Sočne Zapletene priče Tomaža Žganjarja

Sočne Zapletene priče Tomaža Žganjarja - prva džepna knjiga Planinske založbe.

Zapletene priče su sočan, naturalističko-liričan zapis sjećanja, anegdota i događaja Tomaža Žganjarja, alpinista, gorskog spasitelja i člana alpinističke glazbene skupine Godba vertikale. Veći dio priča posvećen je gorništvu, alpinizmu i gorskom spašavanju, uz to odnosu prema prijateljima, suplezalcima, sudionicima u raznim avanturama.

Prva džepna knjiga Planinske založbe Zapletene priče je zbirka priča o hrabrosti, nepromišljenim postupcima, gorskim spašavanjima i prijateljstvima koja se tkaju kroz gorništvo. Najviše zapisa posvećeno je gorništvu, gorskom spašavanju i alpinizmu, čitatelje pak privlače i autorove avanture na gorskom biciklu, u jamama, kanjonima i na divljoj rijeci, vrijeme nestašnog odrastanja i služenja vojnog roka. "Stari jarac zna što je život! Zna za što je živio i za što se vrijedi boriti. Svjestan je da je njegovo vrijeme slave prošlo. Više ne rasipa životnu energiju, više ne teži prvenstvu, ali bit će sretan ako za njega dođe još jedna proljeće, s onim oštrim mirisom mlade trave i blagom toplinom sunčevih zraka ..." Tomaž Žganjar u uvodu značajno postavlja paralelu s divokozom slomljenih rogova.



Naturalistički opisi događaja, izražene jake veze s prijateljima, tkane tijekom ozbiljnih iskušenja, ali i zapisi zabavnih događaja odražavaju neki pogled na njegov aktivan mladenački život, posredno i na razdoblje generacije alpinista, aktivnih u razdoblju osamdesetih i devedesetih godina, još u nekadašnjoj državi. Žganjarjev cilj nije prikaz vrhunskih postignuća generacije, jer su u njegovo aktivno penjačko vrijeme po zvijezdama posezali uglavnom samo alpinisti tzv. A-lige, više se trudi prikazati tadašnje uvjete, puls vremena, zabavne dogodovštine, svoje, ponekad iznenađujuće nezrele poglede i postupke te pouke koje je želio ili morao usvojiti.

"Kako uhvatiti sadržaj knjige u riječi ili dvije? Kako uhvatiti pravi omjer? Povezati alpinizam, razmišljanja, anegdote ... Zapletene priče su metafora za sve naše živote. Istražujemo i nužno se zapletamo. Nikad ne idemo vertikalno prema prosvjetljenju. Svi, bez iznimke. Ali upravo kroz greške i zapletenost učimo i postajemo drugačiji, bolji, humaniziramo se ... i idemo naprijed - da ne kažem naviše. Ideju mi je dala supruga, iz prve!" pozadinu naslova knjige pojašnjava alpinist i gorski spasitelj Tomaž Žganjar, koji se na svojem dugogodišnjem gorničkom putu osim penjanja dobrih četiri desetljeća bavio gorskim spašavanjem, uz to posebno i odgojem i vođenjem spasilačkih pasa.

Profesionalni pravnik u posljednje vrijeme više se posvećuje književnosti, prije nekoliko godina pak je vrlo puno vremena i stvaralaštva posvetio glazbi. U alpinističkoj glazbenoj skupini Godba vertikale spojio je ljubav prema gorama s ljubavlju prema glazbi i rezultat su tri CD-a njegovih autorskih skladbi: Prečenje, Brez odveč besed i Nove zgodbe. Odnos prema gorama i spašavanju, što je jedna od ključnih vrijednosti i usmjerenja u njegovom životu, pokazuje se i u njegovim autorskim romanima Koridor i Igra resnic, koji sadrže mnogo autobiografskih elemenata, ali i nešto fikcije.

"Moj alpinistički put nije ništa posebno. Poznajem dosta alpinista koji su prošli kroz iste ili slične stvari, možda i još divlje dogodovštine. Alpinizam je jedna od crvenih niti u mom životu. Kao većina alpinista više sam univerzalac, dobro skijam, najradije penjem po stijenama, zimi ponekad slapove, klance, kombinacije, također kakvu ozbiljnu zimsku smjer," ocjenjuje autor, koji se sjeća kako se u brdima u osamdesetima počelo penjati u stijenkama slobodno: "Svi smo se trudili ispenjati slobodno ozbiljne, klasične smjerove. Tamo su bile i šestice s jednim klinom na potez, trule klinove, loši štandovi pa još što. Mislim da sam tada imao dobru psihu, puno stvari smo penjali naprijed, baš na granici, da ne kažem s rizikom. Ali to je bio zaštitni znak baš svih, posebno onih u prvoj ligi. Teško da će se tako kvalitetni usponi kao u osamdesetima i devedesetima ponoviti. Predvsem glede opasnosti penjanja. I oni koji su se kalili u našim stijenkama, zato su postigli odjeke uspone i drugdje."

Priče daju svjež, originalan pogled na život generacije koja je, kao i svaka druga, gradila svojstveni odnos prema gorništvu, gorama, stijenkama, alpinizmu, životu općenito. Generacija alpinista i penjača osamdesetih i devedesetih godina imala je puno zajedničkih točaka, penjanje u Paklenici, jagodni izbor smjerova u slovenskim Alpama, kultnu gostionicu Rio u Ljubljani kao mjesto druženja i na kraju krajeva i gorsko spašavanje kao nekakvu dodatnu nadogradnju alpinizma. Zakleti član alpinističkog odjela Planinskog društva Ljubljana Matica najviše je penjao i skijao u domaćim, ali i u Centralnim Alpama, jednako u Dolomitima i Andama, obavio je skijaški spust s Elbrusa i popeo se na Kilimandžaro.

Važna životna popotnica za njega bile su u knjizi dobro opisane ludorije i nestašni nadahnuća u vrijeme odrastanja: "Bez dlake na jeziku opisujem stvari koje su utjecale na mene. I loše, na primjer onu zlostavljanje, ili gluposti koje sam radio. Sve to spada u odrastanje i utječe na mladog čovjeka. Utjecajima drugih, njihovim djelima i riječima ne možeš se izmaknuti. Ako imaš sreće, usvojiš nešto pametno. Kao klinac to tako ne radiš razumski. Ponekad se nešto naučiš po sili okolnosti i šteti koju pretrpiš - na primjer, da je penjanje prema dolje teže od penjanja prema gore. Zasigurno je odrastanje u vrijeme moje mladosti bilo prilično samostalno, roditelji su brinuli samo za neki okvir, sve ostalo je bilo prepušteno tvojoj domišljatosti, ali i društvenim normama kojih su se svi držali."



Žganjar je u gotovo četrdeset godina u Gorskoj spasilačkoj službi Ljubljana sudjelovao u brojnim akcijama, spasilačkim vježbama, osposobljavao je psa i osposobljavao se kao voditelj spasilačkog psa. Lako bi se mogao naći i na drugoj strani, stoga u knjizi više puta spominje da je njegov anđeo čuvar često radio prekovremeno. "Mladost je ludost. Sve ozljede pri penjanju bile su pri solo penjanju, iako u vrtovima. Toga se više ne lotevam i nikome ne preporučujem. Da, kakav greben, nešto lakše već. I pristupi ili silasci znaju biti vrlo zahtjevni. I s vremenom gubimo onaj profinjeni osjećaj kretanja koji smo imali kad smo bili puno u brdima. Nesreće su često posljedica lošeg promišljanja, ponekad splet okolnosti. Nikad ne osuđujem ljude za greške. Svi ih činimo - neki imamo ponekad jednostavno više sreće, nekome se ne poklopi ..." 62-godišnji Ljubljančanin danas kroz prizmu gorskog spasitelja doživljava svoje alpinističke i druge podvige, koji su se nerijetko završili ozbiljnim ozljedama.

Iako se uz gusto tkano pripovijedanje čini gotovo nemogućim, Žganjarjeva knjiga nije plod dnevničkih zapisa, samo kraćih zapisa doživljaja i njegovog dobrog sjećanja te preživljavanja dogodovština s prijateljima. Njegovo pisanje je svježi vjetar - baš bura - u alpinističkoj književnosti, sočno je, prožeto humorom te s jedne strane naturalističko a s druge liričko: "Ne želim biti samo još jedan od zapisivača osvajanja neosvojivog i hvalisanja postignućima. Ako se u mojim pričama prepoznaje kakav humor ili autohumor, to me samo veseli, odnosno uspio sam ono što sam želio zapisati. Pokušavam živjeti što naturalističkije, barem se nadam, lirički pak - mislim da sam po duši romantik. Pišem pjesme, skladam, glazba je jedna od ključnih stvari u mom životu."

"Tomaževe Zapletene priče su odraz nekog vremena koje je nezaustavljivo prošlo. To nisu priče na koje smo navikli iz mnogih knjiga iskusnih alpinista, kako junaci penju i bezuvjetno rješavaju još tako zahtjevne penjačke probleme, prije obrnuto - su opisi priča, prije svega nezgoda autora, koji se usudio sve skupa opisati još sa ščepcem humora, u čemu se ova knjiga svakako razlikuje od drugih do sada izdanih," ocjenjuje urednik knjige i Planinske založbe Vladimir Habjan te dodaje: "Kome su namijenjene priče? Naravno cijeloj generaciji autora, koja polako završava svoju najaktivniju dobu penjanja, s druge strane pak bit će zanimljive i mlađoj generaciji, da će mladići vidjeti, što su sve 'stari borci' u svom vremenu morali 'proći'. Potpuno druga vremena su autora i njegove supenjače obrusila i oblikovala u samostalne osobnosti. Čar knjige i cijele serije priča koje se dotiču tako vrhova kao i mora je u tome, da knjige - kad je jednom uzmemo u ruke - nećemo moći prestati čitati, dok ne dođemo do zadnje stranice. To je i cilj izdavača."