Spasavanje u planinama: "Nikada ne smije biti pitanje hoće li netko pozvati 112 ako treba pomoć"
Prema trenutnoj ideji, posebno planinsko osiguranje bilo bi potrebno na točno određenim zahtjevnijim stazama
Trebaju li planinari koji su zbog neodgovornosti ili nemarnosti zapali u nevolje barem dio troškova spasavanja platiti sami? Predstavnici spasilaca više su naklonjeni uvođenju prekršaja za one koji ne poštuju osnovna pravila, i uvođenju osiguranja.
Kod spasilaca je priča jednostavna – oni su dobrovoljci u službi države, koji se moraju odazvati na svaki poziv. "Bez obzira na to kakav je uzrok za nesreću odnosno intervenciju, jedino što mi možemo prosuđivati je vlastita sigurnost i uvjeti – da idemo tamo gdje je još sigurno za tim," rekao je za Televiziju Slovenija Matevž Vučer iz gorske spasilačke službe Kranj.
Granica između nemarnosti i spleta okolnosti je vrlo tanka, kažu, stoga spasitelji ne prosuđuju o nemarnosti i ne žele. Spasavanja zbog zaista neodgovornih postupaka pojedinaca nema puno, ali se takvi slučajevi događaju. Ako bi ovu problematiku regulirali uredbom, prema mišljenju spasitelja pravila bi trebala biti unaprijed poznata i trebalo bi se točno znati što i u kojoj mjeri se naplaćuje. "Ali to ne može biti prosudba nekog pojedinca," naglasio je Miha Arh iz gorske spasilačke službe Bohinj.
"U trenutku kada netko iz straha neće pozvati, zato što recimo nije toliko bogat da bi mogao platiti helikopterski prijevoz, i radije će čekati ozlijeđen odnosno napraviti korak preko ruba i mi ćemo ga onda u vreći donijeti natrag, tada će s nama nešto biti jako pogrešno i mi si to ne smijemo dopustiti," naglasio je Toni Smolej iz radovljičke gorske spasilačke službe. Stoga bi prema mišljenju predstavnika gorskih spasitelja bilo prikladnije od plaćanja spasavanja osigurati odgovarajuće osiguranje koje bi bilo cjenovno dostupno svima.
Ali kako procjenjuju, to neće biti tako lako. Pokúšaja da se područje plaćanja gorskih spasavanja uredi bilo je već puno, ali su svi prijedlozi dosad ostali u ladicama. Sada bi nekoliko ministarstava ponovno pripremala uredbu o plaćanju troškova spasavanja, kada bi nesreća bila posljedica nemarnosti.
Više o tome u Odmevih Televizije Slovenija govorio je generalni direktor Uprave Republike Slovenije za zaščito in reševanje Leon Behin. Cijeli razgovor možete pročitati niže.
Spasitelji koji poznaju probleme u vezi sa spasavanjem i plaćanjem troškova intervencija kažu da ih je u jednoj godini nemoguće riješiti. Što se priprema, kada se priprema?
Moram reći da smo i mi u upravi za zaštitu i spasavanje potpuno na istoj strani kao spasitelji. Nikada ne smije biti pitanje hoće li netko pozvati 112 ako treba pomoć. I nisu spasitelji oni koji bi naplaćivali odnosno na bilo koji način primali sredstva za svoje spasavanje, jer njihova misija je spasavati ljudske živote odnosno nevolju.
Ali o čemu se onda razgovaramo? Treba biti usvojena uredba?
Da, zapravo se radi o tome da treba napraviti propis u kojem će biti vrlo jasno specificirano u kojem slučaju se naplaćuju troškovi. Trenutna ideja je da idemo na dva različita dijela. Jedan dio bi bio prekršaj, gdje bi to moglo biti slično uređenju kakvo imamo u prometu. Svi znamo da ne smijemo voziti s ljetnim gumama u zimskim uvjetima, isto tako ne smiješ voziti pijan i slično. U planinama bi to vrijedilo za slučajeve ako bi imali neprimjerenu obuću, ako ne bi imali odgovarajuću osobnu i zaštitnu opremu, ako bi išli po snježnom polju bez dereza i slično.
I to bi bilo točno definirano?
To bi bilo definirano i u tim slučajevima bi moglo ići za prekršaj, pri čemu bi sam postupak proveo i kaznu izrekao samo prekršajni organ, to su inspekcijske službe, a ne spasitelji. Ovdje treba također reći da su gorski spasitelji samo jedni od spasitelja – imamo i špiljske, podvodne spasitelje, vatrogasce i sve druge. I identičan sustav mora vrijediti za sva spasavanja, jer je i sa strane gorskog spasitelja jasno rečeno da ne spasavaju samo u planinama, što si najjednostavnije predstavljamo, nego i u kanjonima, pri kanjoningu, kod planinara, kod šumara i svih drugih na području cijele Slovenije. Zbog toga treba biti pri uredbi vrlo, vrlo točan što se računa kao neka vrsta prekršaja, nemarnost i da se u takvim slučajevima to i sankcionira.
To je dakle prvi dio – prekršaj, jer ne ideš primjereno opremljen u planine i onda si sam kriv za nastalu nesreću. Što je s drugim dijelom?
Drugi dio je osiguranje. U inozemstvu imamo različite vrste osiguranja, ali jednostavan prijenos naravno nije moguć, jer imamo u Sloveniji vrlo specifično uređenje hitne medicinske pomoći, koja se vrlo često isprepliće s gorskim spasavanjem. Mi imamo i liječnika u helikopteru, pogotovo u ljetno vrijeme kada imamo dežurne ekipe, i oni izvode hitnu medicinsku pomoć, koja je u Republici Sloveniji besplatna.
U inozemstvu toga naravno nema i osiguranja za izvođenje hitne medicinske ili helikopterske hitne medicinske pomoći su plaćljiva. Međutim, ovdje je razlika između stranaca i Slovenaca i naravno u takvom slučaju za strance to ne vrijedi na isti način i oni bi trebali imati osiguranje, baš kao što ga imamo mi Slovenci kada idemo u inozemstvo, ako želimo da nas helikopter vozi. U ovom slučaju naravno treba postići da je takav povrat određenih troškova spasavanja moguće ostvariti i preko osiguravajućih kuća, koje naravno onda nose taj dio rasterećenja.
Ako smo dakle vrlo praktični – čovjek koji ide u planine, dakle tamo gdje su rizici veći, morat će i kod nas imati neki paket osiguranja, jesmo li vas dobro razumjeli?
Nije nužno uvijek. Kao što kažem, treba vrlo točno napisati u kojim slučajevima spasavanja bi to bilo potrebno. Ako mi idemo samo u šetnju na Šmarna goro ili na Pohorje ili na Pokljuko nešto brati, onda nam u takvom slučaju vrlo vjerojatno neće trebati osiguranje i ga ni u inozemstvu načelno ne trebamo. Ako ćemo hodati po stazama koje će biti određene da za njih treba neko posebno znanje i tamo se dogodi incident i bude potrebno spasavanje, u takvom slučaju će osiguranje apsolutno biti potrebno.
Treba znati da imamo i prilično ponuditelja usluga, kao što su kanjoning, špiljske ture i slične stvari, koje mogu imati za posljedicu zahtjevna spasavanja špiljskih, gorskih i sličnih spasitelja i u takvom slučaju naravno neće više sve biti besplatno, jer ovdje se radi o odgovornosti i o organizaciji.
Dakle, to ćeš recimo u nekom paketu, ako ideš na kanjoning na primjer, u tu cijenu će biti uključeno i osiguranje?
Ako pogledamo npr. kanjoning, gdje se grupa može razvući i vodiči ne mogu gledati cijelu grupu i netko se može zaustaviti na sredini i onda u takvom slučaju mogu biti potrebna i vrlo zahtjevna spasavanja – u takvim slučajevima je predviđeno da bi bilo moguće i osiguranje za takva zahtjevna spasavanja, što će se dodatno naplatiti.
U planine se upuća sve više ljudi. Kako će to biti dostupno, kako će ljudi biti obaviješteni o tome da se moraju prije posjete planina i osigurati?
Ništa se ne može od danas do sutra. Željeli bismo osigurati da se kod velikog posjeta planinama spriječe zlouporabe uporabe gorskih spasitelja i drugih spasitelja, jer oni moraju doći na mjesto nesreće, izlažu se, zatim još izvode sama spasavanja. Pritom na kraju pate i njihovi članovi obitelji i poslodavci. Gorski spasitelj naime može biti odsutan dulje vrijeme i time nesposoban za rad. U takvom slučaju naravno mi želimo da kada netko odlazi na jednostavnu turu, da to nije plaćljivo, kada pak ide na zahtjevniju, da želimo osiguranje iz preventive.
Ali to nije stvar mjeseci zar ne?
Ne, najprije će apsolutno biti potrebno neko prijelazno razdoblje s dobrim obavještavanjem Slovenaca i također stranaca te različitih ponuditelja. Nešto se naravno može napraviti do sljedeće godine i turističke sezone, konačna uvođenje sustava pak bi trajalo dulje razdoblje.
Izvor:
https://www.rtvslo.si/okolje/resevanje-v-gorah-nikoli-ne-sme-biti-vprasanje-ali-bo-nekdo-poklical-na-112-ce-potrebuje-pomoc/725548