Tomo Česen: Opet i opet mi naviru suze

Jubilarno 30. natjecanje svjetske serije u penjanju na težinu održat će se 4. i 5. rujna 2026. u Kopru i privući ne samo najveća imena sportskog penjanja i najglasnije navijače, nego i sve slovenske reprezentativce koji su bili finalisti ili kranjskog ili koparskog natjecanja. Znate li da su pred domaćom publikom čak 14 puta stupili na najviše postolje? Osim Janje Garnbret i Mine Markovič još i Maja Vidmar, Martina Čufar, Klemen Bečan i Luka Potočar. Natjecatelji se mijenjaju, Tomo Česen ostaje – već 30 godina neizostavan je u organizaciji slovenskog natjecanja u sportskom penjanju i pritom naglašava da ustrajava zbog naših najboljih natjecatelja koji to zaslužuju.

Najveći ljetni sportski događaj u Sloveniji tako je među natjecateljima kao i među navijačima jedno od najpopularnijih natjecanja svjetskog kupa odnosno po novome svjetske serije u sportskom penjanju, koje će se održati 4. i 5. rujna na vanjskom zidu Penjačkog centra Plus climbing Koper.



Dvostruka olimpijska i deseterostruka svjetska prvakinja te 50-struka pobjednica svjetskog kupa Janja Garnbret može na jubilarnoj utrci ostvariti već svoju šestu pobjedu pred domaćim navijačima. Osim njezinih pet, četiri pobjede skupili su samo još Slovenka Mina Markovič, Francuskinja Liv Sansoz i Čeh Adam Ondra.



Glasnu podršku najvjernije publike iščekuju i aktualna svjetska doprvakinja u penjanju na težinu Rosa Rekar, dvostruka olimpijka Mia Krampl, nevjerojatna Lučka Rakovec, koja se je u velikom stilu vratila među elitu sportskog penjanja nakon teške bolesti, olimpijac Luka Potočar te svi ostali članovi slovenske reprezentacije u sportskom penjanju, jedne od najboljih na svijetu.

Na ovogodišnjem jubileju – prvih 25 godina natjecanje je ugostio Kranj, ove godine bit će peti put u Kopru – bit će posebno svečano. Pred navijače na Obali stupit će svi slovenski reprezentativci koji su bili finalisti ili kranjskog ili koparskog natjecanja u penjanju na težinu.



Slovenija ima na domaćem natjecanju ukupno čak 35 plasmana na postolje, 14 od tih bile su pobjave. Osim Janje Garnbret s pet i Mine Markovič s četiri pobjede, slovenska himna je dvaput odzvučala u čast Maji Vidmar (sada Štremfelj), a Martina Čufar, Klemen Bečan i Luka Potočar dodali su po jednu pobjedu. Osim njih, vjernu publiku u Kopru pozdravit će i Natalija Gros, Lučka Franko, Vita Lukan, Lučka Rakovec, Mia Krampl, Rosa Rekar, Lucija Tarkuš, Matej Sova, Tomaž Valjavec, Urban Primožič, Domen Škofic i Milan Preskar.



Pozadina nastajanja natjecanja svjetskog kupa odnosno serije u Sloveniji vodi nas u 1988. godinu, kada je u Ospu održano prvo natjecanje u sportskom penjanju kod nas, a između 1996. i 2021. Kranj je bio legendarni domaćin natjecanja u penjanju na težinu, s izuzetkom 2020. kada ga nije bilo zbog epidemije koronavirusa. Štafetu organizacije natjecanja najvišeg ranga preuzeo je 2022. Koper, gdje će se 4. i 5. rujna održati 30. natjecanje svjetske serije u penjanju na težinu, pravi festival sportskog penjanja. Ulaznice su već dostupne na Entrio.

Natjecatelji se mijenjaju, Tomo Česen ostaje – već 30 godina neizostavan je u organizaciji slovenskog natjecanja svjetskog kupa odnosno svjetske serije u sportskom penjanju. Pročitajte razgovor s njim!



Kakav je iskorak napravilo slovensko natjecanje u penjanju na težinu od 1996. do danas?
"Nemoguće je usporediti kvalitetu i opseg natjecanja od početka do danas. Ono što je bilo, recimo, prihvatljivo još prije deset godina, danas više nije. Mogao bih reći da su natjecanja u počecima bila samo natjecanja, danas je to sportski događaj. U svakom slučaju, naša su natjecanja uvijek bila dobro posjećena od strane gledatelja. U početku je možda bila to radoznalost domaće publike, kako izgleda kada se natječu najbolji na svijetu. Kasnije naravno i sve veća podrška našim natjecateljima, koji su svih tih godina nizali zaista vrhunske nastupe. Upravo je to jedan od najvećih razloga zašto ljudi dolaze."



Što je to onda što je natjecanje sačuvalo u gotovo 30 godina?
"Što se mene tiče, bila je to briga da se sportski dio natjecanja odvija onako kako treba. Da natjecatelji i njihova pratnja dobiju osjećaj da igraju glavnu ulogu. Svi ostali koji su pridonijeli da se natjecanja dogode, po mom mišljenju igramo sporednu ulogu."



Ovogodišnji jubilej bit će nešto posebno. Kako vam je došla ideja da na Obalu pozovete sve slovenske finaliste domaćeg natjecanja i zašto?
"Jednostavno zato što to zaslužuju. Oni su ti koji su morali pred domaćom publikom stupiti na središnju pozornicu i u tih nekoliko minuta pokazati ono za što su se mukotrpno trudili mnogo godina. Na njih se nikada ne smije zaboraviti. Bez njih bi priča slovenskih natjecanja svjetskog kupa bila nepotpuna."



Što za Sloveniju i slovensku reprezentaciju u sportskom penjanju znači 30-godišnja tradicija organizacije natjecanja svjetske klase?
"Slovenija je pokazala i dokazala da može izvesti natjecanja na najvišoj razini. Naša reprezentacija tako dobiva priliku da uživo pokaže navijačima čega su sposobni. Istina je da je kod kuće uvijek najteže to ostvariti, ali tko je doista dobar, dobar je i kod kuće."



Koliko je važno za organizatora da na natjecanju sudjeluju najveća imena sportskog penjanja, od olimpijskih i svjetskih prvaka do pobjednika svjetske serije?
"Bez sumnje je to znak da radiš dobro natjecanje. U suprotnom bi sigurno netko nedostajao. A bez njih bi i publika izgubila interes. Bez dobre publike i navijača nema ni dobrog natjecanja."



Pravi magnet za navijače su domaći natjecatelji, koji su čak 14 puta stupili na najviše postolje. Kako ti pak iznova i iznova i iznova doživljavaš slovensku himnu na natjecanju koje već tako dugo organiziraš?
"Uvijek iznova mi naviru suze."

Godine 2024. natjecatelji i ekipe iz svih postaja svjetske serije ocijenili su natjecanje u penjanju na težinu u Kopru najvišom ocjenom. Zašto misliš da je tako popularno?
"Kao što sam već spomenuo, nikada nismo zaboravili da su natjecatelji glavni. Oni su ti koji dožive i svu pozadinu koju javnost ne vidi. A za tu pozadinu znamo se pobrinuti onako kako treba."



30 godina je dugo razdoblje i organizacija natjecanja vrlo velik zalogaj – jesi li u međuvremenu ikada pomislio da baciš pušku u kukuruz? I što te je uvjerilo da još uvijek ustraješ?
"Jesam, uvijek sljedeći dan odmah nakon svakog natjecanja. Svako natjecanje, osobito na početku, zahtijevalo je puno fizičke i psihičke energije. Uvijek sam dao sve od sebe u te događaje. Kada se sjetim nekih natjecanja u prošlosti koja su me temeljito iscrpila, najradije ih ne bih ponovio. A da ustrajem, postoji samo jedan razlog – to su naši najbolji natjecatelji koji to zaslužuju. Bez toga sigurno ne bih vidio smisla da to radim."



Koji ti je bio u ovih tri desetljeća najdirljiviji trenutak na natjecanjima?
"Možda je to bila prva domaća pobjeda koju je 2001. ostvarila Martina Čufar. U superfinalu (tada je još bio takav format natjecanja da je u slučaju izjednačenja u finalu slijedio superfinal) pobijedila je Muriel Sarkany i imao sam osjećaj da će se dvorana srušiti. Tako je jako glasno bilo navijanje publike."



Dijeliš li s nama još neku anegdotu iz bogate povijesti natjecanja?
"O, bilo ih je prilično, ali većina nije za javnost. Možda samo radi ilustracije koliko je bilo stresno na prvom natjecanju 1996. Bili smo u takvoj vremenskoj stisci da se gornji dio zida još radio, a mi smo već počeli postavljati smjerove. Razlog je bilo odugovlačenje državnih službenika s izdavanjem bankovne garancije za plaćanje penjačkog zida. Tada sam pri rješavanju zapleta izgubio poprilično živaca."