Triglavskog ledenjaka za dva mjeseca više neće biti: pogledajte zadnje komadiće.
Prirodni spomenik Slovenije – poznati Triglavski ledenjak konačno se oprašta. Ostali su samo još zadnji komadići leda, a uskoro ih neće biti ni toliko “da bi se s njim moglo ohladiti piće”. Već u listopadu bi mogao potpuno nestati, predviđaju znanstvenici.
Ledenjaka zapravo već više desetljeća nema, objašnjava geograf mag. Miha Pavšek s Geografskog instituta Antona Melika ZRC SAZU. Kako opisuje, trenutno još možemo vidjeti zadnje komadiće leda nekadašnjeg Triglavskog ledenjaka. Kako ilustrira, volumen ledenih komada sada je samo još 10–15 m³. Nekad su ga uspoređivali s nogometnim igralištem, a sada možemo promatrati doslovno samo zadnje komadiće vidljivog leda.
Na području nekadašnjeg ledenjaka, gdje je malo položenije, nalazi se debeli sloj gruša, a ispod njega skriveno je još nekoliko manjih krpa leda, veličine do nekoliko stotina kvadratnih metara: “Te ledene krpe možda će još ustrajati nekoliko godina. Riječ je o fosilnom ledu, jer je nekako već kao fosil, kao neki ostatak prošlosti koji se jednostavno tamo skriva.” Kako ističe, s time se završava 80-godišnje institucionalno promatranje ledenjaka na površini.
Već krajem prošlog stoljeća očekivali su da će ledenjak nestati u sljedećem desetljeću. Međutim, zime prvog desetljeća ovog stoljeća bile su nešto snježnije, a temperature barem u visokogorju oko dugogodišnjeg prosjeka. Rapidne promjene bilježimo posljednjih 10, 15 godina, kada su se temperature naglo podigle. Kada su 2020. uzimali uzorke, led je na jednom dijelu bio deblji od četiri metra, a 2023. na istom mjestu više uopće nije bilo leda, objašnjava. Taj led bio je star oko 300 godina, pa je u jednoj godini u dolinu otjecalo ono što je nastajalo više stoljeća. “Tako da smo očekivali da će ledenjak nestati. Posebno naravno nakon onoga što se ove godine događalo drugdje u svijetu. Cijelo ljeto pratili smo natprosječne temperature.” Kako dodaje, prosječna godišnja temperatura zraka na Kredarici od 2022. stalno je iznad ledišta i vrlo vjerojatno će tako biti i na kraju ove godine.
Najnovija istraživanja potvrđuju da od šezdesetih godina prošlog stoljeća nadalje novi led uopće više nije nastajao. Kako objašnjava Pavšek: “Ukratko, tamo gore bilo je samo ono što je nastajalo u prethodnim stoljećima i potom je nakon svake snježne sezone bilo pokriveno više ili manje debelim snježnim pokrivačem. Problem je naravno kada loša zima s malo snijega bude praćena pretoplim ljetom. I taj snijeg zadnje zime nestaje s površine ledenjaka; tada je ledenjak posebno osjetljiv i ranjiv. Na njega pada gruš, posljednjih godina imali smo i saharski pijesak, prašinu. Sve to uzrokuje da ovo svijetlo tijelo postane tamnije i još podložnije topljenju.”
“U našem dijelu Alpa imamo prenisku nadmorsku visinu da bismo imali prave ledenjake koji bi još ustrajali. I te ledenjačke krpe koje su postojale nastale su zbog toga što smo imali s jedne strane dosta sjenoviti položaj, posebno ledenjak pod Skutom, koji je zasad još u jednom komadu, iako ima manje od pola hektara. Ove godine je i taj ledenjak jako ‘pobrano’.”
Postojale su i ideje da se Triglavski ledenjak pokrije posebnom tkaninom kako bi se time malo zadržalo topljenje. Ali ako imate prirodni spomenik, ne možete raditi sve što vam padne na pamet, to nije etično: “Priroda je vječna, ali pojedine sastavnice prirode nisu. I ovog objekta više nema. Ne znam ima li još smisla da ovo još zovemo Triglavski ledenjak. Ali zemljopisno ime vjerojatno će ipak ostati u sjećanju. Također i obližnji Ledeniški prijevoj, preko kojeg većina planinara ide na vrh Triglava.”
Sada su, kako opisuje, već neko vrijeme u središtu njihovog interesa špiljski ledeni prostori i tamošnji led. U Sloveniji imamo više od 200 špilja u kojima ima leda. Neke od njih istražuju, sada već čekaju prve rezultate analiza. I kako upozorava, već i u podzemlju, gdje se smatra da je mikroklima vrlo stabilna, primjećuju se velike promjene. I led u tim špiljama će se, kako procjenjuju, vjerojatno u razdoblju od nekoliko desetljeća otopiti. Kako dodaje Pavšek, u budućnosti će biti zanimljivo promatrati Triglavsko brezno, jer izgleda da u njemu imamo posla s jednim od najvećih špiljskih ledenih tijela u Alpama.
A što s posljedicama nestanka ledenjaka?
Kako ističe Pavšek, udio ledenjačke vode kod nas je inače neznatan, ali ipak, ako to spojimo sa snijegom, to može malo odgoditi hidrološku sušu. Posebno ako imamo posla sa sušnim ljetom, snijeg i led zapravo su jedini površinski izvori vode koji su dostupni. Sada toga više nema i ljeti smo gotovo u potpunosti ovisni o padalinama i naravno podzemnoj vodi. Već prije nekoliko godina morali su neke planinarske staze zbog povlačenja ledenjaka premjestiti, a predviđaju se vrlo veliki problemi s opskrbom vodom visokogorskih planinarskih kuća. One moraju ozbiljno razmisliti o tome da naprave zalihe u proljeće i jesen, kako bi je imale na raspolaganju ljeti kada su otvorene. Kako naglašava, upravitelj Triglavskog doma na Kredarici također mora ozbiljno razmisliti o smanjenju kapaciteta prenoćišta, jer je pritisak na vrhuncu planinarske sezone prevelik; pri broju posjetitelja treba uzeti u obzir i dostupnost vode.
Pri tome je istaknuo i problematiku otpadnih voda iz planinarskih kuća, jer mnoge ‘prije omirišeš’ nego što ih vidiš. Vode iz Triglavskog ledenjaka otječu u Vrata, odnosno na stranu Save Dolinke, i u dolinu Voje, na bohinjsku stranu, u Savu Bohinjku. Što znači da ako ne urede uređivanje pročišćivača otpadnih voda, odvodnje, drugačije nego što je sada, neće biti dobro. Rijeke bi mogle biti onečišćene već u gornjem toku, a s time se ne treba ‘igrati’, jer kada jednom zabilježimo takvo onečišćenje, traje vrlo dugo dok se to u visokogorskom krškom području ne očisti prirodnim putem.
Problemi se ne zaustavljaju samo na domaćoj granici. Kod nas bi problem mogao nastati i s vodnošću Mure i Drave, koje se u velikom dijelu pune vodom iz većih ledenjaka u susjednoj Austriji. Ti se i tamo naglo smanjuju.
U Alpama – Švicarska, Francuska, Austrija – lokalno stanovništvo imat će još veće probleme s nestankom ledenjaka, jer će to značiti poteškoće u opskrbi pitkom vodom, upozorava. Kada ledenjaci nestanu, razgoli se nestabilna površina koja je prije bila ispod njih. I bila je smrznuta, jer se uglavnom radi o permafrostu, stalno smrznutom tlu, i naravno potom na nju još pritišće ledenjak, masa ledenjaka. I kada to nestane, sve je izloženo procesima na površini, eroziji i jakim padalinama, gravitacijskim procesima koji su povezani sa silom teže, nabraja.
Kako zaključuje, ljudi su premalo svjesni da ništa nije vječno i da prirodu uzimamo previše zdravo za gotovo, da se prema njoj još uvijek ponašamo kako nam odgovara, i iz nje uzimamo što nam treba te u nju bacamo ono što ne: “Morat ćemo izaći iz zone udobnosti i generacije koje dolaze imat će manje nego što su imale prethodne. I ne mislim samo na novac. Bit će prikraćeni i lijepog pogleda na ostatke nekadašnjeg ledenjaka, kada ove godine nestanu još i zadnji komadići i više ih neće biti ni za ‘ohladiti’ piće. Ugledajmo se na prirodu koja djeluje na duge staze. Šalje nam signale koje mi nazivamo prirodnim katastrofama. Uzmimo si vremena za prirodu, za sebe, za jedno drugo.”
Izvor:
https://www.24ur.com/novice/slovenija/triglavskega-ledenika-v-dveh-mesecih-ne-bo-vec-poglejte-zadnje-koscke.html