Očuvanje divljeg petla nije važno samo za prirodu, već i za čovjeka. Posebno ističemo mir koji mu je potreban za razmnožavanje u proljeće, kada počinje pjevati svoju karakterističnu pjesmu.
Divlji petel (Tetrao urogallus) je najveći predstavnik koconogih kokoši. Njegov stanište su planinske mješovite i igličaste šume, prije svega stare šume s borovnicom koja za njega predstavlja važnu hranu. Najviše ga ugrožavaju gubitak staništa i nemir u šumi, najčešće uzrokovan ljudskom djelatnošću.
Zašto je divlji petel važan i za čovjeka?
U posljednjih nekoliko godina često se pojavljuju rasprave o značaju zaštite divljeg petla i ograničenjima koja zaštitne mjere donose na području Triglavskog narodnog parka. Iako divlji petel nije jedina ugrožena vrsta u parku, spada među takozvane kišobranske vrste. Njegova prisutnost namreč ukazuje na dobro očuvano stanište. Briga o prikladnim uvjetima života za divljeg petla znači i očuvanje kvalitetnog okoliša za brojne druge životinjske i biljne vrste. Posredno to utječe i na kvalitetu života ljudi.
Biološka raznovrsnost – raznovrsnost biljnih i životinjskih vrsta – donosi brojne koristi. Okoliši s većom biološkom raznovrsnošću obično su otporniji na bolesti, štetočine i prirodne katastrofe te se nakon takvih događaja brže oporave. Šume na takvim područjima bolje obavljaju svoje ključne funkcije: ekološku, proizvodnu i društvenu.
Osjetljiva razdoblja za divljeg petla
Jedna od najprepoznatljivijih značajki divljih petlova je proljetno dvorjenje. Mužjaci se tada okupljaju na posebnim mjestima – rastištima. Na izloženim točkama rašire rep i pjevaju karakterističnu pjesmu sastavljenu od dva dijela: »klepanja« i »brusenja«. Tijekom faze brusanja mužjak privremeno gubi pozornost na događaje u okolini, iako je inače vrlo plašljiva ptica. Zbog hormonalnih poremećaja može se dogoditi da pojedini mužjaci postanu neobično hrabri ili čak napadaju ljude.
Razdoblje do kraja lipnja posebno je osjetljivo za divljeg petla jer tada poteka uzgoj mladunaca. Uznemiravanje u tom razdoblju može smanjiti uspješnost gniježđenja.
Telemetrijske istraživanja na Pokljuki pokazuju da smetnje utječu na divljeg petla i zimi. U sunčane dane s puno posjetitelja kreće se i do pet puta više nego obično, iako inače može ostati na istom drvetu nekoliko dana zaredom. Takav povećani pokret znači veću potrošnju energije i posljedično veći rizik da neće preživjeti teške zimske uvjete.
Mirna područja u Triglavskom narodnom parku
Za očuvanje osjetljivih vrsta u Triglavskom narodnom parku određena su takozvana mirna područja. Radi se o površinama gdje su aktivnosti vremenski ili prostorno ograničene kako bi se osigurali prikladni uvjeti života za životinje i biljke. Takva područja namijenjena su zaštiti više vrsta, uključujući divljeg petla, belku, ruševca, kamza, planinskog orla i visoke barice. U parku je ukupno određeno 134 mirna područja koja obuhvaćaju približno 10.000 hektara.
Na Pokljuki, Mangartskom sedlu i Vitrancu uspostavljena su u okviru projekta Vrh Julijcev u suradnji sa stručnjacima iz područja šumarstva, poljoprivrede, planinarstva i zaštite prirode te vlasnicima zemljišta. Jeseni 2021. na nekim šumskim cestama na Pokljuki postavljeno je i 11 zapornica kojima žele dodatno smanjiti smetnje na osjetljivim područjima. Na planinarskim stazama i šumskim cestama mirna područja označena su posebnim pločicama.
Posebna pravila na područjima gdje obitava divlji petel
U Triglavskom narodnom parku određeno je 42 mirna područja namijenjena prije svega zaštiti divljeg petla. U razdoblju najveće osjetljivosti – od ožujka do kraja lipnja – pristup tim područjima je ograničen.
U ostatku godine na većini područja dopušteno je hodanje označenim planinarskim stazama. Posebno stroga pravila vrijede na području Mesnovca blizu Rudnog polja na Pokljuki gdje je zbog izuzetnog značaja za očuvanje vrste posjećivanje ograničeno tijekom cijele godine.
Kako mogu posjetitelji i stanovnici parka pridonijeti očuvanju vrste?
Važnu ulogu u očuvanju divljeg petla imaju i stanovnici i posjetitelji Triglavskog narodnog parka. Pritom možemo pomoći poštivanjem nekoliko jednostavnih pravila:
- poštujemo vremenska ograničenja pristupa osjetljivim područjima,
- hodamo označenim planinarskim stazama i vozimo bicikl označenim biciklističkim trasama,
- pse u prirodi vodimo na povodcu,
- šumske plodove i gljive beremo samo tamo gdje je to dopušteno i u propisanim količinama.
Takvo ponašanje pomaže održavati ravnotežu u prirodi i osigurava da će staništa divljeg petla i drugih vrsta ostati prikladna i u budućnosti.
Izvor:
https://www.tnp.si/sl/javni-zavod/medijsko-sredisce/novice/novica/371/zakaj-je-ohranjanje-divjega-petelina-tako-pomembno.html