9.12.2011
(Poslanica Planinske zveze Slovenije ob 11. prosinca, Međunarodnom danu planina)
Brdsko i planinsko područje obuhvaća više od 72 % površine Slovenije. U alpskom svijetu živi približno polovica stanovnika Slovenije. Broj stanovnika na ravnicama stalno raste, više položena i prometno odmaknuta područja usamljenih farmi i zaselaka prazne se. Planine svake godine posjećuje sve više domaćih i stranih posjetitelja. Upravo zbog masovnosti turizam ugrožava danosti koje mu omogućuju razvoj. Zaštićena područja prirode zato su područja s dugoročnom i održivom perspektivom.
Prema prostoru planinskih područja u Sloveniji, a posebice prema zaštićenom području Julijskih Alpa, razvijamo poseban odnos. Polazimo od toga da su planine izuzetan prirodni ekosustav, gospodarski izvor i životni prostor biljaka, životinja i ljudi. Bliska nam je razumijevanja planina kakvu u svom sloganu sažima međunarodna organizacija za zaštitu Alpa CIPRA: Živjeti u Alpama. Slika planina kao kraljevstva neograničene slobode trebala bi biti prevaziđeni mit održivim razvojem i uspostavljenom odgovornošću pojedinca. Iako su planinska područja u prošlosti bila prva koja su dobila zakonsku zaštitu (nacionalni parkovi), to očito više nije dovoljno za njihov daljnji opstanak. Poticanje odgovornosti za svoja djela, svijesti o utjecajima na okoliš i učincima različitih planinarskih aktivnosti stalna je zadaća države, planinskih lokalnih zajednica i nevladinih organizacija.
Triglavski narodni park jedan je od najstarijih europskih nacionalnih parkova. Njegova prva zaštita sega u godinu 1924., kada je osnovan Alpski zaštitni park u dolini Triglavskih jezera (1600 ha). Godine 1961. donesen je odluk o proglašenju Dolina Triglavskih jezera za Triglavski narodni park (2000 ha), a godine 1981. park je zakonodano u približno sadašnjem opsegu (83.807 ha). Planinarska organizacija (Planinska zveza Slovenije, planinarska društva i njeni istaknuti pojedinci) imala je važnu i aktivnu ulogu u tim prekretnicama (i tijekom cijelog razdoblja između njih). Planinska zveza Slovenije uključila se je i 2001. u događaje oko donošenja novog zakona o Triglavskom narodnom parku (ZTNP-1), koji smo dobili tek 2010.
Planinarstvo je gibanje koje se sastoji od hodanja, penjanja i skijanja. Međutim, nije samo tjelesna aktivnost, već je i kreativnost i izvor etičkih, estetskih, poučnih i duhovnih vrijednosti. Visoku doživljajnu vrijednost planina upotpunjuju autentičnost, skromnost, drugarstvo, obzirnost, solidarnost i žrtvovanje. Stoga je svaki posjet planinama nenadomjestiv doprinos općem obrazovanju, razgledanosti i osobnom rastu pojedinca. Oni koji hodamo planinskim stazama jedna smo od najvećih skupina posjetitelja Triglavskog narodnog parka. Medu njima su članovi planinarske organizacije i nečlanovi. Bez obzira na članstvo, druži nas oblika aktivnosti i predanost ostvarivanju općečovječnih vrijednosti koje su u planinama još više izbrušene i primjetne.
Planine nisu bajka, iako su se tamo ispleli brojni pripovijetke. Planine nisu kulisa, iako su tamo snimljeni brojni filmovi. Planine nisu turistički prospekt, iako fotografija planine kaže više nego sto riječi. Planine su stvarni i opipljivi životni prostor koji omogućuje preživljavanje. Domorocima kroz korištenje tradicionalnih aktivnosti (poljoprivreda, šumarstvo, kućni obrt) i turizma, svima ostalima na brojne neizravne načine obogaćivanjem svakodnevice. Bez pitke vode koju prikupljaju i čiste planinska područja, gradovi bi imali brojne probleme. Živjeti i raditi u Alpama zato je privilegija koja nas obvezuje velikom odgovornošću za njihovo očuvanje.
Umjesto da bi država – u ime svog stanovništva – prepoznala planinska područja, a posebice zaštićena područja prirode kao područja s dugoročnom i održivom perspektivom, parkovi još uvijek važe kao područja koja predstavljaju (veliki) trošak i koče razvoj. S zabrinutošću pratimo reakcije koje pokazuju da nakon godinu dana praktički nitko više nije zadovoljan novim zakonom o Triglavskom narodnom parku (stanovnici parka, parkove općine, politika, stručne i nevladine organizacije). U jednoj godini došli smo do stajališta da zakon u svim nijansama vrijedi za ljude – stanovnike i posjetitelje parka, ali ne i za državu koja je od obećanja pojela vrlo mnogo. Sredstva Uprave parka se sužavaju, općine čekaju obećane projekte, neuređen promet u dolini ostavlja gorak okus.
Planinska zveza Slovenije jedna je od rijetkih organizacija koja zbog svoje starosti prati sudbinu parka tijekom cijelog njegovog života. Planinarska organizacija godinu za godinom ulaže u taj prostor: održava planinarske kuće, brine o planinskim stazama, neprofitno vodi posjetitelje planina i publikacijama upoznaje inozemstvo s našom izuzetnom prirodnom i kulturnom baštinom. Osim financijskih i materijalnih sredstava u taj prostor uložimo puno volonterskog rada začinjenog ljubavlju prema planinama.
Stoga pomirljivo, ali odlučno nudimo ruku suradnje. Pozivamo Vladu da djeluje, da ne zaboravi da su planinska ognjišta ona koja su osigurala opstanak naroda na raskrižju kultura i jezika. Kada je otišla rat i svakodnevne strahote, domaći su s znanjem predaka izdržali na opustošenju. Oko tih istih ognjišta isplela se suradnja između različitih područja i solidarnost kada je priroda pokazivala svoju snagu. Ne zaboravimo da su Ložani, Trentarji, Sočani, Tolminci, Graparji, Bohinjci, Kranjskogorci, Jezerjani, Solčavani, Bistričani, Korošci, Pohorci, Rovtarji (i svi drugi koji u planinskim područjima očuvaju vlastiti identitet) ljudi koji održavaju naša ognjišta.
Borut Peršolja,
podpredsjednik Planinske zveze Slovenije