Soteska Ziljice / Orrido dello Slizza

Opis planine:
Soteska Ziljice (Orrido dello Slizza) je približno 700 m duga slikovita soteska (nadmorska visina uz rijeku na najnižoj točki kod sjevernog kraja je oko 675 m), koju je isklesala rijeka Ziljica (tal. Slizza, njem. Gailitz) na putu mimo Trbiža (tal. Tarvisio), točnije između područja bivše trbiške središnje željezničke stanice „Tarvisio Centrale“ iznad lijevog i trbiškog zaselka Zeleni gozd (tal. Boscoverde) iznad desnog brega. Soteska, gdje je na nekim mjestima moguć i ribolov te kupanje ljeti, oduševljava spektakularnim okomitim zidovima i smaragdno zelenom bojom Ziljice.

O slovenskom imenu moguće je više varijanti. Umjesto „soteska“ ponekad se koriste riječi „kanjon“ ili „globel“. U nekim slučajevima rijeka se zove i Mala Ziljica, zabilježena je i upotreba pridejeva „ziljski/-a“, npr. „Ziljska globel“ na trojezičnom znaku kod početnog parkirališta, ali taj pridejev može pogrešno asocirati na rijeku Zilju (njem. Gail) na austrijskom Koruškom, u koju se Ziljica ulijeva kod Podkloštra.

Soteska bi sama bila vrlo teško dostupna, ali je 1874. uz desni obrub rijeke uređen vrlo slikovit put, djelomično isklesan u stijenu, drugdje na drvenim mostićima (slično kao Blejski Vintgar). Pokretač uređenja bio je grof Carl von Arco-Zinneberg, čiji spomenik nalazimo uz put u soteski, ali nije doživio završetak jer je godinu ranije umro od kolere. Danas put održava odjel karabinjera za biološku raznolikost „Raggruppamento Carabinieri Biodiversità“.

Iznad južnog dijela soteske premošćuje bivši željeznički most kao dio danas napuštene pruge iz Trbiža prema Jesenicama, a danas se po trasi te pruge i preko tog mosta proteže popularna biciklistička staza „Ciclovia Alpe Adria“. Svakako se isplati popeti na taj most i pogledati sotesku iz „ptičje perspektive“, iako visoka ograda s obje strane malo smeta. S mosta se vidi i slikoviti slap kojim se potok Rio Molino (njem. Mühlbach, sl. moguće Mlinščica) ulijeva u Ziljicu uz južni rub soteske. Sa staze kroz sotesku slap se nažalost ne vidi, samo kod jednog odmorišta je moguće doći do njegovog vrha.

Sotesku je moguće obići po približno 1600 m dugoj kružnoj stazi koja počinje i završava na malom parkiralištu uz ulicu Via Bamberga blizu današnje stanice „Tarvisio Boscoverde“. Budući da nije propisana, stazu možemo prijeći u bilo kojem smjeru, u različitim opisima najčešće se nalazi prijedlog smjera suprotno od kazaljke na satu, tj. spuštanje preko razgledne točke sa spomenikom austrijskim vojnicima iz napoleonskih ratova do sjevernog kraja soteske i izlazak usponom koji završava pokraj spomenutog mosta. Posebno je sjeverni pristup opasan, vodi po gotovo okomitoj padini „slalomi“ brojnim serpentinama s dograđenim stubicama, ali je cijela staza barem zaštićena ogradom. Južni pristup je nešto lakši. Bez obzira na zaštitu potrebna je opreznost, obuća s nedrsećom đonom je gotovo obvezna, unatoč mrežama protiv padajućeg kamenja preporučuje se i kaciga. U klizavim uvjetima, npr. snijeg, led ili čak samo nakon kiše, posjet može biti vrlo opasan i odvraća se.

Godine 2024. parkiranje i ulaz u sotesku bili su još uvijek besplatni.

Planine u okolici 0,5 1 1,5 2 3 4 5 6 8 10 15 20 30 km:

Web kamere v okolici 2 3 5 7 10 15 20 25 30 35 40 50 60 km:

Bleiberg-Nötsch, Dobrač/Dobratsch, Erjavčeva koča na Vršiču, Jezero Jasna, Koča na Gozdu, Korensko sedlo, Kranjska Gora, Kranjska Gora (Brsnina), Kranjska Gora (Velika Dolina), Kranjska Gora (Podkoren (vrtljiva kamera)), Kranjska Gora (Podkoren), Kranjska Gora (vrtljiva kamera), Log pod Mangartom, Log pod Mangartom (smučišče Encijan), Mangart, Mangartska planina, Mihov dom na Vršiču, Mojčin dom na Vitrancu, Peč - Tromeja, Planica, Poštarski dom na Vršiču, Poštarski dom na Vršiču (vrtljiva kamera), Predel, Rateče, Štefan na Zilji / St. Stefan im Gailtal, Stosava / Stossau, Svete Višarje, Trbiž/Tarvisio, Zahomec / Monte Acomizza / Schönwipfel