dolinka - Zadnje poruke

Mislim da je info iz koće točna jer su tražili od čuvara koće prijevoz do Planica doline ujutro. Dakle nisu na planini.

Dan, kontaktirao sam koču u Tamaru, tvoji prijatelji su jutros napustili koču, bili su OK. Nisu bili na Jalovcu. Mislim da će te kasnije kontaktirati! Marko K.

Ja sam šef planinarske spasilačke ekipe Rateče. Ako ovo čitaš trebam više informacija što se događa. Jesi li u Tamru ili kod kuće. Možeš li me nazvati

+ 38641749088 MARKO!

lavinski trojček preporučujem svima, i zato da vas (nas) brže (barem) nađemo, čak i ako vas ne možemo spasiti (barem žolnu, dodatno i Recco negdje na odjeći). Tako je i izloženost spasitelja manja. Nije sarkazam, nego realnost. Po meni je to i odgovorno ponašanje u planinama, i prema spasiteljima. lp

Također jako preporučujem da si i gornici, ne samo skijaši na turnim skijama koji planirate osvajati niže i više vrhove ove zime, nabavite kompletnu lavinsku opremu (žolna, lopata, sonda) i naučite se je koristiti. Plaz ne zasipa samo smučara!

U planinama po meni svako odgovara za sebe. To sigurno ne vrijedi za djecu. Kazneno odgovoran je svako za nemar, namjerno nanošenje ozljede, štete. Zato u dežurnom helikopteru uvijek ima policajca gorske jedinice policije koji procijeni ima li nesreća znakove kaznenog djela.
Inače je drugačije s našom moralnom odgovornošću za naše su-pohodnike, plezalce, planinare kad u grupi nema profesionalnog vodiča. Po meni oni koji godinama obilazimo planine stvaramo neki stalni krug ljudi s kojima radimo određene ture. Obično nagonski preuzme nekakvo vođenje onaj najiskusniji odnosno onaj koji turi najviše zna. U planine uvijek idem s ljudima koje dobro poznajem i vjerujem im, ali mora biti i obrnuto. Spremljala (ne vodila) sam već mnoge različite grupe PD, tabore za djecu, zajedničke izlete. U tom slučaju uvijek nekako završim na kraju grupe i pokušavam pomagati onima kojima najteže ide (pravim tempom, razgovorom, rasporedom pauza...). Ali ako idem s prijateljima, spasiteljima, alpinistima onda se uvijek zna tko je najslabiji i prilagođava se njemu i pomaže (ponekad sam to ja) i svi u takvoj grupi djeluju na isti način. Priznajem da je najlakše ići sam, naravno ako si svjestan svojih sposobnosti (nesreća je nepredvidljiva) i uživaš u svom stilu, u miru i prirodi. U planine hodim od djetinjstva (u to vrijeme naravno bez kacige i samovarovanja i u tenisicama) i priznajem da prilično teško gledam ovu ludnicu, opsadu, natjecanje, osobito ako me probudi usred noći poziv u spašavanje (i lijepo dobrovoljno idem). lp

Zašto tako gadno sve komentirate. Čovjek se osjećao sposobnim, pročitao opis i pisalo vrlo zahtjevno... ipak se osjećao sposobnim i otišao. Prošao i prelezio put. Čestitke. Nema zabrane za početnike, ako dobro gledaš markacije vidljive, naučio puno novog. Ako se ozlijedio GRS ima smisla (samo na našoj strani). Čestitke, drago mi što toliko ljudi letos u naše krajeve.

I ja sam istog mišljenja i čini mi se jedino ispravno da uklonite slike spomenutog para, jer mi se čini da je to narušavanje privatnosti (po meni vas mogu i tužiti).
I sama sam prvi put prije 15 godina prošla (popela se) od jezera na vrh Mangarta slično opremljena, tako je bilo i mnogo nas je bilo takvih i nije bilo novca za opremu. Sve navedeno je "SAMOZAVARIVANJE" i nema zakona gdje piše da je ta oprema obvezna.
Samo cipele neka sudi kopitar...

Tako je, sljedeća je na Velikom Rujnu, zatim sam išla na Buljmo i Struge (zavetište) - (i voda na Madrasovcu), zatim na Vaganski vrh i Sveto brdo te na zavetište Ivine Vodice (voda) i zatim kroz Malu Paklenicu (teško prohodna dok ima vode).
Stap je doista bajkovit (Čučavac, kapelica sv.Antuna, Stapina, Kamena galerija), i ja jako preporučujem. Ne znam u kakvom stanju su štrine i cisterne u jesenjem vremenu.
Neke staze prema Lici još uvijek minirane i ako ih dobro ne poznaješ nisu preporučljive.

Ja sam auto uvijek ostavljala u Senju. Iz Baških Oštarija do Karlobaga popodne vozi autobus (pogledaj vozni red Gospić-Karlobag) pa onda uhvatiš onog do Senja. Šteta što su ove godine zatvorili hotel Velebno na B.Ošt., tamo su imali Velebitsko (pivo), ograničene serije privatne pivare (znam da ne smijem radit reklame za alkohol ali stvarno dobro).
Što se tiče Južnog velebitsa stvar je malo drugačija. Tamo nema NIŠTA oskrbovanih kuća, samo skloništa, tako da je taj dio zbog toga malo teži. Ali i izuzetno lijep. Sve moraš nositi sa sobom, a voda u jesen može biti problem jer iz cisterne. Najljepši dio oko Stapa i Stapine (Kamena galerija). I ovdje sam prošla put od Baških Oštarija do Svetog brda (preko Vaganskog vrha) i u Malu i Veliku Paklenicu (svaki put malo drugačije). Enkratne fotke imaš, a Velebit je raj za fotografiju (čak i za mene koja nisam baš). Bile smo u zadnje 2 godine samo ženska ekipa i moram reći neskončno sam uživala na Velebitu. Hrvati imaju ovdje i neke od najdubjih pećina (Lukina jama, Velebita...), koje su mi želja jednom. Aja, nisam bila na Crnopcu, koji je nekako kraj Velebita. Ali jedinstveno za vidjet Tulove grede (put na vrh razminiran, ali ni lijevo ni desno ako hoćeš još malo živjeti. lp

Između Alana i Baških Oštarija je još Ravni Dabar - idilično krško polje s planinarskom kućom, čiji oskrbnik je Mile Prpić (tel. 053633016, 0981710933). I najbolje je za taj dio uzeti dva dana, da odeš još na jedan od Dabarskih kukova ili Kizo... Okruženje je jedinstveno, istina ali od Ravnog Dabra do Baških Oštarija u 2 sata. Ali put od Alana do Ravnog Dabra naporniji na Sjevernom i Srednjem Velebitu (prilično kamenit - pa ormar za 4 dana na leđima ga je malo otežao). Dakle sama razmisli. Ako trebate još info imam i vodič..lp

Bok, Premužičevo stazu sam prehodila 2x. Jednom je start 4-dnevnog prelaska Sjevernog Velebita bio Vratnik nad Senjem, drugi put Oltari. Premužićeva staza počinje na Zavižanu (meteorološka stanica - kuća - otvorena cijele godine) i završava na Baškim Oštarijama. U među ideš kroz strogi prirodni rezervat Hajdučkih i Rožanskih kukova. Staza nema velikih uspona i spustova ali ima izvrsne poglede i ludo okruženje. U među imaš (ne)oskrbljene kuće - moraš prije nazvati da dođu otvoriti (Alan, Ravni Dabar), hranu uglavnom nosiš sa sobom i vodu za dan. Sad - rujan još uvijek pravo vrijeme, nije vruće, ali dan kratak (etapa i 10 sati). Ja na Velebit uvijek idem u svibnju, jedinstveno lijepo, pa i sad bi išlo ako je vrijeme ok. Najbolji vodič dobiješ u Hrvatskom planinarskom savezu (Alan Čaplar - vodič po hrvatskim planinama, Velebitski planinarski put), zemljevide naruči na netu SMAND, firma koja ih štampa i šalje ti. Ako želiš još nešto znati pitaj. Velebit je za mene jedno od najljepših planina... lp

Alessio još jednom hvala. Nadam se da se negdje sretnemo, ja sam u zadnje vrijeme samo u vašim krajevima i moram priznati da su me potpuno očarali. Sutra idem u Bijele vode. Lep pozdrav.

Hvala Alessio, bit ćemo jeseni išli, pa sad već znaš kako se poznajemo i da se ne zanimaju samo midva s Markotom za tu stazu. Tako lijepo mami na cesti - nova tabla, da čovjeka mora zanimati. Jučer sam išla istočnim grebenom na Nabojs (prilično grmljavo rušnato i malo treba osjećaja za traženje) i zatim dalje do biv.Mazzeni, krasno.
lp

Hvala Alessio, bit ćemo jeseni išli, pa sad već znaš kako se poznajemo i da se ne zanimaju samo midva s Markotom za tu stazu. Tako lijepo mami na cesti - nova tabla, da čovjeka mora zanimati. Jučer sam išla istočnim grebenom na Nabojs (prilično grmljavo rušnato i malo treba osjećaja za traženje) i zatim dalje do biv. Mazzeni, krasno.
lp