Keko - Zadnje poruke

Budući da nam se opremljena smjer Steber + gornja varijanta V-/III 160 m u Gradiškoj turi, koju smo penjali prije neko vrijeme, jako svidjela, odlučili smo se s ženom ovaj put popeti najdužu smjer na Vipavskom, i to neopremeljenu Nikolajevu smjer IV/II-III duljine 375 m, koja leži u Podraškoj turi.
Auto smo ostavili na parkiralištu kod Gradiške ture i pješice otišli do crkve Sv. Miklave.
Smjer počinje dobrom III, nastavlja kroz šumu i preda mnom se već pojavljuje uspravna ploča, koja je najljepši i najteži dio smjera, jer ide lijevim rubom preko ploče koja je paklenički kompaktna i dovoljno razrađena da penjanje nije teško. Slijedi dio smjera koji je prilično hodljiv i konopac se najbolje osjeća na leđima. Teškoća počinje postupno rasti pa opet posežem za konopcem koji je više za psihu jer se sve štrči kao zubi nakon gronoloma i sigurno je, međuvremena osiguranja teža napraviti. No žena je barem bila osigurana kako treba.
Ljepši su opet zadnja dva razvoda jer je stijena opet kompaktna i tu žena vodi zadnji razvod.
Na vrhu fenomenalni pogledi daleko okolo, u pretežno oblačnom vremenu i ugodnoj temperaturi dosta ispod 20 stupnjeva.
Zatim duž grebena nastavljamo do označene staze koja vodi od Abrama prema Gradiškoj turi i njome silazimo do auta.
Od auta i natrag do auta nam uzme točno šest sati.

U nedjelju sva se s ženom s grupom ferataraca uputili na turu u Visoke Ture u Austriju. Došli smo automobilima do podnožja gondole i zatim se gondolom odvezli do jezera Kristall Weisssee na nadmorskoj visini 2250 m, koje leži u podnožju gore Granatspitze (3086 m). Imali smo izuzetnu sreću s vremenom, tako da smo uživali u fenomenalnim razgledima daleko naokolo na okolne vrhove nad 3000 m.
Naš cilj bila je ferata Kristal Weisssee, koja se penje nad ledenjačkim jezerom s teškoćom E. Prije ulaska u feratu možeš se preko jeklenice spustiti na drugu stranu potoka.
Ferata prolazi tik nad jezerom i brzo nam je bilo jasno da ide za vrlo tešku feratu, jer već odseci C/D teškoće dosežu teškoću koju nudi Železna Kapla u svom najtežem dijelu. Ferata ima 150 višincev i 400 metara jeklenice. Napredovanje je vrlo sporo, jer je potrebno prilično mnogo odmora na popkovini, koja je tu nužan pribor, jer je jeklenica labava i na ferati je prilično mnogo previsnih dijelova. Najteži dio ferate je na prijelazu med ljestvama, gdje treba premagati krov, koji odozdo djeluje stvarno impozantno. Prema mišljenju ferataraca koji imaju za sobom već nekoliko E-jev, ova ferata je najteža među svima koje su do sada prešli. Stvarno čudovito mjesto za lakše planinarenje, prekrasne razglede i izuzetnu feratu koju ćemo dugo pamtiti.

Teško je nekomu tko još uopće nema iskustva s feratama objasniti težinu ove ferate. Ferata ima nekako dva ključna mjesta i posebno početni dio gdje treba biti oprezan zbog blatne i često mokre stijene. Oba ključna dijela su relativno kratka. Prvi je donekle previsan i dug negdje dva do tri metra. Zbog previsa ruke dosta pate. Ako koristiš dobru tehniku i ruke ne pate toliko. Drugi ključni dio je na početku drugog dijela i predstavlja samo dva pokreta. Posebno manji ponekad imaju problema jer se treba povući gore. Tu možeš više puta probati jer stojiš na prilično udobnom terenu i nema opasnosti nekog teškog pada. Ferata nosi ocjenu D/E. Ako je usporedimo s feratama slične težine, ova spada među lakše prema ocjeni. Ako nisi dovoljno siguran u sebe, najbolje je da se je latioš s nekim iskusnim koji ti može pomoći iz nevolje s užetom. Ako si prosječno razvijen muškarac s malo kondicije, skoro bi joj trebao biti kos. Nikako je ne smiješ potcijeni jer se već dosta ljudi u njoj opekao. Mi s ženom u njoj nismo imali nikakvih problema. Istina, do tada smo imali iza sebe već nekoliko znatno težih ferata.

Tominškova je znatno lakša od Mrzle gore, malo lakša recimo od Kopinškove na Ojstricu. Ako si prošao skoro cijelu KSA nemaš se čega bojati.

Na kraju svakog opisa staze bi moglo biti nekoliko kategorija. Na primjer: težina, izloženost, opremljenost ...
Pokraj svake kategorije 10 zvjezdica (kao nekad pod slikama). Označiš zvjezdicu od 1 do 10 prema vlastitoj procjeni. Prosjek ocjena bi uz dovoljan broj sudionika dao prilično realnu ocjenu po pojedinoj kategoriji. Možda se ne uzimaju u obzir 10 ili 20 % ocjena koje najviše odskakuću, da se time eliminiraju špekulanti.
Time bi forum dobio malo zanimljivosti.

Mišlim da se o ovim stvarima već puno raspravljalo. S tri ocjene koje su dostupne teško je definirati težinu i normalno je da u istom razredu ima velikih razlika između donje i gornje granice. Postoji i četvrta ocjena "izuzetno zahtjevna staza" koja je rezervirana za teške ferate koje se kod nas pojavljuju tek nedavno. Baš kod ferata se vidi koliko je naš sustav zastario i neprimjeren. Za sve ferate postoji samo jedna ocjena. Da nisu u opisima austrijske A, B, C... ne bismo ni znali što nas čeka.
Vrijeme je prilagoditi kategorizaciju današnjim uvjetima i potrebama ili preuzeti austrijski sustav barem za izuzetno zahtjevne staze-ferate.

No, zajle se mogu naći već na lakim stazama, dosta ih ima na teškim, tako da to nije baš mjerilo zahtjevnosti.

Svaka osoba drugačije doživljava zahtevnost planinarskih staza. Ako bi samo jedan čovjek ocijenio težinu svih staza, usporedba bi bila relevantnija. Ali budući da ih je ocijenilo dosta ljudi, ocjene su odraz pojedinaca koji su staze doživjeli različito. Dobar primjer je u alpinizmu. Taj što ide plezati Knezovu četvorku brzo će visjeti ako stvarno ne može šesticu.

Ako postupno očvrstneš ruke, možeš penjati duge ferate i bez rukavica. Dosad sam sve ferate popao bez rukavica i bez žuljeva. Najbolji osjećaj imam bez rukavica.

Do vrha planine vode dvije staze. Jedna izuzetno zahtjevna po ferati i lakša zaštićena. Gore idem po ferati, dolje po lakšoj zaštićenoj. Dakle imamo planinu, feratu i lakšu zaštićenu stazu. Dakle onaj koji ide gore i dolje po lakšoj zaštićenoj ima veze s planinarstvom, ja koji idem gore po ferati dolje po lakšoj nemam veze s planinarstvom.
Stvarno, zanimljivo razmišljanje.

Prije nekoliko godina bio sam svjedok pada djevojke u ferati Želazna Kapla, na najtežem dijelu. Djevojka je bila u skupini pred nama. Objesila se je na varnostni komplet i vidjelo se da su joj potpuno popustile snage. Na sreću su u skupini bili ljudi koji su znali kako postupiti. Navezali su je na konop i pomogli joj nastaviti put ili bolje rečeno skoro su je vukli naprijed preko stene jer je bila potpuno onemogućena. U takvom slučaju nije dovoljna samo konop, potrebno je i obvladati manevre, vrvnu tehniku i spašavanje pašćeg, kao što je gore napisao primoza. Inače može biti stvar spašavanja vrlo opasna i za one koji pokušavaju pomoći.

Na ovom forumu susrećemo se ljudi s vrlo različitim iskustvima. Od onih kojima je već put na Šmarno goru izazov pa do alpinista kojima je sve ispod IV. stupnja težine vrlo lako. Težina je vrlo subjektivna ocjena pojedinca i nikako je ne možemo generalizirati. Bez obzira koliko iskustava tko ima na ovom forumu može naći vrlo korisne informacije. Potrebno je znati filtrirati objave i tražiti objave od takvih u kojima ćemo se naći i sami. Ako već pogledaš profil pojedinca već se da izluštiti kamo tko spada. Mene uopće ne smetaju objave recimo od Dejana Grma iako nisam ni pola toliko brz kao on. Meni je upravo zanimljivo pročitati ih. U stvarnosti me same objave iz tura od nikoga ne smetaju. Ponekad me malo smetaju pametovanja nekih koji ne objavljuju ništa iz svojih tura a kod objava drugih su nadsvaki kritični. Upravo objave daju život forumu. Koliko smo si ljudi različiti toliko su i pisane objave. Dajmo poštovati različitost i ne kritizirati sve redom. Forum nije tako loš kao što ga neki žele prikazati. Mislim upravo suprotno vrlo je dobar izvor informacija. Samo treba znati ih potražiti i svatko će naći ono što traži.

Zašto nema opreme u bivacima: http://www.planet.si/novice/slovenija/video-kako-ohranjeni-so-planinski-bivaki.html

Bivak sam po sebi nudi samo sklonište od oluja, vjetra i djelomično mrazu. Dodatna oprema je samo luksuz koji je dobrodošao. Nitko to ne može zahtijevati kao obvezan dio opreme. Kad alpinist usred zime bivakira negdje u stijenama, u takvom bivaku, čak i neopremljenom, vjerojatno bi se osjećao kao u nebeskom kraljevstvu.

Svaki samozavaravajući komplet koji se prodaje u specijaliziranim trgovinama odgovara. Najbolje obići jednu ili dvije trgovine i isprobati nekoliko. Onaj u kojem se osjećaš najbolje je najbolji za tebe. Važno je uzeti pravu veličinu.
Nešto o upotrebi kompleta možeš pročitati ovdje:

Varovalni komplet je obvezan samo na pravim feratama gdje nema zezanja, kod nas (Gonžarova peć, Ferata na Češku koču i tako nova na Lisco), svuda drugdje kod nas je stvar pojedinca. Prije nekoliko godina npr. na ferati u Železnoj Kapli vidio sam trkača koji je preko nje letio bez zaštite, što je stvarno već jako ekstremno.

Jučer smo se s ženom nakon tri godine ponovno upustili u feratu. Odabrali smo zadnje vrijeme vrlo popularnu feratu do Češke koče.
Kad dođeš do početka same ferate, ona ne izgleda previše adrenalno, jer je okružena zelenilom i zemlja na samoj stijeni je prilično normalan pojam.
Upravo taj prilično krotki izgled vjerojatno zavede dosta planinara koji se upuste u ovu feratu i brzo shvate da joj neće moći stati. Čak ni najteži dio ferate ne izgleda ništa posebno, ali zahtijeva dva pokreta gdje je većina tjelesne težine na rukama. Upravo taj detalj je uzrok najviše neuspješnih pokušaja. Ima dosta planinara koji imaju dovoljno kondicije, vrlo ojačane noge i nažalost slabo razvijene ruke koje nisu sposobne napraviti dva jaka poteza potrebna u tom detalju. Tko je već prepleo najteže staze u našim planinama, uključujući Kopiščarjevu na Prisanku, daleko nije garantirano da će uspjeti i ovdje. Ferate su namreč potpuno drugi svijet.
Tko malo skrbi i za kondiciju ruku, na ovoj ferati neće imati posebnih problema.
Ferata nudi dva teža detalja koji su vrlo kratki, plezači bi tome rekli bouldering. S obzirom na ocjenu koju nosi rekao bih da je prilično laka. Do sada sam prepleo četiri ferate koje imaju u svojoj ocjeni slovo E i mogu reći da je ova najlakša. Nedostaju joj duži teži odjelci koji te stvarno počnu stezati kao mokru krpu. Takva je recimo ferata u Visokim turama koju smo s ženom preplezli prije tri godine: http://www.hribi.net/trenutnerazmere.asp?aut=1&gorovjeid=57&id=4782&stran=1
Također ferata Gonžarjeva peć i Železna Kapla su teže od ove jer imaju duže teže odjelke.
Unatoč tome feratu do Češke koče nije za podcjenjivati jer je prava ferata. Ferata za noge nudi samo prirodne stope kojih u najtežim dijelovima nema baš u izobilju i još one su istrošene i zamazane zemljom. Bez tehničkog znanja koje ti vrlo olakšava savladavanje takvih ferata, mogu te spasiti samo jake ruke.
Ako nemamo barem jednu od ove dvije osobine, takve ferate mogu biti vrlo neugodna iskustva.