haridautovic - Zadnje poruke

18.10.2025,,Zajavor/Po 4. godine ponovno na ovu čudovitu goru okruženoj samim draguljima, od Kaninskog pogorja tamo do Montaža strme peći grebenom mužaca stola, skutnika do krna i sve do Dolomita. S prelaza po standardnoj označenoj i vrlo lijepoj stazici do vrha. Ker smo bili nagrađeni izuzetno lijepim vremenom odlučujemo se za silazak po grebenu do niskog vrha i natrag do prelaza. Rado bih samo rekao da staza po grebenu ne nudi nikakve pomagala za lakšu orijentaciju. Crvene točke nigdje nisu vidne i za nekoga tko prvi put ide grebenom može biti vrlo opasno promašiti stazu i već u nevolji. P nakon dugog vremena tamo u šumi pojave se neke oznake na stablima ali brzo se i izgube, treba biti vrlo oprezan. Rado bih napomenuo da ako se već odlučite prijeći greben držite se uvijek blizine grebena. Iznad koće planine Nizki vrh pojave se crvene točke i su nam u pomoći, od koće po označenoj do prelaza ide bez problema.

.ok.hvala

OBROČ oko Kaninskog pogorja/14.8.2025/Današnja tura je jedna od rijetkih gdje je put važniji od cilja. Nedavno sam napravio uspon iz Žage na Visoki kanin (5.8.2025) tijekom uspona padne mi ideja da bi okružio cijelo kaninsko pogorje. Doma brzo pogledam neke zemljevide malo sabrem vrijeme pogledam prognozu i odlučim 14.8.2025. Start u Gozdecu nedaleko od B stanice (1074nv), prvo po puti za Visoki kanin i uskoro neoznačena staza prema VBS. Ispod ruševine 1530nv, pričekam izlazak sunca i dalje spust do Pl.baban (1401nv). Ovdje par stotina metara označene prema Pl.ognjenik pa opet neoznačena mulatjera mimo Pl.globoka do Skutnika/ Monte guarda (1721nv). S vrha nastavljam put 731 do Bivaka Franco Costantini (1712nv) ispod Velike babe/Baba grande, slijedi dug spust do sedla Berdo di sopra (1258nv). Na sedlu skrenem desno na put 642 prema Casera Canin/Pl.kanin (1444nv). Tu na planini nakon 7h hoda sretnem gorske čuvare koji mi objašnjavaju da je put prema Casera grubia zbog klizišta napušten i zatvoren, na moje pitanje koliko bi trebalo za obilazak da dođem na drugu stranu rekli su 1h do Coritisa i 3h do pl.grubia. Rekao sam da ću radije pokušati doći na drugu stranu unatoč klizištu jer bi bilo previše za obilazak i nastavak pohoda. Izvuklo se dobro ali ne preporučujem nikome, tako da sam za 1h 10' bio na drugoj strani (1280nv) na označenoj puti prema Bivaku Marussich. Odavde je sve išlo lakše uspon putem 634 do bivaka Elio Marussich (2041nv). Od bivaka bajkovita označena staza 632 do koče Rifugio Gilberti (1850nv). Kod koče se dobro napunim i uzmem malo rezerve za popijati, nastavljam put 636 na Prevalu (2067nv), s Prevale za desert samo najljepša dolina krnice do Pl.krnica (1252nv) i do prašnjastog auta na raskrižju puta za Kopu i Pl.krnica (1074nv). Na kraju sebi sam sežem u ruku pogledam sat završenu turu 38km/2687 visinskih / 12h44'12", sa svim stajanjima, jedna od mnogih ideja sretno završena. Stvarno današnji put je jako važniji od cilja.

Daaam, hvala.. Garmin fenix 5X se može i lagati, jer je put iz Žage tak da stalno grizeš koljena, prije bi rekao da je 120 prosjek

Miri, zaloge tekućine 2.75l, nadoknadilo iznad Prevale sa snježnih polja, i ispod Pl. krnica iz skrivene izvora, tako da se izvuklo

5.8.2025/Dugogodišnja želja, veliko razmišljanja, planiranja i odgađanja konačno došao dan D. Iz Žage na Visoki Kanin i obraditi najviše vrhova. Po svaku cijenu htio sam izbjeći put mimo staja (jer mi se ful vuče) pa biram suprotnu neoznačenu stranu prema slapu Boka i onda do Pl. Baban. Od Pl. Baban rado izbjegnem travnatu zmijsku dolinu prema Velikoj babi i skrenem desno u šumu na napuštenu mulatjeru. Većinu puta po neoznačenim stazama ali lijepo pratljivim. Dalje između Velikog i Malog BS i hodim travnatim vrlo ugodnim terenom, uskoro stupim na označenu stazu s vrlo slabo vidljivim markacijama za Kanin. S nekoliko pauza na vrhu u dobrim 5h 45'. Silazak dugim presjekom prvo u Prestreljeniško okno onda feratom na Sedlo pa na Prevalu i dolinom mimo Pl. krnica u šumu gdje mi dolaze u susret, tako da sam na kraju kipio od zadovoljstva. Tura za prste lizati i nokte gristi.

Subotno ugodno jutro, ne na Lopu, idem na Prestreljenik. Danas za vikend tako vrlo malo buke, skoro ni pješaka, vrlo paša, kroz Krnicu na Prevalu i još malo po svom na vrh.

Lopa iz Možnice! Zvuči ludo, a ne. Ne to nije podvig to je želja koja je desetljeće tinjala u meni, dođe dan kad si kažeš, hej stari što još čekaš? vrijeme leti, sad ili nikad.. Istina i doživljaj na ovom pohodu je lud. U 7h me iskrcava na izlazistu za Jerebicu i počelo je. Prvo po označenoj za Jerebicu pa po stazi koja nije staza, sad se pojavi i odjednom nestane, penješ se i spuštaš gledaš pa ne znaš. Svi su prepadi, skokovi, balvani škrilje, uske trave, jaruge ne znaš koju odabrati, kanjoni potoci, al sve to je šarm i užitak na ovom usponu. Nabralo se više od 25km i skoro 2 tisuće visinskih sreo samo tri čovjeka i to kaže sve o ovoj bezstaznoj turi. Ponovno rođenje doživiš ako i kad dođeš na sedlo preko Brežiča. Slijedi, može bezbrižno lutanje po talijanskoj označenoj stazi na Sella Robon. Nastavljam u smjeru Prevale ali ja ne bih bio ja da se nisam zamorio od oznaka. Kod prvog odmora i grickalice skrenem gore pod Hudi i grdi vrh i probijam se kroz bezstazni svijet pun krasnih rupa, škrapa, mostova, prepada, praktički put ide među tisuću jama. Silazim na Prevalu i po Krnici te kaninskoj mulateri u Bovec.

31.10.2024/Moja tiha želja utažena. Želio uspon Rombon neprohođenom stazom,,vertikalno direkt dolina na Rombon bez označenih. Danas prekrasan dan ostvaren uspon granicom Prvog SV Talijani Austrougari,,Ludo/Neprocjenjivo/Nepozabno. I silazak neke teške prečice.

Nakon dugih godina se ponovno upućujem na izuzetno velečasnu goru koja u svakom pogledu zahtijeva oprez, snagu i poštovanje. Za promjenu, prvi put idem po putu 650 do koče Corsi jer bih se htio izbjeći betonsku cestu prema Viškoj planini. Žao mi je, koča je još uvijek zatvorena.

Lopa/ ta prekrasna odbačena samostalna sama ljepotica, tko ju poznaje zna na što ciljam. Danas iz znatiželje startam iz Nevje, i potpuno me oduševila. Uskoro nakon što se odcepi put za Prevalu kod prvog kamenog kućice na lijevoj napuštam označeni put i idem svojim. Kmalu opazim neke kamenje i shvatim da služe speleološima pod Lopom. Malo više vidim češki logor speleologa i 100 metara više još laški speleoški logor. Ponovno dođem na stazicu koja vodi na Lopu par metara prije ulaska u zahtjevni dio puta prema vrhu. Na vrhu samo ja i par muha koje se žestoko bore za moj znoj, kad se osuši ostanem sam u idiličnoj skoro nestvarnoj tišini i ljepoti cijelu sat i pol. Silazim i po svojoj logičnoj procjeni u blizini kuclja punta medon/prevalski kuntar napustim stazicu prema Prevali i po melišču dođem na označeni put prema Nevji.

6.7.2024/Krnčica danas nije nudila razgledova,,za to smo uživali u prekrasnom botaničkom vrtu.

Kad budeš jednom gore sve će biti jasno. Ja uživam u takvim mjestima,, nije markirana, malo udaljena nudi ogromno užitaka.