mici5 - Zadnje poruke

primoza piše:
Me pa veseli što je stvar ostala na nekom kulturnom nivou i da su se inače različita mišljenja vrlo različitih i također vrlo kompetentnih ljudi izmijenila prilično mirno.
Na tom mjestu bih zamolila za objašnjenje, odnosno odgovore. I konkretno, molim.
1. Čija mišljenja su na tom mjestu vrlo kompetentna?
2.Neka mi primoza objasni kakvi su kriteriji za rangiranje najviše, malo manje i najmanje kompetentnih na ovim stranicama?
Budući da osobno mislim da su baš sva mišljenja zanimljiva i napisali su ih ljudi koji imaju određena iskustva i mogla bih reći da su kompetentni reći svoje mišljenje.

Mene, recimo, uvjerio je VanSims.

Ali čim sam spomenula ime, bila sam nepravedna prema drugima koji su također rekli svoja mišljenja i poglede (koji su mi mnogo rekli, koji mi se čine OK, koji su mi objasnili i smirili ili malo zadirkivali...)
Mislim da uvodni stavek na fin način i tako (malo lukavo) rangira korisnike ovih stranica.
Neka mi autor uvodnog stavka ne zamjeri moje viđenje.
Ostalima - hvala.

U subotu, 8.10. preplezali smo i prehodili put na Gradišku turu. Plezalni dio puta je odlično osiguran, dio puta od raskrižja pa do vrha se vuče. Malo nas je brinulo da će nazad zbog vlažnog tla klizati, ali nije bilo panike. Naravno vratili smo se putem naokolo. Bila je tura dobar izbor kako provesti dio subote nakon tog snježenja.
Samovarovalni komplet smo koristili, kacigu također. Ali istina je da je jedan mladić (vjerojatno domaćin) doslovno preletio plezalni dio puta - bez kacige, kompleta, rukavica... i onda je samo iščezao, he he he. Vidjelo se da mu je tura za "doručak"- da malo pokrene krv po žilama.
I još malo osobnog mišljenja o debati o djeci na takvim stazama:
Malo sam čitala ovo ćaskanje i moram reći (bez obzira što kaže tata primoza i ŠpRo29), da mi se vučenje djece u takve ture od strane roditelja STVARNO publicistički čin, koji je opasan i rizičan. I čitam da primoza puno piše o zajedničkim turama i što djeca kažu. Pa ništa loše s tim. Što kažu mame djece? Vrlo globalno, da je čovjek spreman dijeliti sa širim svijetom svoju djecu (pametnu, tako vrlo odraslu, aktivnu...).
Što bih htjela reći je da se bojim da je vrijeme u kojem živimo zbrisalo granice između onoga što je negdje roditeljski normalno i još prihvatljivo i onoga što neki rade "samo-zato-da-se-zna-da-su-nekaj-posebno". Itak se puno stari događa na nesvjesnoj razini. I kompenzirati svoje nedostatke sa svojom djecom....no pa!