Danas, 29.5.2012 s kolegom posjetili vrh Golave po Zvonetovoj stazi. Kao izlaznu točku uzeli stazu mimo kuće dolje, kao na vašim slikama. Kad smo došli do kuće odmah primijetili tablu gdje vlasnici zabranjuju prolaz, pa prešli potok malo niže preko novog drvenog mosta. Nasuprot mosta na drugoj strani ceste je smjerokaz koji je teško opaziti iz auta ako si prvi put. Tamo je i početak staze na Rešku planinu. Vrijeme nije obećavalo, ali smo se nadali da nas ploha zaobiđe jer nismo htjeli mokar i klizav teren. Kad smo došli do kmetije gdje počinje strmija staza počela je prava kiša. Kad je ploha stala nastavili smo mimo doma. Ljubazni domaćini na kmetiji upozorili nas da budemo oprezni. Svjesni težine terena nastavili smo. Staza je brzo pokazala zube. Trebalo je dobro zagristi u brežuljak i s dosta vještine i opreza tražiti markacije i stazu koja nije baš nahodana, što svjedoči da nema puno posjetitelja. Pletenica na presjeku dobrodošla, iako bih htio par metara više u gornjem dijelu. Staza je ponudila lijepe razgledne točke, balzam za dušu i oči. Vrijeme se smirilo, staza se izrovnala, došli smo do bivaka gdje smo se upisali. Za sestup odabrali smo Ovčju stazu koja je dobro nahodana i ne prezahtjevna te malo manje slikovita od Zvonetove jer ide cijelim putem kroz šumu. Moram reći da mi je simpatična i zanimljiva i za uspon, ali ipak prilično strmija. Nakon sestupa vratili smo se kružno mimo kmetije sa živčanim muškim ovčarom gdje smo se silno nadali da se lanac ne otrgne jer se psu strgalo kad smo prolazili pored puta
. Staza onda ide preko nekoliko električnih pastira kojih se ne smije dirati
. Staza se kružno završava kod kmetije gdje se prije zagrizla u strminu. Nastavili smo istom stazom kao prije natrag u dolinu. Završili smo nakon dobrih dva sata hoda. Staza je slikovita, treba oprez i fizičku kondiciju. Jedino što bih dodao je da se po zahtjevnosti Ovčja i Zvonetova staza ne mogu staviti u isti rang jer je Zvonetova znatno zahtjevnija, posebno u vlažnom vremenu i na nekim dijelovima treba konkretno koristiti ruke za napredovanje-uspon a pohodne štapove su bili suvišni i smetali veliki dio puta od kmetije do bivaka na vrhu Golave. Dobra planinarska obuća je nužna. Preporučujem iskusnim planinarima i nije prikladna za nedjeljne šetače i malu djecu jer je nikako ne valja podcjenjivati i uzimati olako.
Lijep pozdrav i sretan korak
Igor