dm72 - Zadnje poruke

Još jednom u Dolomite ove godine već treći put. Ovaj put na lijepu kružnu turu. Počinjemo još u tami na cesti koja pelje na prijevoj Giau Ponte de Rucurto na visini 1700m. Prostora za parkiranje je dovoljno. Staza označena 437 Rifugio Croda da Lago/G. Palmieri je speljana lijepo i polako se diže bez ikakvih napora. Nekud na sredini staze do jezera dođemo do raskrižja gdje idemo ravno do spomenute koče. Ovdje se staza počinje strmije penjati ali ne dugo. Ubrzo se opet spolaži i samo malo smo udaljeni do koče odnosno jezera Federa 2038m. Kod jezera gdje je i koča izuzetno lijepi razgledi (i fantastične jesenske boje macesa) na jezero Federa i Becco di Mezzodi u pozadini. Kratki postanak zatim po stazi 434 prema Forcella Ambrizola 2277m. Od tu nastavljamo po stazi 436 prema Forcella Giau usput mimo jezera Baste s Pelmom u pozadini. Ubrzo slijedi Forcella Giau 2370m. Od tu se staza strmo spusti, slijedi razdvojba za prijevoj Giau ili nešto niže do ceste koja pelje na spomenuti prijevoj. Kad smo na cesti slijedi još dobre tri km po cesti do auta. Nanijelo 16km, 5,28h sa stajanjima i 1033 višinca. Krug je fantastičan s top razgledima.

Turu započinjemo kod Lucknerhausa i idemo na put br. 714. Put se strmo penje, sprva makadamski put, zatim lijepa nadrađena zbitta zemljana staza. Nakon dobre ure i pol dolazimo na Berger torl 2651m, gdje stoji lijepa Glorer hutte. Neki ostanu kod koče, drugi idemo na vrh Weiser Knotena po lijepoj grebenskoj stazi. Sam vrh izuzetno razgleden. Natrag se vraćamo po dolini s druge strane mimo malog jezerca. Od koče zatim nastavljamo po čudovitoj panoramskoj stazi 713 (Johan Studel weg) prema Luckner hutte. Staza je na nekim dijelovima prilično izložena, usput su i klinovi i jeklenica. Kad dođemo do raskrsća skrenemo na 712a i spustimo se do Lucknerhutte. Odavde pa po 702b natrag na izlazište. Krasna kružna tura koja nudi čudovite razglede.

Da tako nekako sve pokazuje. Šteta za mene to je jedna od najljepših staza.

Bio sam po 620 iz Patoca na Bareto prošle godine 19.5. Stanje staze preko najužeg dijela (Galandin) bilo katastrofalno loše. Sama podrtina, jako opasno. Sumnjam da su išta popravili. Šteta, jer ostalo je bilo u solidnom stanju.

Do zadnjeg tunela bez problema. Nekoliko kamenja u tunelu inače OK.

I neke fotke jučerašnjeg zalaska sunca s Mangarta.

Još nekoliko mojih fotki s jučerašnje šetnje na Sleme

Da stvarno te staze sam sve pročekirao koliko ih ima moguće. Za prvi put sam odabrao ovu. Istina je, da sam saznao za ovu turu baš iz vaših dopisa i neki su baš nevjerojatni bravo. Ovdje možete pogledati neke moje ture ali nisu tako ekstremne kao vaše. https://plus.google.com/photos/101333870677713963076/albums

Iz doline Bartolo (Vrtinjlogarski graben) uskoro za plezalištem skrećem desno na lijepu serpentinastu mulatjeru br. 509, koja vodi do sedla Kot (Sella Canton). Tu oko 40 cm snijega. Tu skrećem na najlijeviju široku stazu, koja se blago penje prema planini Goriach (Gorjanska planina). Nekud u sredini gdje se staza poravna skrećem lijevo u brdo prema vrhu Monte Capina di Ponente (Velikog Kopinja). Cijelim putem me prati prekrasna zimska kulisa bez vjetra i divni pogledi posebno na vrhu (1736m). Snijega na vrhu dobrih 70 cm. Natrag se vraćam istim putem. Više mojih fotki na profilu https://plus.google.com/photos/101333870677713963076/albums

Čudovit jučerašnji dan bio je savršen za obilazak planina. I četiri vrha nad dolinom Ukve Starhand, Konjščica-Krošove skale (Monte Sagran), Lepi Vršič (Cima Bella) i Kok-Kuk (Monte Cocco) bili su prava destinacija. Parkiram u dolini Ukve kod gostionice al Camoscio, zatim nastavljam stazom koja ide mimo koče Nordio-Defar do planine Dolinice, ondje pa stazom 403 do vrha Starhanda (1968m). Odande silazim natrag na greben koji u potpunosti prelazim i kratkim usponom dolazim do vrha Konjščice-Krošovih skala (1922m). Odande silazim posekom do sedla Mrzli studenec (Forcela di Fontana Fredda 1693m) i zatim strmo kroz šumu prema trećem vrhu Lepom Vršiču (1911m). Odavde opet silazak na sedlo i zadnji strmi kraći uspon na vrh Koka-Kuka (1941m). Odavde natrag na sedlo i posekom natrag u dolinu na polazište jučerašnje ture. Lijepa zimska tura koja nudi čudovite poglede. Snijega je bilo oko 15cm grebeni su bili suhi.

Ne na vrh Kobariškog Stola, nego samo do planine Božca. Samo malo drugačije nego što je opisano gore. Start ture na Boki po glavnoj cesti do bivšeg graničnog prijelaza Učja, gdje nekoliko metara prije zavija lijevo makadamska staza. Na početku ima malo asfalta. Do planine vijuga još uvijek solidno uređena staza. Iz Žage do planine Božca ima dobrih 13km. Lokacija te 1370m visoke planine je vrlo razgledna. Odavde nastavljam na drugu Kobarišku stranu gdje se uskoro lijevo odvaja staza prema Trnovom po kojoj je išao moj današnji spust. (Desno se cesta spusti niz obronak Stola u Breginjski kot). Spust je izuzetno slikovit jer cijelo vrijeme nisko dolje vidimo dolinu. Grebenskog prelaska ima negdje dobrih 3km, zatim se staza (označena za Trnovo) spusti u šumu gdje na početku staza nije vozna osim za hrabre spuštače s punim ovjesom. Bicikl nosimo negdje dobrih 10min, kad zatim dođemo opet na stazu koja je na početku lošija, zatim sve bolja. Do Trnova 8km spusta. Zatim po glavnoj cesti natrag do Boke. Čudesna tura oni koji je znaju složit će se da je jedna od najrazglednijih MTB tura s prekrasnim pogledima bilo iz sela Sedlo tako i one koju sam ja napravio. Vrijedna posjeta.

Ne do vrha, ovaj put samo do zadnjeg tunela.

Ove godine već drugi put na Zahomskoj planini. U ne previše obećavajućem vremenu krenem na turu, koja se na kraju pokazala vrijednom. Započnem u Trbižu po biciklističkoj do Camporossa (Žabnice) malo prije skrenem desno u dolinu Bartolo (Vrtinjlogarski graben), do kraja čudesne doline na sedlo Bartolo tamo desno prema planini Achomitzer (Zahomska planina). Staza se cijelim putem prilično strmo penje do 1712m visoke planine. Staza je u vrlo dobrom stanju. Razgledi s vrha bili su solidni glede na to kako je izgledalo na početku. Za povratak sam ovaj put odabrao za mene novu varijantu po stazi 508, koja se na kraju pokazala vrlo dobrom potezom. Singletracka mogu reći fantastična, takvu još nisam vozio. Duga je negdje 7 km vodi do šumarske koće Muli tamo lijevo na 509A, koja se spušta sve do doline Bartolo, gdje se potom priključuje makadamskoj stazi, koja ide kroz dolinu. Singletrack od koće prema dolini u prvom dijelu vrlo zahtjevna, vrlo je strm ali u cjelini voziva. Staza je glatka i uglavnom bez kamenja. U drugom dijelu manje zahtjevno. Na kraju zadnji km opet malo zahtjevnije jer dođemo na šljunak ali staza ostaje voziva. Kad se na kraju priključim makadamskoj cesti odvezem se natrag na izlazište današnje ture.

Torkova tura u prekrasnom vremenu na prvaka Karnjaca Coglians po ferati Weg der 26-er bila je za mene lijepa nova iskustva po takvim stazama. Počinjemo kod koče Tolazzi, staza 144 do jezera Volaia, tamo desno na stazu 403 prema Valentin torlu. Malo ispod vrha sedla skrenuli smo desno stazu 427 pod oštrim dijelom Cogliansa, gdje počinje spomenuta ferata. Ulazni dio ferate prilično težak jer su koraci vrlo mali ili ih nema. Nastavak znatno lakši. Na vrhu smo imali prekrasne poglede. Sestup po stazi 143 do koče Marinelli pa niz dolinu (staza 143) mimo planine Moraret natrag do koče Tolazzi.

Bili smo kod bivaka Tarvisio a ne Nogara kao što sam po grešci napisao.

Prvo za schristino autocestom mimo Beljaka do Spitala pa do Lienza (Tristach gdje se odvaja asfaltirana cesta do Dolomiten hutte) je nekje manje tri sata i više od 200 km. Irina, Anuk sad na mojim biciklističkim turama više poležava doma, jer bi te ture bile za njega predulje. Uz to skačemo malo u planine, kao prije par dana kad smo bili kod bivaka Tarvisio-Nogara iz Loške Koritnice.

Jučer na Njemačke Glave iz Loga Pod Mangrtom. Po lovačkoj stazi na vrh, po Italijanki spust na Predil. Staza u srednjem dijelu iz Loga teško prati do sedla.