robinjo - Zadnje poruke

Slikovit opis. Bravo generacija.

Budući da se rekreiram na šumskoj stazi iznad koje svake godine gnijezdi kanja mogu reći da me par stotina metara od gnijezda upozorava glasom, zatim se spusti prema meni. Kad okrenem glavu prema njoj odleti. Nakon 200, 300 metara naveliči se. Pametniji odustane.

O derezama i cepinu u ovo doba godine bilo gdje u planine ne bi smjelo biti nikakvih dilema i nikakvog "uštedjivanja" na težini ranca. Trobec, usporedba s zimskim gumama je više nego na mjestu. Sretno.

Dobro izbrušen u novu sezonu. Čestitke i čuvaj gležnjeve.

Točno "fovš" sam vama.

Poznam "celebritija" koji je predavao da je nakon završene karijere ekstremnog triatlonca kod tašte mogao pojesti sve što je bilo u frižideru. Nakon 40-og sve to mu se već prilično vidi. Kao što moramo u ovom svijetu naći mjeru u filtriranju svega, tako je moramo naći i u poštivanju "dobroćudnih" savjeta prijateljskih farmaceutskih lobija. Jedimo što nam paše, ako se da domaće, količinu prilagodimo svojim aktivnostima, prije svega naučimo slušati svoje tijelo.

Vjerojatno prethodno opisani opremljeni "hribolazci", pa bili Čehi ili Slovenci u disko ili na DJ Umeka ne idu u gojzarima. Zna se što je primerna, ako ne obvezna oprema za u planine. Slika neprimerno opremljene djevojke je znatno blaža nego ona koja može potencijalno biti pored pepeo sa vijencem. Pri planiranju ture ili med skalama je pravo upozorenje na mjestu. Možda bi hribolazkinju bilo potrebno na kulturni način upozoriti na "pomankljivost". Na policajca koji se bori s dežurstvima i nelyudskim radnim rasporedom za 26 plaćni razred pa ne računajte. Imamo sreću da su članovi GRS dobro opremljeni i idu u stene za zblojencima, ako baš neki Čufar ostane pod snijegom zbog prethodno spomenutih. Malo previše moraliziramo i premalo radimo. SLOVENIJA U FINALE!!!

Ako se vratim malo na debatu o "penjačima" na Aljažev toranj i izjavama da je to samo hrpa željeza i da nema neke povijesne odnosno narodne vrijednosti. Malo treba prekopati planinsku literaturu i vidjet ćete u kakvim je vremenima taj toranj postavljen i kakav je tada imao značaj za slovenski narod. Što se tiče pristupačnosti slažem se da bi put bez ojačanja bio vrlo zahtjevan i decimirao bi mase posjetitelja. Kao primjer neka kažem da je prije nekoliko godina moja susjeda (inače jaka žena) na nagovaranje muža i njegovih brdskih (pivskih) kolega s Pokljuške preko Planike na vrh i dolje. Kod prvih jeklenica su shvatili da je vrtoglava pa su je navezanu kao teletko među huronskim ovcama vukli na vrh i onda spustili do izlazne točke. Dva tjedna nije mogla hodati. Ali sad je prava Slovenka. Za sranje.

Lijepa nagrada za rano jutro. Slike 1 i 2 su fenomenalne.

Meni se ova utrka svidjela. Treba je biti svjestan da su momci koji se ovog podviga late iskusni gorštaci, planinski trkači, skijaši, alpinisti, triatlonci i još bi se moglo nabrajati, zato vjerujem da su svjesni svih zamki na putu. Uz ovaj podvig sjetio sam se Kunavara, Šraufa i Tonača, koji su u epskom zimskom usponu preplezali Čopov stup i time jedinstvenim djelom obranili slovensku čast. Slovenci smo ipak narod ekstremnih sportaša i na to se moramo ponositi. Prije ili kasnije naći će se neki Jiržy ili Hans koji će pokušati "izvući" rekord od nas. Slovenska planinska staza povezuje veliki dio Slovenije, nadam se da i nas. Marjan, iskrene čestitke tebi i tvojim pomoćnicima.