U srpnju smo posjetili Durmitor i napravili dvije lijepe ture.
Bobotov kuk iz sedla (2523m), put lijep lak, samo pod vrhom bi mogli nabaciti neku jeklenicu za bolji osjećaj. Na vrhu pogledi veličanstveni, srećom nađem Bosanca planinara koji mi ljubazno objasni cijelu panoramu. Na spustu se razdvajamo neki natrag na sedlo, mi prema Bezimenom vrhu (2487m). Ogranak slabo označen moraš potražiti. Spust prilično zahtjevan, bez osiguranja, po melište velikih stijena put jedva nazreš ali vidiš kamo ići. Vzpon na vrh dobro označen i nezahtjevan. Slijedio spust u Valoviti dol, utabane staze nema slijediš markacijama, smjer Obla glava i Ledena pećina. Za pregled popeli smo se oko 200m ali se isplatilo. Jama puna ledenih stalaktita, da dođeš do njih trebaš dereze. Preporučujem ogled. Pokraj Starog katuna spustili smo se do Crnog jezera gdje nas je čekala ostatak ekipe donijevši vodu i kupaće da smo se okupali u jezeru (22 stupnja).
Sljedeći dan na Savin kuk (2319m) i otkrili da gore vozi žičara
. Put donji dio po skijaškoj stazi, gore po travnjaku lak nezahtjevan. Vrh kupast s lijepim pogledom. Dolje vidimo dolinu Velike kalice i snježnu površinu veličine našeg Triglavskog ledenjaka, iznad bivak. Našli put dolje ali razočarani. To je strm jarak sa spiralnim padom do dna (250m
) pun šljunka sve se kotrlja.
Žena i djeca vratili se žičarom mene znatiželja nije dala mira. Spustio sam se jarokom (ruke sam imao još dva dana prljave) stigao u prekrasnu dolinu, prošetao po snijegu, vidio kamzike, posjetio bivak (za 10 ljudi)
i otrčao do Crnog jezera.
Ukratom dva čudnovita dana, ima još, greben Međed sigurno
.