Mišlim da opažam neku netrpeljivost prema drugim ljudima koji hodaju po hribima. Da, nažalost (ili srećom) neki vole hoditi u društvu i prije svega u veselim društvima. S obzirom da vas prisutnost ljudi u prirodi neke smeta (uvjeren sam da spomenuta planinarska društva ovaj put nisu razgrajala), moraćete otići negdje na Aljasku, u Saharu ili Amazoniju, tamo još ima dosta mira, nigdje nikoga i lako ćete uživati u tišini, samoti i tražiti sami sebe. Neki imate prave probleme s tim da vas puno stvari oko vas smeta. Jeste li ikada pomislili da ni vi sami niste idealni. I točno tako je kao što je napisao margu50, prisvajate si nešto što nije vaše, istovremeno ste i sami smetnja u prirodi. Ako budete strpniji prema drugima i više se bavili sami sobom, vidjet ćete da je život puno ljepši i ljudi oko vas nisu samo vrištaci...