Nekako osjećam moralnu odgovornost, da ako se s nekom web-stranicom pomažem da joj malo vraćam nazad.
Ovaj prijelaz sam s prijateljima ponovio zadnje subote u julu i to 10 godina nakon prvog prijelaza pri kojem smo jednako zmotili izlaz kao autor ovog dopisa Juš.
Ovaj put smo krenuli na polici i kod izlaza s nje bilo mi je jasno zašto smo tada 2 sata lutali uzalud. Pa valjda treba dolje do samog ruba stene i kod macesa pogledati desno. Sad kad znam, je jednostavno.

Drugačije je dojam da se taj dio PP izuzetno malo hoda, staza do sedla pod P. Mlinaricom znatno je više zarasla nego prije godina. Očito je to sve više šodranje za romantike kojima nije odveć tučanje kroz rušje i traženje prolaza. Ipak sam opazio da s vrha P. Mlinarice vodi staza u smjeru Vrata, koja prije godina nije bila. Ne znam jesam li smjer ispravno ocijenio, inače neka me netko ispravi.
Prekrasna tura, samo pakao je za jedan stupanj previše.