MitjaBelak:
Tih dana sam kao Ljubljanin živio normalno, baš kao svi moji vršnjaci, roditelji, susjedi i sav ostali narod. Tko je bio po podrumima, zna samo taj mali. Ljubljana je tada imala dušu večeri, u usporedbi s kovid mjerama policijske ure u zadnjih mjesecima.
Bila je rat, sada virus. Dogovoreno tada, dogovoreno sada. Ništa novo.
poveznica Hja, ovdje sam ja malo i prilogom.
Sjećam se jako živopisno tih vremena. Imao sam negdje 16,17 godina. Kao mladi Slovenac i ni Jugoslovan organizirali smo mladinsku slovensku diverzantsku akciju. Nabavili smo oružje--većinom jaja, trulo voće i slično. Udari smo. Napali smo obližnju vojarnu. Razbili smo nekoliko prozora i onda pobjegli.
Naravno razni Belaci su tada u Ljubljani pili hladne špricere i govorili ništa nije. Ne razumijem kako su svi ti Belaci sada Slovenci a ne Jugosloveni. Jer tako ništa nije bilo. Režirano tada kao i sada. Kakve karaktere sve imamo ne možeš vjerovati.
Al ajde, naravno ništa nije bilo. Sve dogovoreno. Sunčane naočale natrag na glavu pa na pivo.