____________________
Popis (kontinuirano ažuriran, ali još nereden):
-Amariana
-Bavški Grintavec
-Bistriška špica (Feistritzerpitze)
-Blažčeva skala
-Borovje
-Borovski vrh (Žehtar)
-Brana
-Brinica
-Celovška špica
-Cima Tuisti
-Debela Griža
-Debeli vrh (nad Topolami)
-Dom na Govejku (križ u blizini doma)
-Donačka gora
-Dve špici
-Goli vrh (Cemarovnik)
-Goli vrh / KSA
-Gradišče (nad Višnjo goro)
-Gradišče nad Žažarjem
-Gradiška tura
-Grlovec (Ferlacher horn)
-Grmada nad Celjem
-Hajnžev Praprotnik / Zeller Prapotnik
-Hom pri Bledu
-Hudičev boršt na Zaplati
-Jelovec (blizu Laneža)
-Jeterbenk
-Kamniti lovec
-Kavčič (Kraški rob)
-Kepa
-Kobilja glava
-Kogel (Zgornji Špeh)
-Komnica
-Kopa
-Koprivnjak
-Koreno nad Horjulom
-Košutnikov turn
-Kovk
-Kozjak (Ovčji vrh)
-Kraguljc
-Kravji vrh
-Kresišče
-Krim (pod vrhom)
-Križevnik
-Krnčica
-Krnička gora
-Krniška glavica (Jof di Sompdogna)
-Kucelj na Čavnu
-Kucer (Cuzzer)
-Kučar (Bela krajina)
-Kugelč / PHL
-Kup
-Lanež/Lanis
-Lipnik (Kraški rob)
-Lipnik (Monte Schenone)
-Lopič / Monte Plauris
-Lisec (Liška gora)
-Macesnovec
-Macna
-Mačenski vrh
-Mali Kanin
-Mali Karman
-Mali vrh (Malwuerch)
-Mangart
-Markova glava (razgledna stena)
-Mehovski hrib
-Mejnik
-Montaž / Jôf di Montasio
-Monte Jama
-Mrzla gora
-Mrzli Vrh nad planino Pretovč
-Navrše (ob poti nad izvirom Hublja)
-Nemške glave
-Obel kamen (Olševa)
-Obli vrh
-Ogradi
-Ojstra / Oistra
-Ojstrc (Obir, Hochobir)
-Ojstrnik (Osternig)
-Ostra peč
-Ostri vrh (nad Vip. dolino)
-Palec
-Pečna reber
-Podgorski vrh (Monte Nebria)
-Podrta gora nad Ajdovščino
-Poldašnja špica
-Polinik
-Potoški Stol
-Pri Angelčku" na Gobavici
-Pristovški storžič
-Psinski vrh
-Rajna peč
-Rjavca
-Rogatec
-Setiče
-Sinji vrh
-Skalnica
-Skutnik (Monte Guarda)
-Slamarov breg (Evh. križ v Trdkovi)
-Spodnji plot
-Srednji Pipar
-Srednji vrh (KSA)
-Stara gora (Altberg)
-Stol
-Storžek (Vellacherturm)
-Storžič
-Strma peč (dva Marijina kipca)
-Suhi vrh
-Sv. Ahac / GNS
-Sv. Jakob nad Preddvorom
-Sv. Lovrenc (Banjšice)
-Sv. Socerb nad Podrago
-Svačica
-Sveti Pavel (nad Ročinjem)
-Široka peč
-Škavnica
-Škrlatica
-Šober
-Špečk
-Šumahov vrh
-Topica / Topitza
-Trupejevo poldne
-Uršlja gora
-Vajnež
-Velika Bavha
-Veliki Karman
-Veliki Nabojs (Monte Nabois grande)
-Veliki rob
-Veliki Selišnik
-Veliki Zvoh
-Velki školj (nad Vip. dolino)
-Veliki Špiček (Bizeljsko)
-Veronjak
-Visoka peč
-Visoki Kanin
-Visoki Mavrinc
-Visoki Pipar
-Viš
-Vodnikov razglednik
-Vrh Dunje
-Vzhodni Jelenček
-Vzhodni vrh Muzcev
-Zajavor
-Zelenjak
-Žerjavov Praprotnik
-Žingarica
-Žrd
(dopunite...)
PS: Unaprijed hvala svima za dobru volju i suradnju te "Sretno 2023!"
______________________
Razmišljanje suradnika uredničkog odbora Planinskog vjesnika, Marjana Bradeška o križu na gori.
Križ uz put na goru
"Stajao je tamo, izvit, slomljen, krhak, zapravo napola visi, s krakom naslonjen na moćan bukvu. Boje, od kiše izbijene, jedva su se držale na izrezbarenim drvenim Kristu. Iznad crkvice sv. Lenarta, u skrivljenom kutu između Lepenatke i Rogca, u mračnom zimskom danu kad je u dubokom snijegu oglušio još i potok. Ali obradovao sam se njemu možda više nego brojnim sjajnim, čvrstim i moćnim križevima na najvišim vrhovima planina. Jer stajao je tamo uz put, uz put iskušenja, uz put koji je bio nada, kao svaki put, ali ipak drugačiji. Nije imao cilj na vrhu, put sam je bio cilj, zapravo se cilj na njemu tek polako ocrtavao, tada je bio još daleko, izvan tog puta. Zato mi je taj skromni drveni križ tamo u maglenoj šumi značio toliko mnogo. Jer kroz njega sam iznenada osjetio sva nada brojnih koji su desetljećima stajali pred njim, na putu gore, na povratku dolje, možda pri radu u šumi, pri košnji na obližnjem senoku. I možda su uslišani, tko zna. Jer sam i ja preda njega položio svoju nadu, bez obzira što vanjskim izgledom nije budio nadu. Ali bio je križ. Kakav god bio. I bio je uz put. Jer dok si na putu, nada je.
Zato se na stazama po planinama možda najviše radujem baš obputičnim znamenjima, jer znam da je put još preda mnom, jer nosim nadu, čežnju, jer osjećam da me čeka još mnogo. Iznenađenja, tajne koje otkriva svaki put, ljepote koje se otvaraju u satima hodanja, razmišljanja, da, ponekad i molitve. Svaki put je nekakvo hodočašće. I kao što idemo od markacije do markacije, idemo i od znamenja do znamenja. Gdje me na vrhu dočeka križ, to je prvo znamenje male pobjede, osobne, skromne - ništa u usporedbi s Kristovom pobjedom nad smrću. Ali ipak nešto na što sam ponosan.
Radujem se križevima i po njihovom vanjskom obliku. Metalni, drveni, veliki i mali, ukovani u led, posuti šećernom pjenu ivja, jezivo zujajući u nadolazećoj oluji, zveckajući u bičevanju vihora ... dočekuju me križevi na planinama. Čovjek je od davnina označavao vrhove. Bili su sveti prostor, i planinaru, bilo vjerniku ili ne, vrh je nekakav svetište. Je prostor tihog divljenja stvaranju, prostor radosti, zahvale za snagu koja je dovela čovjeka na vrh, mjesto nade da se tamo ponovno popne, mjesto čežnje da dosegne obzore koji kipu svuda okolo. A križ na vrhu? Vjerniku je podsjetnik da bez truda, čak patnje, prolivenog znoja, nema uskrsnuća, nema radosti Uskrsa. Put na planinu često je zaista takav mali, zemaljski križev put. Dobrovoljan. Kao što je Kristos, predan Očevljoj volji, preuzeo teret križa, tako se i mi odlučujemo i idemo. Iako znamo da neće biti lako.
Ali prav svakom tko dođe na vrh, križ na njemu je veselo znamenje da je dosegao cilj. Zapravo međutočku na putu. Jer iza planine još ima toliko lijepog. Kao što je Isus preko križa nastavio svoje hodočašće u nebesa, tako i mi nadamo da će nekad takav biti naš put. Ali tamo na planini, na vrhu, svaki planinar se tada oprosti od križa, od vrha, i u nadi na sretan povratak započne silazak u dolinu. Križ pak stoji na planini kao prije. Vječan, kao vječna planina. Znamenje uz put koji vodi planinara - na sljedeći put."