turbo - Zadnje poruke

Potrebno je pročitati cijeli članak da se shvati o čemu se radi. Ovo je zanimivo, blago rečeno:

"Predsjednik područnog združenja upravitelja lovišta gorenjskog lovačko-upravljačkog područja Andrej Avsenek kaže: Među rješenjima vidi uspostavu regulative gdje i kada bi se mogli kretati, dakle da se ne bi kretali po brezpotjima, nego po zakonitim stazama i u određenim terminima."

Hoće li dakle s brezpotjima biti gotovo, a na označenim stazama važit raspored kada smije i kada ne?!

Izvor:
https://www.rtvslo.si/okolje/obiskovalci-narave-s-svojim-neprimernim-pocetjem-ogrozajo-zivljenjski-prostor-divjih-zivali/770383

Monte Dauda (1765m) je imenitni razglednik u karnijskom sredogorju. Početna točka za potep je sela Fielis, na trgu pored spomenika poginulima veliko besplatno parkiralište. Do ovdje se dođe ako na cesti koja spaja Tolmezzo i Arta Terme, brzo za Cedarchisom skrenemo lijevo na most preko rijeke But i odmah za njim desno prema Fielisu, do kuda imamo još dobre četiri kilometre mjestimično strmijih i užih cesta. Ja uvijek s potepom (ovaj put treći) počinjem kod vodoskoka pored spomenika, uskom i strmom cestićem koja me dovodi do planine Dauda. Asfalt, beton, šljunak, mjesta dosta strmo, ali ide. Ako se ide ceste kojom smo došli dalje mimo igrališta i gostilne, dolazi se do drugog parkirališta, tamo lijevo početak označene staze CAI 157, ja po njoj još nisam išao. Na planini prvi razgledi, tu sam stupio na snijeg kojeg sam imao dosta sve do vrha. Nastavio sam šumskom cestom desno i nakon nekog vremena došao do sedla Forcella Meleit gdje me je znakokaz uputio lijevo na pješačku stazu. Udobna staza omogućavala uživanje u hodu, dereze i gamaše ostali u nahrtnjaku, vrijeme super, malo koprenastih oblaka davalo mističan dodir čudovitoj kulisi planina i dolina. Neko vrijeme desno do grebena tj. slemena, tamo oštro lijevo, samo još malo i već na vrhu. Tamo ogroman možić, križ malo niže. Razgledi za prste lizati, oko se ovlaži kad vidiš te ljepote, onda prileti nekoliko grifona i čini se da sanjaš najbolje snove. Božanski. Sestupio sam drugom stazom jer je bila bez snijega. U snijegu se ne bih dao, gore silno strma travnata pobočja, lavinska i opasna za klizanje. Drugi put sam išao njome, znao gdje na slemenu skrenuti lijevo, stazica slabije vidna, razdvojenje neoznačeno. Onda još strmi spust sličan zaletu skakaonice, tamo po suhim travama i blatnoj stazi klizalo kao sto đavola, doslovno drobio nizbrdo, jako oprezno. Kraj strmine još jedan slabije vidljiv odcep gdje staza u šumu, onda samo veselje do planine, prekrasan bukvin gozd gdje bi lako snimili film o Crvenoj kapi, Jancu i Metki ili slično. Na planini malo predaha, onda istom stazom ili cestom kao uspon dolje u selo. Imenitan potep, zimi idealan za krplje, po smjeru uspona naravno. Mandi

https://tubojan.blogspot.com/2025/12/monte-dauda-2025.html

Ledinsko raskrižje?

Je li to Triglav? Ako jest, bila si negdje nad Trento, staro Utro, Berebica ... ??

Opet sam otišao peš naokolo, ovaj put na Zajavor. Kasno ujutro ili rano dopoldne, kako komu ljubo, besplatno sam parkirao Tam na Meji i krenuo na put. Krasan dan, sunce ravno prav toplo, drveće i grmlje u petindeset nijansi zelene, ptičje cvrkutanje i obilje samoće. Sve do "bochette", gdje sam sustigao prve neke koji su se na put uputili prije mene. Već tu prekrasni pogledi na kaninske i okolne gore, a kamoli vrh Zajavora, do kojeg nije bilo ni daleko ni visoko. Naviknut na samoću, na vrhu sam potražio udaljeni kutak, gdje sam za vrijeme dolce far niente privezao dušu i s uspomenama i pogledima, i željama, poskrbio još za duševno ugodje. Ako nisam sam, pretvaram se da jesam, slično kao što dijete zatvori oči i misli da ga ne vide Onda sam se poigrao s prijaznim psićkom, fotografirao neke od njih koji su htjeli grupnu za uspomenu, a onda već silazio dolje van. Prije šume susret s kozorogom, prijateljski ga oslovim, onda idemo neko vrijeme zajedno po označenoj stazi, kad on skrene u šumu, ja nastavljam do izlaznog mjesta. Još u Zadnjicu na posjet i malo kasnije preko Vršiča, gdje zapornice još ne rade, i dan je postao uspomena. Put do vrha je b.p., natrag dolje isto, dok na drugoj strani - Njivica, Karnica, Sveta Ana, još obilna snježišta.

https://tubojan.blogspot.com/2026/05/zajavor-zaiavor-2026.html

Darinka,
prilažem dvije fotografije puta između bivaka i vrha Vevnice. Ovo je bilo 2010., nakon prečenja preko Kotova i V Koncu Špice, već smo silazili. Bio sam tamo par puta u tim godinama i nije mi se činilo ništa posebno, da bi trebao opremu. Mislim na relaciju bivak - Vevnica.

Lijepo
https://www.24ur.com/novice/slovenija/ena-najbolj-pisanih-ptic-navdusuje-cebelar-se-je-vrnil.html

nadaljuj, tko želi . . . . .

Cuerno Principal, Cuerno Este, Cuerno Norte, Cuerno Chico

Torres del Paine, Čile?

Za jedno i drugo već postoje otvoreni forumi, rubrike, možda čak i više njih. Samo treba potražiti, a ne otvarati nove teme. I ako se tamo ne nađe ništa korisnog, postavi pitanje tamo. Simple as that ...

Hvala, isto tebi za kružnu nad Klužama. Super

Prošli petak lutao sam po ovim krajevima. Auto besplatno parkiram na Čez Kladje (Sella di Cereschiàtis) i od tamo se po stazi CAI 453 uputim prema vrhu. Krasan sunčan dan, drveće već ozelenjelo, tako da imam malo ugodne sjene. Brzo dođem do prvog raskrižja, nedugo zatim do drugog, tu skrenem prema vrhu. Kratko vrijeme za nosom, jer je put slabije vidljiv zbog lišća, brzo sam na otvorenom gdje očekivano naiđem na prvi snijeg. Uskoro navučem dereze, bez njih bih se vratio jer je snijeg tvrd kao kamen, snježišta duga i mjesto prilično izložena, obilaznica nije moguća. Na nekoliko mjesta gdje je strmije, s pridom koristim grmlje za hvatanje da ide lakše i sigurnije. Čim sam iz sjene van je opet suho, tu pospravim dereze i nekoliko minuta kasnije već martinčkam na vrh. Pogledi božanski, samoća ugodna, gubljenje u vremenu i prostoru godi kao dugo ne. Dok je bilo, je i nadajmo se još će biti si privežem dušu, onda s fotoaparatom nabirem sjećanja za stara ljeta kad će planine biti sve više odozdo, i već silazim. Dolje po snijegu na lahko, dereze vrijedne zlata, čim sam u šumi korak steče da je veselje. Gornja planina Glazzat nije daleko, tu dođem do križa pod kojim je klupica i sjednem na odmor. Pogledi na pravljčne Crete di Gleris, pa prema Montažu sa svojim vazalima, za leđima moćna Zermula i još i još ... Za zaplakati lijepo. Polako se preselim iz pravljice u realni svijet, ne ide drugače, silazim još onaj mali dio do prelaza i židane volje odrajžam kući ...

https://tubojan.blogspot.com/2026/04/crete-dal-cronz-2026.html

Mislio sam da je Nepal, arhitektura. Onda s pomoću Google Lens došao do pravog odgovora. Nastavite...

Tsuglagkhang, dom dalajlame?

Ups, sreća. Samo nastavljajte . . .

Geislerspitzen?