sloufut - Zadnje poruke

Joj jadni Uroš1, dudica mu je pala iz usta pa mama je zaboravila dadilji naručiti da treba promijeniti pelenu, sad se dere kao teletko. Prosječni hribolazci smo malo otporniji i strpljiviji. Ako ne upali u prvo, ponovimo ili pričekamo bolje uvjete. Stvarno nije svakom za oskrbnika, ali očito ni za planinara. Osobno sam s osobljem doma na Krimu u potpunosti zadovoljan, istina još nisam bio tako umoran da sam morao tamo spavati. I još savjet za budućnost: kad si već bio u dolini bolje bi skrenuo u neki 4 ili 5 zvjezdani hotel u Ljubljani, gdje bi ti sigurno poslužili ljepšim krevetom nego u zakotnom planinskom domu, pa još totalno izmorenom i umornom ne bi trebalo juriti na drugi sličan brežuljak. Fuj-fuj, neki se baš ne snađemo.

Približno 20 godina već odmaramo u Vignju i svake godine se 3 do 5x po različitim smjerovima odpravim i na Sv. Iliju vidjeti ima li nešto novo. Rekao bih da sam prilično domač, iako prave domaćine ondje ne susrećeš. Najviše Čeha i Poljaka te naravno Slovena. Zmije? Na utabanim stazama ih nema, jer i one vole mir, ali ako se trudiš tražiti nevolje po grmlju i kamenju nekoliko 10m dalje, nađeš ih (provjereno iz iskustva, bez posljedica). Sv. Ilija je lijep breg, pogodan za svakog fizički zdravog čovjeka s barem srednje dobrom kondicijom. Sve staze su približno jednako duge, tehnički nezahtjevne i veći dio jako razgledne. Planinari također nemamo problema s praćenjem markiranih staza i orijentacijom. Staza od mora markirana je 2:50 ali umjerenog penjanja gore približno 2 do 2 i pol sata, bržeg pa sat i tri četvrt. Naporno za male djecu, osobito kad postane vruće. Ali najvažnija je rana ura - čim je ujutro dovoljno svijetlo za sigurno hodanje. Vode dovoljno 1,5 do 2 L po osobi. Obuća za stijene i šljunak, patike rizikuju udarac kamena po gležnju. 2 je bolje nego sam (hm, kao uvijek; troje smo najbolji par) i mobitel u džepu. Povratak s brega najkasnije do 10, jer kasnije zadnji dio postaje stvarno pakleno vruće. I to je sve! Tko slijedi ovih nekoliko savjeta (iz mojih dugogodišnjih pokušaja), uživat će na izletu izuzetno. Držati se samo utabanih markiranih staza i nije ništa opasnije nego na Kamniško sedlo - još manje hoda. Ne tražite nevolje "po cijelom", jer ondje nema ničeg ljepšeg nego na stazi, već obrnuto, teško će vas naći ako se nešto "zlomi". Inače pa hrabro i sretan korak!