Hribi.net
Hribi.net
Prijava
Prijava
Korisničko ime:
Lozinka:
Prijava
Još niste registrirani? Registracija.
Zaboravili ste lozinku?
      
Dusty / Zadnje poruke

Dusty - Zadnje poruke

Pokrenute teme:
Komentari:
Dusty12. 07. 2019 20:25:11
Ludnica,
Zbog ovih dva znaka otišla sam učit talijanski i sad se već 9 godina marljivo učim i bez problema čitam i razumijem sve talijanske napise i table u zapadnim julijskim Alpama. Moja kolegica je tada taj natpis prevedla kao da postoji improvizirani most preko rijeke, ha,ha,,,.. Kod Norine treba paziti na padavine u vremenu kad krenete na put. Ako je vodostaj potoka previsok, nije ga moguće prijeći, inače voda malo preko gležnja. Ručnik obavezan sa sobom. Bio je jedan peščani podor 10min od auta dolje pred potokom, koji je bio skrajno zoprn i 2017. imao jednu užicu napetu, više za živce vezat nego išta drugo. Trebalo je široko i hrabro stupiti u peščanu drću koja je išla oko 20 m dol do potoka.
Dusty7. 07. 2019 18:45:09
Na ulazu u dolinu Bijelog potoka na tablama piše da je koća Corsi zatvorena. Na talijanskim stranicama vidjela članak da će zbog lošeg stanja koće (strukturno i funkcionalno istrošena) biti zatvorena cijelu sezonu.
Dusty7. 07. 2019 18:37:57
Odgovor za malimiha.
S kolegicom sva lani napravile kružnu stazu iz doline Belega potoka po stogodišnjici do Corsija 4sata i od Corsija po Saskom kralju do Brunnerja 5 sati i 1 sat do polazišta. Ukupno 10 sati. Put po Saskom kralju bio je u vrućini iscrpljujući i sjećam se da je voda kod Brunnerja bila nešto najlepšeg.
Problem Saskog kralja je što je medu rašćem i kamenjem i ljeti je stvarno vruće. Vjetrić rijedak i unatoč potočićima koji su žuborili cijelim putem sjećam se da je bilo ludo vruće.
Dusty28. 08. 2017 13:58:33
Dana 26.8. skupila se cijela četica u tim stvarno neposjećenim krajevima.
Teren stvarno lijep i raznovrstan. Markacije nakon sata hoda od bivaka Cividale polako blede i treba puno upornosti u traženju nastavka puta. Usred nađeš kakav možić (dobrodošao), ali smo mi dvije četiri puta tražile lijevo desno, malo gore dolje. Glede na broj "kvazi" putova nismo bile jedine. Markacije postoje, samo toliko izblebile da ih vidiš tek kad skoro staneš na njih. Meni osobno to bio najteži dio puta. Jer si već fizički umorna, a onda još ne znaš kamo dalje. Kad smo se uvezle u feratu, nastavak bila poezija za mišiće i živce. Čudovito penjanje u ljepoti susjednih stijen. I skupina iza nas imala je teške probleme s orijentacijom. Hvala prethodnicama za tako lijep obilazak koji nas je i opogumio da smo se je konačno uhvatile.
         
Copyright © 2006-2026 Hribi.net, Uvjeti korištenja, Privatnost i kolačići