AI - Zadnje poruke

Još gornja serpentina problematičnog dijela ceste na Lonice, koju prošli put nisam slikao. U stvari je još teže provozna, iako manje opasna.

"Smeta li autora ovog zapisa fotografiranje zalaska sunca? Što sve puže po ovoj zemlji..."

Ne, autora zapisa smeta vandalizam, razgrađivanje, pijančenje. I to da netko dođe gore s isključivom namjerom napraviti fotku, koja je ionako ista kao već stotinu drugih i onda je objaviti na kloaki zvanoj FB i to samo da dobije par "lajkova".
Bivaci imaju potpuno drugu svrhu. To nisu mjesta za piknik u brdima. Njihova isključiva svrha je bivakiranje u nuždi (oluja, uhvati te noć) ili pomoć pri dugom prelasku, u ovom slučaju Poliških špikova.
Ići gore samo iz na početku spomenutih razloga i po mogućnosti recimo pravom planinaru spriječiti prenoćenje pri prelasku, je podlo i nedostojno planinara.
S druge strane većina posjetitelja planina je sada FT-ovci, a planinare možeš nabrojati na prste.

Cesta do Lonice (Passo Lanza) je još uvijek zatvorena i bit će takva još neko vrijeme. Oštećenja na cesti su ozbiljna i zahtijevat će pristojan ulog novca i rada, jer se čini da se cijela padina polako klizi.
Popeo sam se biciklom. Na strani iz Tablje (Pontebba) prije kamenog dijela je zaključana rampa. Iznad planine Caserute uz rampu su i betonske prepreke. Prolaz je moguć samo biciklom (i naravno pješice). Na usponu je bilo nekoliko motocikala s obje strane, ali su morali okrenuti.
S jedne strane šteta je, jer su Lonice fino polazište za ture, s druge strane s biciklom na usponu (više ili manje) blaženi mir.

To je zaista dobra ideja, ići jednom odozdo da nađeš put i potencijalno snimiš track.
Mapa ipak ima ucrtano, ali tko zna kakav je uopće GPS signal u uskoj dolini, pa još ako je dovoljno precizno ucrtano.

Čestitam, posebno što si našao put do Rio Saline. Ako se ne varam, to je već pokušao Dejan (stranica 1 ove teme), ali mu nije uspjelo.
I ja sam imao istu ideju s povratkom preko Norine, ali sam zbog Dejanovog zapisa promijenio plan i vratio se preko Amalije. Do pješačenja cestom mi jednostavno nije bilo.

Super, hvala.
Sretno.

@Lunatixz, jer planiram nešto slično, što više samodostatno za jesen, zanima me što si radio s hranom i vodom, snabdijevao si se u koćama ili si imao hranu sa sobom, vodu pa punio uz stazu?

Ferata Julija danas. Zimska oprema nije potrebna.

Iz Plešivca možeš ići dalje prema sjeveru do prvog vrha u grebenu, Ušje. Do tamo se probijaš kroz rušlje kroz "tunelčke" tj. neke skalne jarke gdje rušlje ne raste. Ali treba nekoliko puta na koljenima. Iz Ušja ima na vrhu prokrčeni put kroz rušje, kasnije treba pratiti skromnu stazicu nizbrdo kroz šumu do spajanja sa stazom Pokopališče v Trenti - Staro Utro.
Ja sam turu napravio u obrnutom smjeru, od Ušja do Srebrnjaka.

Abzajl (slika 28) čisto po "PS-u". Pohvalno.

Super reportaža o (barem meni) nepoznatom dijelu Dolomita.

Da, istina je.
Ali kako je napisao Alessio u temi Vrh Dunje, problem su markaciji koji su uglavnom već u godinama, rad je uglavnom volonterski.
Gdje staza ide kroz ružje, može se slijediti više manje, iako bi trebalo poseći dosta ružja. Na travama nedostaju kamenovi gdje se mogu nacrtati oznake, pa nije svuda odmah jasno gdje staza ide. Tamo bi dobro bilo postaviti štapiće.
S druge strane promet s te strane prilično rijedak, tura dobiva malo pustolovski štih.

Druga etapa prečenja, nedjelja, 17.10.2021
selo Dunja - Dunjski vrh (Vrh Dunje) - Lipnik - Bieliga
Kad ujutro u Mojstrani promatram vrhove zabijene oblacima i nisku granicu snijega, već me malo brine da će duga vožnja biti uzalud. Ipak nastavljam i kad se iz Žabnice počnem spuštati prema Tablji (Pontebbi), vrijeme se popravlja, snijega na vrhovima se ne vidi. Kad pa u Dunji vidim SI stranu Zuc dal Bora potpuno bez snijega, konačno se opustim. Snijega na jesenjoj turi stvarno ne želim.
Da izbjegnem hodanje cestom na povratku, opet se koristim biciklom. Ostavim ga u grapi na početku (nove) staze 601 i automobilom se odvezem do izlazne točke u selu Dunja.
Cestu prema zaselku Chiout Pupin napustim na drugoj serpentini i stupim na stazu 602. Betonirana stazica penje se u ključevima i dovodi na vrh brežuljka gdje stoje par kuća. Nastavljam kolovozen, koji se uskoro završava i pretvara u stazu. Nekoliko prvih metara iznad grape ide staza po metalnom mostiću/podestu, zatim se pretvara u čudesnu stazicu. Sasvim strmu, ali vrlo ujednačenu stazicu vodi kroz lijep borov gozd na vrh Clap Forat. Tu se pojavljuje Dunjski vrh. Naizgled blizu, ali pogled vara. Nakon spusta na sedlo Mincigos, gdje u dolinu vodi staza 602a, staza se strmo vine gore. Iza uzvisine Cuel Formian stvari se malo zakompliciraju. Vrlo strma staza malo slijedi "tunel" kroz ružje, malo prelazi otvorene trave. Med ružjem često "pjeva" pilica na mom Victor Inoxu i neposlušne grane malo nauče maslinast oblik. Šteta jer nemam sa sobom vrtni "Gardena". Nekoliko puta malo lutam sem tamo da nađem nastavak staze. Vanj staze na strmim travama možeš se brzo zaklizati ili utopiti u ružju. Malo ispod vrha staza prelazi na zapadnu stranu gdje ima par krpica snijega. Prelaz na vrh više nije problematičan i uskoro sam gore.
Vrh je doista izuzetan vidikovac, vidljivost nevjerojatna. Karnijci kao na dlanu. U daljini spazim Peralbo i Coglians. Pogled na Montaž me oduševi. Profil koji pokazuje iz te smjeru je zaista izuzetan. Ne mogu odvući pogled, što se vidi i na slikama .
U potpunoj tišini bez vjetra i samoći ležim na vrhu. Kad bi mogao, dan bi rastegnuo u beskonačnost.
Nastavljam prema Lipniku. Staza je isječena kroz ružje i lijepo prohodna. Očito glavna staza na vrh dolazi iz smjera Lipnika. Staza uskoro napušta greben i spušta se duboko ispod njega. Ispod Lipnika postaje očito da Dunjski vrh nije bio važan vojnim strategama u prvom ratu, pa na njega nisu poveli nijedan vojni put. Ali zato je Lipnik prepun njih. Napuštam stazu koja skreće u tunel i prelazi travnato pobočje i penjem se neoznačenom mulatjerom prema Lipniku. Ispod vrha stupam na označenu stazu koja dolazi s sedla Clap di Jovel i penjem se na vrh. I Lipnik ne zaostaje po razgledima. Također je potpuno u "liniji" ostatka grebena.
Spuštam se do sedla Clap di Jovel i stupam na stazu 601 koja dolazi s sjevera. Uskoro se pretvara u široku travnatu mulatjeru. Kad spazim koće na planini Bieliga, idem direktno dolje preko livade mimo planine do kazaljke gdje se cesta i staza 601 susreću i početak 649. Niz već poznatu (novu) stazu 601 spuštam se do ceste. Lijepo provučena mulatjera je pravi balzam za noge. Bicikl me čeka. Na spustu uz cestu gledam table sa starim fotografijama ceste kroz Dunju. Na nekim mjestima bila je provučena prilično drugačije nego danas. Kad voziš autom takve stvari ne primijetiš.
Na izlaznoj točki mi je žao da je dan gotov. Fantastičan dan i baš takva tura.

Vrlo lijepa i pustolovska tura. Čestitke.
Primus sam prešao dva puta. Jednom smo skrenuli gore preko pobočja pod Srednjom špicom i otišli na Lipnik, zatim dol Bulfonom.
Drugi put sam pošao isto kao ti i nastavio do sedla Čez Potoče, skočio još na Lemež, zatim sišao normalkom jer je tama bila blizu.
Oba "wega" su samo na karti Sidarte, Julijske Alpe, 1:50000. Dao sam im GPS trackove s željom da povijesne staze ne budu zaboravljene.
Na slici 7 desno se odvaja staza koja također vodi na Kozji breg, ali više od Bulfon. Prilično je oštećena zbog potresa u prošlosti, najviše onog koji je uzrokovao odron koji zasuo put na Zaslape. Prelazak mjesta odrona je opasan, slično prelasku plazu pod Javorščkom, samo nema nikoga tko bi izrezao put. Ja sam se pomagao cepinom.

Meni se najviše sviđa Jovanova "teorija" o troglavom Labrju. Ima pa tri izrazite vrhove, na kartama je označen samo najvišji.