krasna84 - Zadnje poruke

Još jedna stvar o sapunima.
Izrađujem sapune. Prije bih odsvjetovala sapune iz trgovina koji su proizvod velikih korporacija gdje stvarno ne znaš što je zapravo unutra (oni imaju dovolj novca za lažne naljepnice).
Kućno izrađeni sapun ili kupljeni prirodni sapun napravljen je od PRIRODNIH ulja i maslaca koji su u biti nusproizvod okoliša i zato bezopasni.
Treba još nešto pročitati prije nego što mlatiš praznu slamu.

Planinarske koče postaju elite lokacije. To nije ni malo usporedivo s idejnom osnovom planinarstva i koča kao skloništa za pomoć planinarima. U Julijske Alpe skoro ne idem više, primarno zbog oderuških parkinga, kojima krovna PZS uopće ne proturječi!, kao drugo pa odnosa oskrbnika koča prema pravim planinarima, onima slovenskim klenim koji idemo na par dana s ruksakom i hranom u planine. Nisi poželjen pojesti nešto svoje kod ili u koči, jer te odmah grdo gledaju. Elita si je prisvojila planine na svim razinama i to moramo uništiti. Ići na Triglav je moje pravo, ići u planine zase, s obitelji, po razglede i planinarsku atmosferu - to se ne smije naplaćivati. To je Sorošev zeleni plan kojem vlada slijedi. Stari režim u Vratima funkcionirao je i nisam imala nikakvih primjedaba. Smislen iznos nadomjestka za upotrebu parkinga razumijem, 5-10€/dan za održavanje ceste, u redu. Ne pa odiranja. Isto u Zadnjici. Zato izbjegavam Julijce. Svaki kut bi naplatili jer se turizmom ne znaju baviti. Možda skok u Austriju ne bi škodio.

Stvarno je predivno gore. Danas smo bili i mi. Start od Eko muzeja u Slovenskoj vasi, mimo Petelinjskog jezera (kojeg sad nema) ljevom stranom gore. Brzo smo zagrizli u obronak i snijeg. Cijelim putem čudoviti pogledi na Kamniške, Karavanke, Julijce, Nanos, Golake, Vremščicu, Slavnik, Snežnik i u daljini Učku. Imali smo čast napraviti prvu gaz s ove strane, većina ih ide preko Počka ili iz Trnja. Gore toplo, sunce, još više razgleda, lijepa crkvička - prilično velika. Snijeg hrusti, gore na strmini uz obronak pred crkvićem nanio do 40 cm. Staza je pratljiva, vidljiva, nema većih problema s orijentacijom, osim nekog slabije označenog razvoda. Ljubazan gospodin nam je još objasnio kako preko Trnja doći natrag do auta kod Eko muzeja. Nije bilo teško, staza dolje išljapkana. Oduševljeni.