mimi129 - Zadnje poruke

panoramik, oni s novcem autom, oni bez novca i s kondicijom pješice.

Ništa neće po mojem mišljenju. Turista je iz godine u godinu više, turistička industrija dobro zarađuje i probleme ljubitelja planina ih ne zanimaju.

Optužili su me da ne idem u korak s vremenom i da sam malo preko drveta. Gospoda očito još nisu primijetila da su se vremena jako promijenila. Naše planine su postale turistički proizvod koji se dobro prodaje. Što masovni turizam uzrokuje domicilnima, njih ne zanima.

Trobec, Grossglocknerstrasse je na neki način usporediva samo s Vršičem, ali ne mislim u vezi s cijenom, nego da povezuje i dvije savezne države, Vršič dvije općine. Austrijanci podižu cestarinu svake godine. Nisam imala na umu tu cestu. Tako pretrpane destinacije i gužva me već neko vrijeme ne privlače.
Na Tirolu (sjevernom) su prijevoji uglavnom plaćeni (Timmelsjoch npr. 28€ povratna), barem ne znam za nijedan besplatni.

lijaneja i andrejp, još smo takvi koji smo "malo preko drveta" i idemo u planine jer su nam lijepe, jer si za njih uzimamo vrijeme i naš konačni cilj nije skupljanje visinskih metara i vrijeme koje smo potrošili za uspon.

Usporedba cestovnog prometa i planinarstva je prostačka. U planine idemo zbog užitka, barem ja i šačica očito, a ne iz nuje da dođem iz točke A do točke B, što je karakteristika cestovnog prometa.

Inače poznajem dosta ozbiljnih planinara koji imaju bicikl u autu i do polazišta se voze njime. Ili po vašem, koji ste malo preko drveta.

Stvar će ići u smjeru plaćenih parkirališta i cestarine. Primjer je Austrija, gdje su sva polazišta do popularnih vrhova plaćena i svake godine skuplja (možda se varam?). Ali Austrija ima i dosta polazišta do manje poznatih vrhova koja su besplatna.

gams1, ozbiljnom planinaru ipak nije problem na turu pješice iz Kr. Gore? Ili ipak?
Koliko znam, u nekim starim vremenima su hodili na ture pješice iz Kr. Gore, pješice iz Mojstrane u Vrata.

Stvar Vršič bi trebala biti problem za one "koji idete na izlete i ustajete u 8h i za one koji nose sa sobom ruksak, ... "ne za ozbiljne planinare, tko god se pak nađe pod tim nazivom.

Vršič je prometno preopterećen, preopterećeni su i vrhovi iznad njega. Ako je užitak "ozbiljnom planinaru" stajati u koloni na grebenu ili na žici, onda je već pitanje tko je ozbiljan planinar.

Bez zamjerke. Slovenija ima toliko divnih vrhova, očito uspon na neki relativno nepoznat vrh, iako usporediv s vrhovima iznad Vršiča ne vrijedi dovolj za posjet.

Ljubiteljgora, da, ljudi će jednom morati razumjeti, ako nema plaćanja, nema ga.
Primjer mangartske ceste. Kad je na vrhu 90 vozila, više nije moguć prolaz vozilom. Ono što je bilo prije ove mjere, već je bilo opasno.
Moguće je ostaviti auto kod zapornice i pješice do polazišta za Mangart. Za uspon do vrha onda trebaš oko 4 sata umjerenog hoda. U nekim starim vremenima, kad je na ovoj cesti još bio makadam i malo osobnih automobila, to je bilo nešto uobičajeno.

No ipak se slovenske turističke organizacije već hvale koliko je veći broj turista bio ove godine u Bovcu, Bohinju,...
I nitko se nije javio da to znači lošiju kvalitetu života za domaće stanovnike i da masovnim turizmom pune džepove samo određeni pojedinci.
Pogotovo jer se posljednjih dana toliko govori o BDP-u, turizam pridonosi njegovom rastu vrlo malo.
Onda je sve utihnulo

Što se tiče spavanja na otvorenom, čudim se domaćinima da se ne opiru više, kad im "ljubitelji netaknute prirode" prljaju po njihovim livadama i šumama.
Naime ljudski izmetci s WC papirom, ambalažom,... već izdaleka
pokazuju gdje su parkirali i prenoćili "ljubitelji prirode".
Koliko mi je poznato, stanovnici su ovu grotesknu kaznu prihvatili s odobravanjem.

Turbo, i mi smo se šetali u okolici Bormija.
Iznad Bormija (polazište Zebru, Cevdedale) je prekrasna Valle dei Forni (2.000 m, ).
Do covida je cesta do tamo bila besplatna i shodno tome adrenalinska. Nakon covida su je lijepo uredili i cestarina je 10 €. Plaćanje razumiješ, jer ionako ništa nije besplatno i ako je u nekim razumnim granicama.

Vršič je lijep, Kr. Gora je lijepa… Gužva nije samo u našim planinskim krajevima, ali način na koji se ovaj problem rješava je različit. Svježe iskustvo iz Livigna. S obzirom da su ove godine tamo bile OI, gužva je bila primjerno veća nego lani. Ipak besplatni autobusi voze non stop do polazišta za ture (55 + 12 stajališta). Parkirališta su plaćena samo na polazištima gdje bi besplatno parkiranje (pretpostavljam) stvorilo gužvu. Parkiranje u centru Livigna poskupljuje razmjerno sve većoj gužvi, što nije smetnja ako u ta mjesta dolaziš planinariti a ne kupovati i sjediti po lokalima. Ni tamo nije sve besplatno. Parkiranje treba uređivati pametno, što u slovenskom turizmu nedostaje. Ili bolje rečeno, pohlepa je zamijenila pamet.
Budući da je ovo talijansko-švicarska granica, zlobno ću dodati da ni u turizmu nikad nećemo biti Italija, a kamoli Švicarska. O cijeni i udobnosti apartmana radije ne bih. Pa, ili bih. Smještaj nudi besplatno planinska i trekking bicikla (bez elektrike). Naravno, dolaze u obzir za malo manje entuzijastične bicikliste, jer entuzijasti imaju svoje sa sobom. Još jedan razlog da auto do besplatnog parkirališta na polazištu ne trebaš.

Sigmundfreund, polupansion u talijanskim i austrijskim planinarskim kućama (do cca 2.500 m) je između 50 i 70 €. Mislim da je slično na Kriškim podima. Dakle cijene su manje-više iste u sve tri zemlje. Pitanje je samo što se gdje dobije za tu cijenu.
U austrijskim planinarskim kućama su po mojim iskustvima usluge manje-više iste (vrlo solidne), što ne mogu reći za slovenske. Neke su odlične, ali neke su dno dna. Isto vrijedi i za oskbrnike.
Italija je velika i raznolika, takve su i planinarske kuće, uglavnom imam dobra iskustva.
Razlike su pak kod oskbrnike. Kod nas uglavnom niti točno ne znaju pod kojim gorjem se nalaze, a kamoli da bi znali nešto savjetovati. Možda imam nesreću da sam zadnje vrijeme posjetila u Sloveniji same takve.
Ukratko cijene kod nas su iste kao kod susjeda. Ali konkretno Italija u našoj blizini ima puno tura gdje cijeli dan sretneš par planinara, staze su dobro označene, a parkirališta besplatna.

Također u Dolomitima pripremaju ograničenja parkiranja odnosno plaćanje. Za Passo Sella planirali su već za ovu godinu, Passo Pordoi ima plaćeno parkiralište, može se parkirati i uz cestu (prošle godine). Na južnotirolskoj strani Dolomita već naplaćuju skupo (npr. Sexten).
Dakle ni kod naših susjeda nije sve besplatno.
Problem preopterećenosti naših planina vidim u tome da se turistički smještaji množe kao gljive poslije kiše. Ako u KG ne idem 1 mjesec, pri sljedećem posjetu sigurno me dočeka jedna nova dodatna apartmanska kuća koja dodatno pridonosi posjetu našim planinama😀.
Ako nas put odvede u Karniju (Claut, Cimolais, Timau,…), teško je naći prenoćište jer ih je malo, hotela praktički nema, ali planinske staze su usamljene.
Mislim da problem nije politika PZS-a nego masovni turizam i svakodnevni hvalospjevi koliko su sobe pune u Bohinju, KG,… Gosti tih smještaja dolaze u ta mjesta da puze po planinama🫤.

Alessio, Slovenci koji volimo zalaziti u Zapadne Julijske Alpe i Karnijske Alpe, veseli smo da na slovenskom planinarskom forumu postoji netko tko dobro poznaje uvjete tamo i informira nas na slovenskom.
Većina Slovenaca poznaje samo riječ „birra“, „Salve“ im nekako ne ide iz usta i ni „Dobar dan“, da ne bude zabune.

Alessio, Slovenci koji volimo zalaziti u Zapadne Julijske Alpe i Karnijske Alpe, veseli smo da na slovenskom planinarskom forumu postoji netko tko dobro poznaje uvjete tamo i informira nas na slovenskom.
Većina Slovenaca poznaje samo riječ „birra“, „Salve“ im nekako ne ide iz usta i ni „Dobar dan“, da ne bude zabune.

mirank, pa još par članaka o "navdušenju" stanovnika dolomitskog pogorja.

Opazujem, da ne idemo u iste Dolomite.

https://www.suedtirolnews.it/chronik/wieder-gegen-touristen-schmieraktion-in-den-dolomiten

https://www.reisereporter.de/reisenews/massentourismus-in-den-dolomiten-zugangsbeschraenkungen-geplant-EVWR5G4N2BCD7KMWMY7SMH4ME4.html

Preporučujem se i za info, do kada zjutro od 7. do 8. mjeseca treba biti na prelazu Passo Tre Croci da dobiješ mjesto uz cestu.