Sigmundfreund - Zadnje poruke

Uglavnom, iako sam veliki ljubitelj planina, osobno procjenjujem da mi danas slovenski Julijci više ne vraćaju ono što u njih financijski ulažem. Postoje drugi, jednako privlačni suplementi po razumnijim cijenama.
Na sreću sam predstavnik generacije koja je još uspjela uhvatiti neka druga vremena, kada smo se njih mogli temeljito nasladiti u još prihvatljivim prometno-logističkim, ekonomskim i prohibicijskim te obligacijskim okolnostima.

Pitanje postavljeno umjetnoj inteligenciji 1:
"Molim izračun troškova dvodnevnog posjeta Kriških podova, ako živim u Kopru.
Uzmite u obzir da do plaćenog parkirališta na početku doline Zadnjice dolazim autom koji troši 6,1 litru dizelskog goriva na 100 km. Vinjetu već imam kupljenu. Uzmite u obzir jedno noćenje u Pogačnikovom domu na Kriškim podovima za 4-članu obitelj koja si priušti jednu večeru.
Starost djeteta 15 godina. Svi članovi obitelji su članovi PZS (dakle popust u kućici). Dodatno uzmite u obzir i kupnju hrane za put i jedan ručak u Bovcu na putu natrag kući."

Odgovor umjetne inteligencije 1 (objavljujem samo sažetak ukupnih troškova):
"Realni raspon troškova od 280-360 EUR"

Pitanje postavljeno umjetnoj inteligenciji 2:
"Napravite mi isti izračun, bez uzimanja u obzir da smo svi članovi obitelji članovi PZS (dakle bez popusta na noćenje u kućici)."

Odgovor umjetne inteligencije 2 (objavljujem samo sažetak ukupnih troškova):
"Realni raspon troškova od 330-410 EUR"

Ukratko, nije malo.

Svako razdoblje donosi različitu razinu dostupnosti određenih dobara.
U staroj Jugi putovanja na udaljene destinacije bila su teško dostupna, automobili stranih marki uglavnom nedostupni. Gradnju kuće si je s obzirom na današnje prilike mogao priuštiti svatko.
Nekad je hodanje u planine bilo dostupno praktički svakome, danas postaje luksuz. Ali zato su dostupni mobilni telefoni i aplikacije, moguće si je nabaviti 1 TV uređaj u svakoj prostoriji stana (u vrijeme Juge 1 telefon i 1 TV uređaj na selu).
Čovjek je prilagodljivo biće, zato me nije strah da ne bi uspio s prijelazom s fizičkih planinskih podviga na ekrane mobitela i Garminova.

Neki od nas su već prije nekoliko godina napustili Julijske Alpe zbog sve kompliciranijeg sustava posjeta, pravila i ograničenja na svakom koraku te i oderuštva.
Uglavnom, ako želiš na primjer iz Kopra doći na Prisank i natrag, potrebna je gotovo jednako opsežna organizacija logistike kao za ekspediciju u Karakorum. Da ne spominjemo financijskog, još više vremenskog ulaganja. Teoretski potrebno vrijeme: 1 sat do Nove Gorice + min. 2 sata “zahtjevnom” cestom do Trente + 1/2 sata čekanja na autobus + 1/2 sata vožnje busom na Vršić + uspon i povratak s ture + 1/2 sata čekanja na bus + 1/2 sata vožnje busom natrag do Trente + min. 3 sata do kuće.
Samo (zamorna) vožnja s presjedanjem na bus traje 8 sati. Ako tome dodamo još uspon i spust (cca. 6,5 h), dođemo na 14,5 h. To već zahtijeva uz troškove prijevoza, plaćanje eventualnih parkirnih pristojbi (i traženje legalnog parkirnog mjesta), dodatne aktivnosti za organiziranje noćenja i prilično znatne troškove noćenja.
Za one koji živimo malo dalje od planinskih polazišta, zbog nametanja tzv. “održivih mjera” Julijske Alpe gotovo više ne dolaze u obzir. Jednostavnije i brže (bolje prometne veze) te jeftinije (na mnogim mjestima nema parkirnih pristojbi, ali su odlično uređena parkirališta) je stati na neki vrh u Dolomitima.