Ova staza nije bila dugo u planu, želja je bila prevelika
.
Počeli smo kod Belopeških jezera, krenuli stazom 513 i ubrzo skrenuli na prilično strmu stazu 517A i hodali do sljedećeg raskrižja kod velikog kamena. Tu smo prvi put ugledali slap s lijeve strane, za koji prije nisam znala gdje ga tražiti. Ali se jako zasvijetlio na suncu i tako privukao pažnju. Otišla sam prilično blizu da ga bolje pogledam.
Zatim se staza još malo više uspravila, a neki dijelovi su prilično izloženi, pa treba biti oprezan. Na dva mjesta vode čelične užadi i nisu suvišna.
Na vrhu kod bivka Nogara sjedili smo kratko vrijeme, ondje se za daljnji uspon pripremala i jedna češka obitelj, ali naš plan je bio drugačiji. Ispod bivka natočili smo vode i spustili se natrag do spomenutog kamena, gdje smo krenuli stazom 517, koja vodi kroz šumu ariša u podnožju prekrasnih stijena Mangarta, Koritniškog Mangarta, kasnije Vevnice, Struga i Ponca. To je staza Alpe Vecchia, koja te stvarno ne ostavlja ravnodušnim. Nismo nimalo zavidjeli onima koji su možda hodili po tim vrhovima, jer je staza nevjerojatno razgledna, pa smo se stalno okretali, malo naprijed, pa pogled natrag, a jastučići planinske velese su također odradili svoje. Na sljedećem raskrižju zamamila nas je putokazna tabla za Vevnicu i poželjeli smo malo njene blizine, pa smo krenuli njenom stazom malo više da bismo te stijene mogli vidjeti još bliže. I Strug je privukao poglede i činilo nam se da je baš pri ulazu u smjer još malo snijega.
Zatim smo nastavili prema koči Zacchi, gdje smo naišli na ljubazno osoblje i cijene također ljubazne. Kava 2,5 eur, špageti 10 eur, miješana salata 6 eur. To stvarno nije pretjerivanje.
Vraćali smo se stazom 512.
Ako ponovim brojeve naših staza, izmjenjivale su se po dijelovima ovako 513,517A,517,513A,513,512.
Sve u svemu divan izlet, vrijedilo bi ga ponoviti u vrijeme zlatnih ariša, ako ne već ranije, moguće i u malo drugačijoj izvedbi