Jučer smo se zaputili po ovom grebenu, o kojem se zapravo ne može naći ništa napisano. Padalo nam je u oči pri prošlom posjetu Pokljuške soteske, kad smo se vozili prema izhodištu i kasnije kad smo pitali domaćina o njemu. Na zemljevidu smo vidjeli dva imena vrhova, odnosno uz Kočevnik (838 m) još Srednji vrh (892 m), za koji domaćin nije ni znao da takvo ime uopće postoji. Rekao je da ga oni u potpunosti znaju kao Kočevnik, zato sam ga i ja tako nazvala. Greben je poznat i po Šimnovoj jami, a pohod koji seljani organiziraju svake godine zove se upravo Šimnov pohod.
Greben nam je bio izuzetno svidljiv, mahovit, s baš ugodnom stazicom, malo stjenovit, malo gore i malo dolje, pogledi s njega sežu do zasneženih vrhova nad Pokljukom, vidi se i do Triglava. Nakon prelaska smo nastavili prema selu Perniki, pred njim skrenuli lijevo i prošetali se još po donjoj strani grebena. Otišli smo tudi do obala rijeke Radovne i divili se njezinom prekrasnom prelijevanju vode. Tako smo obavili kružnu turu, i istovremeno se čudili kako to da nismo sreli nijednog planinara na putu. Nekako često se nam to događa
.