ločanka - Zadnje poruke

Nismo planirali baš takav put kao što smo ga prošli, ali ništa zbog toga. Bit će dodatni razlog za ponavljanje puta.
Parkirali smo u Gozdu Martuljku i uz Savi Dolinki krenuli mimo kampa i hotela Špik, a zatim kod prvog mosta skrenuli desno. Odande smo se i vratili, ali drugim putem. Nastavili smo mimo doma Smolejevih, Jureža, prešli nekoliko jasa, mostova. Povratak ponovno uz Savi Dolinki, s posrednim pogledima na njene šljunke.
Gotovo cijelim putem divili smo se pogledu na zasneženu Špikovu skupinu, kojoj se pridružio pogled na Mojstrovke s Kumlehi, Ponce, Jalovec s Slemenovom špicom, kasnije se pokazao i Prisojnik. Pohod u ovo doba nudi poglede i na cvjetajuća stabla, skratka prelijepo, jer cilj izleta u ovom slučaju je put, vrhovi nisu.

Kod Jureža sam pitala za put do Jureževa slapa, a gospodar mi je potvrdio da te staze više nema, a istovremeno rekao da ni kužina gore više nema. Dakle, prolazak gore sada može biti bez brige. Sjećam se da prije nije bilo tako.

Jučer smo se zaputili po ovom grebenu, o kojem se zapravo ne može naći ništa napisano. Padalo nam je u oči pri prošlom posjetu Pokljuške soteske, kad smo se vozili prema izhodištu i kasnije kad smo pitali domaćina o njemu. Na zemljevidu smo vidjeli dva imena vrhova, odnosno uz Kočevnik (838 m) još Srednji vrh (892 m), za koji domaćin nije ni znao da takvo ime uopće postoji. Rekao je da ga oni u potpunosti znaju kao Kočevnik, zato sam ga i ja tako nazvala. Greben je poznat i po Šimnovoj jami, a pohod koji seljani organiziraju svake godine zove se upravo Šimnov pohod.

Greben nam je bio izuzetno svidljiv, mahovit, s baš ugodnom stazicom, malo stjenovit, malo gore i malo dolje, pogledi s njega sežu do zasneženih vrhova nad Pokljukom, vidi se i do Triglava. Nakon prelaska smo nastavili prema selu Perniki, pred njim skrenuli lijevo i prošetali se još po donjoj strani grebena. Otišli smo tudi do obala rijeke Radovne i divili se njezinom prekrasnom prelijevanju vode. Tako smo obavili kružnu turu, i istovremeno se čudili kako to da nismo sreli nijednog planinara na putu. Nekako često se nam to događa .

Spremljeno prije jednog sata

Znala sam da ćeš znati. Nastavi

Mora naprijed
Koji slap ili slapovi?

O, lijepo! Markiran ili nemarkiran?

Za polazište smo odabrali parkiralište malo iznad Kočiške planine, što mislim da je za planinare prilično rijetko, iako je asfaltirana cesta sve do tamo. Većina bira Bršku planinu za polazište. Bili smo prvi put i o tim planinama nismo ništa znali.
Znali smo pak da želimo napraviti kružnu turu, što je uvijek najbolja varijanta. Prvo smo se popeli na Dolsku planinu, prešli je i na kraju skrenuli lijevo te nastavili prema planini pod Poludnikom, koja leži na visini oko 1700 m i ondje su se već pasle krave. Moram priznati da su mi planine draže bez njih, ali pogled na konje me uvijek razveseli i ovaj put je bilo tako. Na vrh smo se popeli SJ grebenom, a spuštali smo se suprotnom stranom preko Poludnikovog sedla u smjeru Brškog jezerca tj. Egger-See, gdje se jednostavno moraš malo zaustaviti, jer je mjesto pravi idilično, a najljepši je pogled preko jezera na Poludnik. Nastavili smo ponovno preko Dolske planine do polazišta.

Da, Poludnik je doista prekrasan cilj, iako ga nismo upoznali u vrijeme zlatnih ariša, ali i zeleni ariši znaju stvoriti divno okruženje. Možda se tamo još vratimo

Možda još jedna zanimljivost, mi smo s našeg kraja prešli 115 km, dok bi vožnja do Egger-Alm iznosila oko 140 km.

Upravo su objavili pri CAI Friuli Venezia Giulia da je bio odron (podor) na stazi Via della Vita i da je staza zatvorena dok je ne pregledaju radi sigurnosti.

Matej, drugi put moraš uzeti u obzir da ovdje zagonetke ne smiju biti iz inozemstva

U mnoštvu je snaga

To je res taj Kranjski dečko, molim te nastavi, da vidimo i tvoje zagonetke

da, je iz te doline. Ali vrh ima ime

garmont, nismo se prituživali na stazu, baš suprotno.
S obzirom da sam je imala u lošem sjećanju (dosadna, duga, naporna), sada sam se čudila njenoj uređenosti odnosno novo preusmjerenim dijelovima staze.
Jedan dio staze koji je potpuno zatvorio odron sada je preusmjeren u drugom smjeru. Možda jednom da smo morali preko oborenog stabla, ali nije bilo problema. O zatvorenosti nije bilo ni traga ni glasa i čak je planinarka koja se njome popela na Konju rekla da nije bilo nikakvih problema s pratljivošću i nije znala ništa o zatvorenosti.
Pa, samo jednom kod oborenog stabla smo razmišljali kamo dalje, ali smo našli prolaz, trebalo je samo malo pogledati. Još par slika sa staze od Presedljaja dolje

Da, ide naprijed
Koji je?

Da, svakako dobra ideja! Vidiš prilično svijeta

VP-Planina Dol-Rzenik-Konj-Presedljaj-KB

Jučer nakon dugih, ali stvarno dugih godina na ovom izletu, s tom razlikom da je dodan i vrh Rzenik, koji je u prošlosti bio izostavljen.
Najprije smo se spustili s V.planine na Pl.Dol, odatle nastavili prema Planini Rzenik s Mlakarjevom kolibom, koja planini nudi najveću zanimljivost. Doma sam saznala da je kućica nazvana po piscu Janku Mlakaru, koji nas je zabavljao u mnogim planinarskim knjigama i umro već 1953. Nastavili zapadnom stazom na vrh Rzenika, spustili se istočnom stazom ponovno na markiranu stazu i dalje prema Konju. Vraćali smo se po stjenovitom grebenu do Presedljaja, gdje nas je malo niže razveselio vjerojatno uvijek aktivni izvor ispod Vežice. Vrućina jučer je napravila svoje.
U dolini su nas razveseljavali pogledi najprije na bijelo korito Kamniške Bele, kasnije detalji njene tirkizne vode.
Vrlo zanimljivo je da se na našem putu skupilo 1700 m spusta, ali su nam koljena pri tome prilično dobro služila.

Hvala Tomco, informacija mi možda će zatrebati