ločanka - Zadnje poruke

Ova staza nije bila dugo u planu, želja je bila prevelika .
Počeli smo kod Belopeških jezera, krenuli stazom 513 i ubrzo skrenuli na prilično strmu stazu 517A i hodali do sljedećeg raskrižja kod velikog kamena. Tu smo prvi put ugledali slap s lijeve strane, za koji prije nisam znala gdje ga tražiti. Ali se jako zasvijetlio na suncu i tako privukao pažnju. Otišla sam prilično blizu da ga bolje pogledam.
Zatim se staza još malo više uspravila, a neki dijelovi su prilično izloženi, pa treba biti oprezan. Na dva mjesta vode čelične užadi i nisu suvišna.
Na vrhu kod bivka Nogara sjedili smo kratko vrijeme, ondje se za daljnji uspon pripremala i jedna češka obitelj, ali naš plan je bio drugačiji. Ispod bivka natočili smo vode i spustili se natrag do spomenutog kamena, gdje smo krenuli stazom 517, koja vodi kroz šumu ariša u podnožju prekrasnih stijena Mangarta, Koritniškog Mangarta, kasnije Vevnice, Struga i Ponca. To je staza Alpe Vecchia, koja te stvarno ne ostavlja ravnodušnim. Nismo nimalo zavidjeli onima koji su možda hodili po tim vrhovima, jer je staza nevjerojatno razgledna, pa smo se stalno okretali, malo naprijed, pa pogled natrag, a jastučići planinske velese su također odradili svoje. Na sljedećem raskrižju zamamila nas je putokazna tabla za Vevnicu i poželjeli smo malo njene blizine, pa smo krenuli njenom stazom malo više da bismo te stijene mogli vidjeti još bliže. I Strug je privukao poglede i činilo nam se da je baš pri ulazu u smjer još malo snijega.
Zatim smo nastavili prema koči Zacchi, gdje smo naišli na ljubazno osoblje i cijene također ljubazne. Kava 2,5 eur, špageti 10 eur, miješana salata 6 eur. To stvarno nije pretjerivanje.
Vraćali smo se stazom 512.

Ako ponovim brojeve naših staza, izmjenjivale su se po dijelovima ovako 513,517A,517,513A,513,512.
Sve u svemu divan izlet, vrijedilo bi ga ponoviti u vrijeme zlatnih ariša, ako ne već ranije, moguće i u malo drugačijoj izvedbi

Nismo planirali baš takav put kao što smo ga prošli, ali ništa zbog toga. Bit će dodatni razlog za ponavljanje puta.
Parkirali smo u Gozdu Martuljku i uz Savi Dolinki krenuli mimo kampa i hotela Špik, a zatim kod prvog mosta skrenuli desno. Odande smo se i vratili, ali drugim putem. Nastavili smo mimo doma Smolejevih, Jureža, prešli nekoliko jasa, mostova. Povratak ponovno uz Savi Dolinki, s posrednim pogledima na njene šljunke.
Gotovo cijelim putem divili smo se pogledu na zasneženu Špikovu skupinu, kojoj se pridružio pogled na Mojstrovke s Kumlehi, Ponce, Jalovec s Slemenovom špicom, kasnije se pokazao i Prisojnik. Pohod u ovo doba nudi poglede i na cvjetajuća stabla, skratka prelijepo, jer cilj izleta u ovom slučaju je put, vrhovi nisu.

Kod Jureža sam pitala za put do Jureževa slapa, a gospodar mi je potvrdio da te staze više nema, a istovremeno rekao da ni kužina gore više nema. Dakle, prolazak gore sada može biti bez brige. Sjećam se da prije nije bilo tako.

Jerebica?

S puta prema Možem?

Hvala turbo za ovo. Tek ovih dana sam saznala da se krnica ispod ili čelo zove Zagače. Ako već ne duže, moram jednom uskoro baš u tu krnicu.

Vidi, moja zadnja objava npr. Belopeška jezera - Bivak Nogara-koča Zacchi (trenutni uvjeti)

Mislim da je brojanje pregleda slika prilično pretjerano, sve tamo po broju 100 ili 200. Nisam sigurna gdje se preskoči granica. Sada je nekako tako da se brojanje onda nastavlja - 100, 200, 300 sa svakim pregledom.

Daska?

Nekad smo se vozili žičarom gore, danas vjerojatno više nije tako. Inače super!!

Srednji vršič?

Tomco, nama su prije nekoliko godina pomogli pri orijentaciji Čez kotle već ranije pri usponu vezani crveni trakovi (ključne točke), koje smo naravno marljivo uklanjali pri spustu. To jako dobro dođe, naravno ako planiraš spust istim putem.

Iako skromne visine, vrh ili predvrh s jako škrapljiastom pločom privlači već kad vidiš par tih snimaka. Ali kad smo prije nekoliko mjeseci vidjeli objavu videa Raj na zemlji pod naslovom "najkraškiji vrh u Sloveniji" iako s početkom hoda na željezničkoj postaji u Kanalu ob Soči, brzo smo se zagrijali za tu ideju. Onda smo promijenili godišnje doba i uštedjeli vlak za neki drugi put.

Turu smo počeli s divnom, mirisnom kavom u samom centru Kanala ob Soči i to je bilo nešto što uljepšava dan. Krenuli smo s parkirališta malo iznad Kanala i ubrzo stigli do šume te se po nekadašnjoj mulatjeri (barem smo tako procijenili) popeli do sela Kanalski Vrh, gdje smo skrenuli desno. O napuštenim psima spomenutim dva posta iznad nije bilo ni traga ni glasa. Staza nas je vodila ravno do vrha kroz zeleno okruženje, malo gore, dosta dole, pa smo se čudili svom tom lijepom zelenilu koje je privuklo jednako kao i sam vrh.

Zanimljivo je ipak da kad staneš na to kameno ostenje, to još nije pravi vrh, treba se malo potruditi lijevo jer do njega postoji prilično skrivena i malo zarasla stazica, ali tamo moraš jer želiš doći na vrh, zar ne.
Budući da uvijek volimo kružnu turu, malo niže od vrha spustili smo se prema selu Bate, stupili na cestu i njome krenuli ponovno do Kanalskog vrha pa na razgled jezera u blizini.
Lijep izlet, možda još jednom gore po poglede do Julijaca, kojih jučer nije bilo. Ali ne može uvijek biti sve!

Nešto Kaninsko ili u smjeru Prestreljenika?

, da to je ta

Prema kojem vrhu

Što, samo na jednom darinka4, na sva tri. Bila su to dva izleta

Spremljeno prije jednog sata