Dolina Reklanice je prilično skriven dragulj u Zapadnim Julijcima, ki na sjeveru graniči s dolinom Dunje, na jugu s Rezijom, na istoku prelazi preko Nevejskog sedla u Rabeljsku dolinu, na zapadu pa u Železnu. Nad Reklanskom dolinom se dižu visoke gore, Kaninske na jednoj strani, na drugoj grupa Montaža sa Strmom peći, ki je baš jako privukla naše poglede. Ispod tih gora brzo jure u dolinu potočići ki se na više mjesta u slapovima obesu u njeno dno. Med istraživanjem doline pored slapova i gora možeš diviti još stare selice i prirodu nasploh. No, sad nije baš pravo vrijeme za obilazak slapova, jer vode tamo nema baš puno, i sunca u ovo doba u dolini nema, a nama se činilo da ne možemo više čekati pa smo je spojili s divljenjem jesenske prirode
.
Da smo se dovezli u Reklanicu, odabrali smo kar dug krug i sicer zaputili smo se preko Vršiča u Trentu, zatim preko Kluža kroz sela Log i Strmec na Predel, spust u dolinu mimo Rabeljskog jezera, ki u ovo doba baš čarobno počiva u tišini, zatim pa gore na Nevejski prijevoj i već smo bili na putu u Reklanicu oz. Val Raccolana na talijanski.
Ideju za obisk ovih slapova dobili smo u jednoj prošlogodišnjoj brojci PV, gdje članak govori o trinaest slapova u Reklanici, mi smo ih vidjeli samo pet, a do ostalih svakako još u budućnosti.
No, zasad smo posjetili sljedeće: (od gore prema dolje)
- Cascata del Cjalderon (izvire pod koćom Gilberti)
- Fontanone di Goriuda - Gorjuda (najpoznatiji)
- Cascate Rio Montasio (izvire pod Montažem) i leži med vasicama Piani di Qua i Piani di La (ovdje i tamo)
- Cascata Rio Vandul (pritječe ispod Peklenih vrata oz. Zabuša) - najdivlji od navedenih i nije označen
- Cascata Rio Repepeit