ločanka - Zadnje poruke

Ova staza nije bila dugo u planu, želja je bila prevelika .
Počeli smo kod Belopeških jezera, krenuli stazom 513 i ubrzo skrenuli na prilično strmu stazu 517A i hodali do sljedećeg raskrižja kod velikog kamena. Tu smo prvi put ugledali slap s lijeve strane, za koji prije nisam znala gdje ga tražiti. Ali se jako zasvijetlio na suncu i tako privukao pažnju. Otišla sam prilično blizu da ga bolje pogledam.
Zatim se staza još malo više uspravila, a neki dijelovi su prilično izloženi, pa treba biti oprezan. Na dva mjesta vode čelične užadi i nisu suvišna.
Na vrhu kod bivka Nogara sjedili smo kratko vrijeme, ondje se za daljnji uspon pripremala i jedna češka obitelj, ali naš plan je bio drugačiji. Ispod bivka natočili smo vode i spustili se natrag do spomenutog kamena, gdje smo krenuli stazom 517, koja vodi kroz šumu ariša u podnožju prekrasnih stijena Mangarta, Koritniškog Mangarta, kasnije Vevnice, Struga i Ponca. To je staza Alpe Vecchia, koja te stvarno ne ostavlja ravnodušnim. Nismo nimalo zavidjeli onima koji su možda hodili po tim vrhovima, jer je staza nevjerojatno razgledna, pa smo se stalno okretali, malo naprijed, pa pogled natrag, a jastučići planinske velese su također odradili svoje. Na sljedećem raskrižju zamamila nas je putokazna tabla za Vevnicu i poželjeli smo malo njene blizine, pa smo krenuli njenom stazom malo više da bismo te stijene mogli vidjeti još bliže. I Strug je privukao poglede i činilo nam se da je baš pri ulazu u smjer još malo snijega.
Zatim smo nastavili prema koči Zacchi, gdje smo naišli na ljubazno osoblje i cijene također ljubazne. Kava 2,5 eur, špageti 10 eur, miješana salata 6 eur. To stvarno nije pretjerivanje.
Vraćali smo se stazom 512.

Ako ponovim brojeve naših staza, izmjenjivale su se po dijelovima ovako 513,517A,517,513A,513,512.
Sve u svemu divan izlet, vrijedilo bi ga ponoviti u vrijeme zlatnih ariša, ako ne već ranije, moguće i u malo drugačijoj izvedbi

Nismo planirali baš takav put kao što smo ga prošli, ali ništa zbog toga. Bit će dodatni razlog za ponavljanje puta.
Parkirali smo u Gozdu Martuljku i uz Savi Dolinki krenuli mimo kampa i hotela Špik, a zatim kod prvog mosta skrenuli desno. Odande smo se i vratili, ali drugim putem. Nastavili smo mimo doma Smolejevih, Jureža, prešli nekoliko jasa, mostova. Povratak ponovno uz Savi Dolinki, s posrednim pogledima na njene šljunke.
Gotovo cijelim putem divili smo se pogledu na zasneženu Špikovu skupinu, kojoj se pridružio pogled na Mojstrovke s Kumlehi, Ponce, Jalovec s Slemenovom špicom, kasnije se pokazao i Prisojnik. Pohod u ovo doba nudi poglede i na cvjetajuća stabla, skratka prelijepo, jer cilj izleta u ovom slučaju je put, vrhovi nisu.

Kod Jureža sam pitala za put do Jureževa slapa, a gospodar mi je potvrdio da te staze više nema, a istovremeno rekao da ni kužina gore više nema. Dakle, prolazak gore sada može biti bez brige. Sjećam se da prije nije bilo tako.

Rečeno mi je, da se otvara 01.07. Vjerojatno postoji i telefon da se provjeri

Koja bi planina bila ova

Doista je djimuzl, nastavi

Na kojoj stazi s ovim pogledom?

Dolina Remšendol već je sama po sebi nešto posebno. Opsežna prodišta Bijelog potoka i drzoviti vrh Monte Bucharja nad njom nešto su što te ne ostavlja ravnodušnim. Uvijek je želim ponovno posjetiti i uvijek me oduševi.
Tako smo u subotu ponovno posjetili njena prodišta, a Šober je bio krajnji cilj. Prekrasan je vidikovac, a to je već znao i Igor. Cijeli svijet u njegovoj okolici jednostavno je divan.
Napravili smo kružni izlet, tako da smo ga potpuno obišli. Penjali smo se stazom cai 511 koja prolazi podnožjem M.Bucharja i Male Ruše. Isprva teče iznad Bijelog potoka, gdje se ne možeš suzdržati da ne diviš prekrasnim lokvama u njegovim dubinama. Kasnije prelazi preko sipara u ugodnu šumicu punu ariša, a zatim prekrasne zelene livade u višem katu, gdje gledaš u stijene Vršiča i Grintovca i u njihovoj sjeni nastavljaš prema Vraškoj Škrbini i dalje na vrhove Šobera. Nismo uspjeli odrediti koji je pravi vrh, pa smo se popeli na oba. Drugi je bio mnogo prostraniji i zato smo ga odabrali za mjesto dužeg odmora.
Vraćali smo se stazom cai 520, a kasneje cai 518 koja teče iznad i preko potoka Rio Schiober. Na početku vrlo ugodna staza, ali nakon prvog prijelaza preko potoka prilično se diže iznad njegovih obala i pretvara u vrlo usku stazicu sa strmim padinama koje zahtijevaju puno opreza i koncentracije.
Ali dobro, na taj način upoznali smo sve staze koje vode na Monte Sciober.
Ali ovo je u cjelini tako lijep svijet da će sigurno doći na red, samo još nije rečeno odakle gore i onda kamo dolje.

Subota je bila i dan za cvijeće, jer smo u stijenama Ria Torer (kamo smo zalutali više slučajno) uhvatili pogled na čupavi repušnik, koji je barem za mene kraljica među cvjetovima i bio je dugo tražen .
Bili smo istog mišljenja da smo imali doista savršen dan

Ni ja, prvi put viđena, ovaj put u Italiji, blizu prodišta u Remšendolu

Meni dragocjeni nalaz

da, i ja sam onda odredila to ime potoka. Jedna grana također dolazi ispod Male Ponce, pa sam pretpostavila da su vjerojatno posjetili Malu Poncu, jer je auto navodno bio parkiran kod donjeg jezera. U svakom slučaju mislim da ih je voda uhvatila na markiranoj stazi i povukla u korito. To korito prelaziš ubrzo na početku staze kad ideš s parkirališta u smjeru Zacchija ili također Mangarta. Svejedno. Meni je izuzetno tužno!

Kad već spominjete Mangart, ja razmišljam u vezi s planinskom nesrećom dvojice naših planinara iznad Belopeških jezera odnosno ispod Mangarta, kada se spominje potok u koji su navodno pali. Pitam se za koji potok se zapravo radi. Tu (Alessio bi sigurno znao)
https://www.24ur.com/novice/tujina/mati-in-sin-naj-bi-umrla-pred-enim-tednom-v-vozilu-nasli-parkirni-listek.html

Dvije slike imam od petka iz jutarnjih sati

Darinka, i ja sam imala trenutak medvjeda na umu, pa sam malo zviždala onu pjesmu o mladom pastiru od Štirih kovačev, koju u zadnje vrijeme najviše slušam.
da, babim skala sigurno je još tu, nisam je primijetila. Ali svi natpisi su općenito prilično izblijedjeli (također odvojak za Jalovec).

Ponekad se dogodi da kreneš na put iako ti se čini da nije najprikladniji dan. Ali ako je plan onda je plan
Najgore je bilo da je sklonište još bilo zatvoreno. Računala sam na pivo tamo gore da bi mogla ići dalje tako da je onda ostalo samo kod skloništa. Ali tamo je tako lijepo da neće biti previše ići još jednom na put.

Pa testirala sam i javni prijevoz preko Vršiča tako da sam krenula u 8.10 od tamo. Samo što kad se dugo spuštaš kad se penješ već je u to vrijeme prilično vruće. Pri usponu srela sam samo jednog planinara inače unatoč vrućini divila sam se pogledima na sve strane najviše su mi upale u oči V.Skutnik i V.Pelc koji su mi djelovali kao blizanci pa je i vrh Nad steno bio zanimljiv iako ga nema na svim kartama. Škrpavi svijet pod Špičkom također pada u oči pa i ariši tamo.

Vraćala sam se prema Trenti odnosno Koči pri Izviru Soče kod ceste tamo pa opet na autobus. Vožnja je prošla kao da trepneš posebno ako vozi brbljavi vozač. Ujutro je za volanom bio Filipinac koji nije razumio slovenski ništa engleski još gore. No vozio je dobro. Problem je možda samo jer pojedine stanice nisu točno određene.

valerija112, nas dvoje smo se iz Robidišča vozili dalje do polazišta koje pokazuje moja slika br. 2, parkiranje na raskrižju slika br.3. Koliko je ukupno bilo naše šetnje, teško je reći, jer smo se puno zaustavljali kod svih ljepota koje su nas okruživale. Također je bilo puno slikanja, što je već uobičajeno na mojim turama. Mislim, međutim, da sada ljeti, u vrućini nije najprikladnije vrijeme. Nas dvoje smo išli zimi.

Uvijek pokušavamo prvo pogledati opis izleta
https://www.hribi.net/izlet/rudno_polje_tosc/1/83/8305

Jerebica?