ločanka - Zadnje poruke

O ovom vrhu se ne piše mnogo, obično ga ljudi posjete usput (Juš nedavno) ili ga uopće ne primijete. Ja sam za njega čula prvi put prije manje od dvije godine kada ga je netko uzeo za cilj svog izleta. I odmah sam se zagrijala za njega i stavila ga na svoj popis. Jučerašnji dan je bio posvećen njemu i zato sam mu odabrala i naslov teme.

Jučer nije bilo puno posjetitelja u smjeru Prisojnika, neki su krenuli Grebenom stazom, neki Slovenskom, u mom smjeru nisam srela nikoga. Pa, od tamo gdje se staze razdvajaju, to je na području koje zovu Grintovci (to sam naučila iz opisa).

Nije bila posebna samo staza kojom sam hodala, izlet je bio bogat i u smislu promatranja prirode općenito. Već pri usponu prema Gladkom rubu primijetila sam tetrijeba koji se mirno vrtio među travama, malo dalje naletjela sam na bijelu pastiricu ali je nisam uspjela slikati. Na vrhu smreke promatrala sam prilično rijetko viđenu pticu zidnu puzavicu, odmah zatim jato divokoza koje se spustilo kroz jarugu pod Turnom. Također svizac je bježao ispred mene. Cvijeća je također bilo puno uz stazu, planika čak i na stazi.

Svijet između Prisojnika i Razora je vrlo zanimljiv i sigurno će uskoro biti ponovno posjećen. Već samo hodanje tamo je oduševljavajuće, jer često kažemo da staza može biti i cilj .

Ova staza nije bila dugo u planu, želja je bila prevelika .
Počeli smo kod Belopeških jezera, krenuli stazom 513 i ubrzo skrenuli na prilično strmu stazu 517A i hodali do sljedećeg raskrižja kod velikog kamena. Tu smo prvi put ugledali slap s lijeve strane, za koji prije nisam znala gdje ga tražiti. Ali se jako zasvijetlio na suncu i tako privukao pažnju. Otišla sam prilično blizu da ga bolje pogledam.
Zatim se staza još malo više uspravila, a neki dijelovi su prilično izloženi, pa treba biti oprezan. Na dva mjesta vode čelične užadi i nisu suvišna.
Na vrhu kod bivka Nogara sjedili smo kratko vrijeme, ondje se za daljnji uspon pripremala i jedna češka obitelj, ali naš plan je bio drugačiji. Ispod bivka natočili smo vode i spustili se natrag do spomenutog kamena, gdje smo krenuli stazom 517, koja vodi kroz šumu ariša u podnožju prekrasnih stijena Mangarta, Koritniškog Mangarta, kasnije Vevnice, Struga i Ponca. To je staza Alpe Vecchia, koja te stvarno ne ostavlja ravnodušnim. Nismo nimalo zavidjeli onima koji su možda hodili po tim vrhovima, jer je staza nevjerojatno razgledna, pa smo se stalno okretali, malo naprijed, pa pogled natrag, a jastučići planinske velese su također odradili svoje. Na sljedećem raskrižju zamamila nas je putokazna tabla za Vevnicu i poželjeli smo malo njene blizine, pa smo krenuli njenom stazom malo više da bismo te stijene mogli vidjeti još bliže. I Strug je privukao poglede i činilo nam se da je baš pri ulazu u smjer još malo snijega.
Zatim smo nastavili prema koči Zacchi, gdje smo naišli na ljubazno osoblje i cijene također ljubazne. Kava 2,5 eur, špageti 10 eur, miješana salata 6 eur. To stvarno nije pretjerivanje.
Vraćali smo se stazom 512.

Ako ponovim brojeve naših staza, izmjenjivale su se po dijelovima ovako 513,517A,517,513A,513,512.
Sve u svemu divan izlet, vrijedilo bi ga ponoviti u vrijeme zlatnih ariša, ako ne već ranije, moguće i u malo drugačijoj izvedbi

Polona, Turn je cijeli vrh, prvi put na slici 11. Na taj vršić nije potrebno stati, jer staza prolazi ispod njega desno, ima dosta terena još tamo iza njega, gdje su i drugi vršići. Da, gornji dio mi se činio malo glupo i ponovit ću ga. Možda nisam odabrala najbolju opciju.

Čitanje je izuzetno zanimljivo, na terenu vjerojatno manje.
Čestitke za dobar ishod ture!

Evjuna, ne smijemo previše komplicirati, jer je dovolj ako se držimo toga da nesplošna ne smije biti u inozemstvu

bit će ispravno cai 627, o ovoj ferati ne znam ništa, dodajem još dvije slike
Penjali smo se tada od bivaka Karnica (Carnicca) prema Žabniški škrbini u smjeru kuće Pellarini.

Čudesna objava! Objektivan opis, slike, osjećaji, razmišljanja ..
Rijetke su takve dobre i detaljne objave.

Postalo mi je prilično jasno da me vjerojatno neće biti na ovom putu. Pokušaji su bili da, u pravim mladim godinama (ispod 20), tamo do pogleda na to snježno sipište je išlo. Onda su nestale markacije i nastavak puta više nije bio jasan. Vjerojatno premalo proučeno prije.

da, je tamo, ali broj nije pravi. U jednom dijelu je prilično zahtjevna, dakle nije za početnike.

ne, pomoć - pitam za broj staze, dakle na talijanskoj strani

nije tamo

Julijci su

Ime te staze pod zidovima?

Pisimoni

Prilično brzo donesena je dobra odluka da ne pijemo kavu kod kuće, nego da to napravimo kod Doma u Tamarju. I malo dalje, ako bude volje ili sve ostalo po dogovoru.
Ja sam htjela još jednom mimo odvojka staze na PP1, htjela sam i pronaći pravi odvojak staze za PP2, jer se prošli put sakrio. To se sve pronašlo.
Odvojak lovske staze za Mokri potok je i dalje ostao nepoznanica, ili mi je postalo jasno da se vjerojatno mora na slijepo u tom smjeru, jer su se sve stazice tamo zarasle.

Malica na prikladnom mjestu malo dalje od doma u smjeru Jalovca, tako da do dobrih pogleda nije trebalo daleko. Pa i do slapa Črnih vod trebalo je otići, ali ne baš blizu. Tako da sve zadovoljne!

mary bravo, što bismo bez tebe
Nastavi

nije nad Pokljukom

Julijci, na drugoj strani prilično prepadno