Prošli smo kroz dolinu Bale prethodni dan. Bez kakvog posebnog cilja. Cilj je bila dolina Bala i onda bismo vidjeli, rekli smo. No, zaustavilo nas je prema kraju doline, u krnici Lanževica, gdje smo se na nekim mjestima duboko usađivali. A cilj je bio postignut, jer smo cijelim putem uživali u ljepotama ove doline, njezinoj tišini, uz pjevanje kukavica, divili se strminama Pelcev i Pihavcev na jednoj strani, na drugoj smo zurili u strmine Loške stene. A najveći dojam na mene napravio je Bedinji vrh, čije kamene stene pokazale su se u svojoj mogoćnosti negdje nad sedlom Prevale. Zato sam mu tamo malo krenula prema njemu po skromnoj stazici, ali mi je žao što se nisam popela još više. Tako tajanstveni i lijep je taj svijet u dolini Bale.
Ako sažmem ukratko, počeli smo na parkiralištu u Bavšici, kraj smjerokaza. Zatim smo nastavili uz mahovite kamene ograde mimo napuštene selice Logje, koja je ipak pokazala nešto života tog dana, jer se iz dimnjaka najbliže hiške već ujutro kovitlao bijeli dim. O, kako nas je to razveselilo. Zatim smo se preko jedva ozelenjelih livada i novo olistanih drveća polako uspinjali do bivše Pl.Bala, usmjerili se dalje prema lovačkoj koći, gdje smo napravili kraći odmor. Tamo smo primijetili i korito s vodom, vidjeli i odcep staze lijevo koja vodi prema Briceljku. Ta informacija nam je bila važna, jer možda doista dođe i ta kad na red. Zatim smo nastavili dalje prema zanimljivoj vrtači Jezerce, ispod nje sam bila pozorna na još jedan odcep stvarno skromne stazice, u smjeru Stadorja. I to se vrijedi zapamtiti. Tu zapravo ulaziš u kraljevstvo gorskog svijeta Pelcev pred sobom i hoja postaje još više užitak. Zatim preko Prevale u zasneženi svijet u ovo vrijeme, gdje se hoja stvarno usporava, jer ugrezanje tada nije ništa neobično. Dolaskom u krницу Lanževicu smo tako završili s nastavkom. S divljenjem prirode svakako ne, jer svijet je ovdje zaista čudovit.
Cijelim putem smo sreli samo jednog pohođnika, bila je mlada Talijanka s visoko natovarenim ruksakom, koja je mahnula u brdo baš na sedlu Prevala. Prilično mi je žao što je nisam upitala za njene planove.
Mihelič je u svom vodiču napisao da je put kroz Balu samotan, ali silno lijep. I kako je bio u pravu
!