Pa, ta gore spomenuta mulatjera mi je bila na pameti i ako se to dogodi, treba je stvar riješiti da možeš dalje s planovima
. I tako smo se odlučili i u nedjelju krenuli na ovu vožnju prema Tolminskim Ravnam, koja ti na mnogim mjestima na putu oduzima dah. Ali isto je kad dođeš do planine Na Kalu, pomakneš se malo više da ti se proširi pogled, samo s tom razlikom da onijemiš od ljepote. Posebno u ovo vrijeme. Sve oko zelena-bijela-plava kombinacija prirode, trave su ozelenjele, planine su se novo pobijelile, nebo je razgrnulo svoje najplavije nijanse. Joj, kakav raj je bio tamo gore u nedjelju, vidjelo se čak do talijanskih Karnijaca tamo preko planine Sleme, na putu prema Pl.Razor pogled je sezao do mora.
Put prema pl.Razor, koji je inače put SPP, stvarno lijep, razgledan, pod stijenama Tolm.Migovca se vije. Na putu naiđeš na raskrižje koje vodi na Škrbinu i nakon kratkog spusta dođeš na otvorenu ravnicu s pogledom na svijet između Tol. Migovca i Vrha nad Škrbinom, koji nas je jako privukao. Stvarno lijepa mulatjera, vrijedna ponavljanja.
Za spust s planine odabrali smo onu strmu varijantu, jer je nismo poznavali, i bili zadovoljni. Prilično je kraća od one druge.
Na povratku smo se popeli i do slapa Beri, koji nas je već nekoliko puta upozoravao na sebe.
Sve u svemu stvarno lijep izlet!