ločanka - Zadnje poruke

O ovom vrhu se ne piše mnogo, obično ga ljudi posjete usput (Juš nedavno) ili ga uopće ne primijete. Ja sam za njega čula prvi put prije manje od dvije godine kada ga je netko uzeo za cilj svog izleta. I odmah sam se zagrijala za njega i stavila ga na svoj popis. Jučerašnji dan je bio posvećen njemu i zato sam mu odabrala i naslov teme.

Jučer nije bilo puno posjetitelja u smjeru Prisojnika, neki su krenuli Grebenom stazom, neki Slovenskom, u mom smjeru nisam srela nikoga. Pa, od tamo gdje se staze razdvajaju, to je na području koje zovu Grintovci (to sam naučila iz opisa).

Nije bila posebna samo staza kojom sam hodala, izlet je bio bogat i u smislu promatranja prirode općenito. Već pri usponu prema Gladkom rubu primijetila sam tetrijeba koji se mirno vrtio među travama, malo dalje naletjela sam na bijelu pastiricu ali je nisam uspjela slikati. Na vrhu smreke promatrala sam prilično rijetko viđenu pticu zidnu puzavicu, odmah zatim jato divokoza koje se spustilo kroz jarugu pod Turnom. Također svizac je bježao ispred mene. Cvijeća je također bilo puno uz stazu, planika čak i na stazi.

Svijet između Prisojnika i Razora je vrlo zanimljiv i sigurno će uskoro biti ponovno posjećen. Već samo hodanje tamo je oduševljavajuće, jer često kažemo da staza može biti i cilj .

Ova staza nije bila dugo u planu, želja je bila prevelika .
Počeli smo kod Belopeških jezera, krenuli stazom 513 i ubrzo skrenuli na prilično strmu stazu 517A i hodali do sljedećeg raskrižja kod velikog kamena. Tu smo prvi put ugledali slap s lijeve strane, za koji prije nisam znala gdje ga tražiti. Ali se jako zasvijetlio na suncu i tako privukao pažnju. Otišla sam prilično blizu da ga bolje pogledam.
Zatim se staza još malo više uspravila, a neki dijelovi su prilično izloženi, pa treba biti oprezan. Na dva mjesta vode čelične užadi i nisu suvišna.
Na vrhu kod bivka Nogara sjedili smo kratko vrijeme, ondje se za daljnji uspon pripremala i jedna češka obitelj, ali naš plan je bio drugačiji. Ispod bivka natočili smo vode i spustili se natrag do spomenutog kamena, gdje smo krenuli stazom 517, koja vodi kroz šumu ariša u podnožju prekrasnih stijena Mangarta, Koritniškog Mangarta, kasnije Vevnice, Struga i Ponca. To je staza Alpe Vecchia, koja te stvarno ne ostavlja ravnodušnim. Nismo nimalo zavidjeli onima koji su možda hodili po tim vrhovima, jer je staza nevjerojatno razgledna, pa smo se stalno okretali, malo naprijed, pa pogled natrag, a jastučići planinske velese su također odradili svoje. Na sljedećem raskrižju zamamila nas je putokazna tabla za Vevnicu i poželjeli smo malo njene blizine, pa smo krenuli njenom stazom malo više da bismo te stijene mogli vidjeti još bliže. I Strug je privukao poglede i činilo nam se da je baš pri ulazu u smjer još malo snijega.
Zatim smo nastavili prema koči Zacchi, gdje smo naišli na ljubazno osoblje i cijene također ljubazne. Kava 2,5 eur, špageti 10 eur, miješana salata 6 eur. To stvarno nije pretjerivanje.
Vraćali smo se stazom 512.

Ako ponovim brojeve naših staza, izmjenjivale su se po dijelovima ovako 513,517A,517,513A,513,512.
Sve u svemu divan izlet, vrijedilo bi ga ponoviti u vrijeme zlatnih ariša, ako ne već ranije, moguće i u malo drugačijoj izvedbi

Doista je dio Jubilarne staze, ali moraš reći malo više, gdje zapravo, što se vidi?

nije tamo

Malo pomoći, to su Julijske Alpe

Neka Tadej premjesti ovu temu u trenutne uvjete, čini mi se da ne spada među opće razgovore.

Ova zagonetka je čekala predugo, moramo se poboljšati
Pa, gdje je ovo slikano?

Te stranice o turi su iz knjige Julijske Alpe, Gore nad Sočo, Andrej Stritar, to mogu reći, o užetu ništa.

S obzirom na vrijeme kad si bila ti na svom vrhu a ja na svom, mogli bismo si pomahati

Jer sam u subotu hodala stazama malo više iznad ovog Turna, pogledi su mi stalno bježali na njegove obronke i vršne skalnate livade i nastalo je još nekoliko snimaka (oni su tako s grebenske, kao i slovenske staze Prisojnika)

Sada pokazuje, prije toga stvarno nije, zato je otvorena nova tema

Prisojnik je moćna gora i kad sam malo prije hodala po njegovim južnim padinama, ponovno me je mamio, jer svijet tu nad Mlinaricom je izvanredno lijep, kamo god zapravo pogledaš.
Odlučile smo se za Grebenastu stazu, za povratak smo izabrale Slovensku stazu, dakle najklasičniju varijantu, prema opisima na ovim stranicama. Pri usponu nas je najviše iznenadila veličina prozora, jer ne možeš vjerovati pred kakvim ogromnim otvorom se nađeš, iako sam davno prije kroz njega već hodala i mimo već, pa je od toga već dvadesetšest godina. Dalje je staza bila po očekivanju i opisima, u zadnjem dijelu bilo mi je baš zanimljivo gledati na zapadnu stranu, gdje se pokaže Goličica, pa nad njom Hudičev stup, opaziš i Hanzovu stazu i Škofovu kapu odnosno Turn također nazvanu.
Spustile smo se južnom stazom, koja zahtijeva puno pažnje i opreza, jer šljunka na stazi ne nedostaje. I baš takva mi je ostala u sjećanju. Tu se ništa nije promijenilo.

Moćna je doista ta gora Prisojnik, moraš preko nje kružnom stazom, jer samo tako možeš upoznati njenu veličinu, koja zaslužuje sve poštovanje. A nisu bile samo stijene na stazi, također puno livada, cvijeća,
ptica, opazile smo i bjeloglavog supa, koji nam je još uljepšao taj divan dan.

Nešto nam je na kraju sinulo u glavu i to, da smo na cijeloj stazi srećavale samo mlade ljude, rekla bih baš vrlo mlade, i to nam je dalo malo za razmišljanje. Staza nas je zapravo prilično iscrpila, jer kretanje u ovoj vrućini odnosi snage, nedostatak pića također.
Mislim pak, da s Prisojnikom još nismo rekli posljednju riječ .

Malo prije 6 sati je također pokazivalo x

Da, to je pravi, nastavi

Možda si prilično blizu. Prečna staza pod Prisojnikom?
Kamo vodi?

Nije baš tako kao što kažeš, ali nisi daleko od pravog odgovora. Radi se o drugom putu

Može i na Razor naravno, ali tamo vodi više staza