ločanka - Zadnje poruke

Ova staza nije bila dugo u planu, želja je bila prevelika .
Počeli smo kod Belopeških jezera, krenuli stazom 513 i ubrzo skrenuli na prilično strmu stazu 517A i hodali do sljedećeg raskrižja kod velikog kamena. Tu smo prvi put ugledali slap s lijeve strane, za koji prije nisam znala gdje ga tražiti. Ali se jako zasvijetlio na suncu i tako privukao pažnju. Otišla sam prilično blizu da ga bolje pogledam.
Zatim se staza još malo više uspravila, a neki dijelovi su prilično izloženi, pa treba biti oprezan. Na dva mjesta vode čelične užadi i nisu suvišna.
Na vrhu kod bivka Nogara sjedili smo kratko vrijeme, ondje se za daljnji uspon pripremala i jedna češka obitelj, ali naš plan je bio drugačiji. Ispod bivka natočili smo vode i spustili se natrag do spomenutog kamena, gdje smo krenuli stazom 517, koja vodi kroz šumu ariša u podnožju prekrasnih stijena Mangarta, Koritniškog Mangarta, kasnije Vevnice, Struga i Ponca. To je staza Alpe Vecchia, koja te stvarno ne ostavlja ravnodušnim. Nismo nimalo zavidjeli onima koji su možda hodili po tim vrhovima, jer je staza nevjerojatno razgledna, pa smo se stalno okretali, malo naprijed, pa pogled natrag, a jastučići planinske velese su također odradili svoje. Na sljedećem raskrižju zamamila nas je putokazna tabla za Vevnicu i poželjeli smo malo njene blizine, pa smo krenuli njenom stazom malo više da bismo te stijene mogli vidjeti još bliže. I Strug je privukao poglede i činilo nam se da je baš pri ulazu u smjer još malo snijega.
Zatim smo nastavili prema koči Zacchi, gdje smo naišli na ljubazno osoblje i cijene također ljubazne. Kava 2,5 eur, špageti 10 eur, miješana salata 6 eur. To stvarno nije pretjerivanje.
Vraćali smo se stazom 512.

Ako ponovim brojeve naših staza, izmjenjivale su se po dijelovima ovako 513,517A,517,513A,513,512.
Sve u svemu divan izlet, vrijedilo bi ga ponoviti u vrijeme zlatnih ariša, ako ne već ranije, moguće i u malo drugačijoj izvedbi

Nismo planirali baš takav put kao što smo ga prošli, ali ništa zbog toga. Bit će dodatni razlog za ponavljanje puta.
Parkirali smo u Gozdu Martuljku i uz Savi Dolinki krenuli mimo kampa i hotela Špik, a zatim kod prvog mosta skrenuli desno. Odande smo se i vratili, ali drugim putem. Nastavili smo mimo doma Smolejevih, Jureža, prešli nekoliko jasa, mostova. Povratak ponovno uz Savi Dolinki, s posrednim pogledima na njene šljunke.
Gotovo cijelim putem divili smo se pogledu na zasneženu Špikovu skupinu, kojoj se pridružio pogled na Mojstrovke s Kumlehi, Ponce, Jalovec s Slemenovom špicom, kasnije se pokazao i Prisojnik. Pohod u ovo doba nudi poglede i na cvjetajuća stabla, skratka prelijepo, jer cilj izleta u ovom slučaju je put, vrhovi nisu.

Kod Jureža sam pitala za put do Jureževa slapa, a gospodar mi je potvrdio da te staze više nema, a istovremeno rekao da ni kužina gore više nema. Dakle, prolazak gore sada može biti bez brige. Sjećam se da prije nije bilo tako.

Hvala

Mene zanima, je li potrebno penjati se na Turn (2045 m)? Imaš možda neku sliku?

U našoj lijepoj Loki ovaj balkon mi je upao u oči

I ja sam razmišljala da takvih netočnih prognoza još nije bilo. Jučer smo vlakom išli u Kanal na kupanje u Soči i gledali u sve oblačnije nebo.
Na kavi u Kanalu pitam konobaricu što ti oblaci trebaju značiti, a ona kaže, da kiša će. Rekla sam joj da nije bilo najavljeno, a ona reče: da, promijenilo se .

Naravno onda smo prvim vlakom krenuli natrag i ubrzo nakon toga sručila se kiša, to je bilo oko pola deset. Onda smo u Podbrdu presjednuli u auto i pratili lokve sve do naše Loke. Još se danas čudim takvoj promjeni vremena!

LISAC, hvala za pohvalu. Prilažem još nekoliko slika koje se odnose na police. Midva ipak nisva vidjela snijega, ali to može biti varljivo, možda ga ima malo.

KUMLJAH približno 1700 m

Već je dugo ovdje ništa objavljeno, možda se nitko ne penje ili se jednostavno ne objavljuje. Iskoristila sam naslov teme da se ne zaprašiti potpuno.
Već je bilo dosta davno kad smo si postavili cilj da se jednom popnemo na Kumljah koji je u "Stezicah dovške fare" predstavljen kao samostalni izlet. Baš dobra ideja popeti se na ovu zadnju kosmatu buču iznad Tamara i iskoristiti priliku da se s vrha pogleda dol na te slikovite gamsje police koje počinju s ruba Kumljaha; odavde prvo ide duboki spust da bi avantura uopće mogla početi. Može biti da ti već tamo ponestane hrabrosti.

Ozbiljno smo shvatili turu ali ipak smo promašili pravi početak pa smo krenuli prema cilju tik uz podnožje stijena. Kasnije smo radili popravni ispit i pri tome izgubili malo vremena ali i dobili nekoliko ogrebotina. Ubrzo nas je razveselio kamen s crvenom točkom i lakše smo disali. Stazica dalje ili jest ili nije tako da se na nju skoro ne možeš osloniti.
Na vrhu te rub spusta do polica stvarno iznenadi jer je dubina konkretna kao da je rub odsječen. Teško si mogu zamisliti spustiti se tamo dolje; stazica je bila jedva vidljiva ili u velikoj strmini.
Razmišljali smo i divili se svima onima koji se spuštaju tamo dolje u tu dubinu. Ubrzo smo se povukli s tog ruba da se nekome slučajno ne bi zavrtjelo u glavi od dubine.

Potreban je oprez i pri povratku s vrha; kasnije smo prešli glavno melište i vratili se do Tamara markiranom stazom.

Kobilar

turbo, nešto je na wikipediji o tome (ispod)

https://sl.wikipedia.org/wiki/Karnijske_Alpe

Doista je Tadej, samo nastavi

ne, ni jedno ni drugo (joški su od Šmarne )

Da ide dalje i da ne bude zamjerki, gdje je to lijepo razgledište?

Da, to je Mala Ruša, nastavi

Rečeno mi je, da se otvara 01.07. Vjerojatno postoji i telefon da se provjeri

Koja bi planina bila ova

Doista je djimuzl, nastavi