ločanka - Zadnje poruke

O ovom vrhu se ne piše mnogo, obično ga ljudi posjete usput (Juš nedavno) ili ga uopće ne primijete. Ja sam za njega čula prvi put prije manje od dvije godine kada ga je netko uzeo za cilj svog izleta. I odmah sam se zagrijala za njega i stavila ga na svoj popis. Jučerašnji dan je bio posvećen njemu i zato sam mu odabrala i naslov teme.

Jučer nije bilo puno posjetitelja u smjeru Prisojnika, neki su krenuli Grebenom stazom, neki Slovenskom, u mom smjeru nisam srela nikoga. Pa, od tamo gdje se staze razdvajaju, to je na području koje zovu Grintovci (to sam naučila iz opisa).

Nije bila posebna samo staza kojom sam hodala, izlet je bio bogat i u smislu promatranja prirode općenito. Već pri usponu prema Gladkom rubu primijetila sam tetrijeba koji se mirno vrtio među travama, malo dalje naletjela sam na bijelu pastiricu ali je nisam uspjela slikati. Na vrhu smreke promatrala sam prilično rijetko viđenu pticu zidnu puzavicu, odmah zatim jato divokoza koje se spustilo kroz jarugu pod Turnom. Također svizac je bježao ispred mene. Cvijeća je također bilo puno uz stazu, planika čak i na stazi.

Svijet između Prisojnika i Razora je vrlo zanimljiv i sigurno će uskoro biti ponovno posjećen. Već samo hodanje tamo je oduševljavajuće, jer često kažemo da staza može biti i cilj .

Ova staza nije bila dugo u planu, želja je bila prevelika .
Počeli smo kod Belopeških jezera, krenuli stazom 513 i ubrzo skrenuli na prilično strmu stazu 517A i hodali do sljedećeg raskrižja kod velikog kamena. Tu smo prvi put ugledali slap s lijeve strane, za koji prije nisam znala gdje ga tražiti. Ali se jako zasvijetlio na suncu i tako privukao pažnju. Otišla sam prilično blizu da ga bolje pogledam.
Zatim se staza još malo više uspravila, a neki dijelovi su prilično izloženi, pa treba biti oprezan. Na dva mjesta vode čelične užadi i nisu suvišna.
Na vrhu kod bivka Nogara sjedili smo kratko vrijeme, ondje se za daljnji uspon pripremala i jedna češka obitelj, ali naš plan je bio drugačiji. Ispod bivka natočili smo vode i spustili se natrag do spomenutog kamena, gdje smo krenuli stazom 517, koja vodi kroz šumu ariša u podnožju prekrasnih stijena Mangarta, Koritniškog Mangarta, kasnije Vevnice, Struga i Ponca. To je staza Alpe Vecchia, koja te stvarno ne ostavlja ravnodušnim. Nismo nimalo zavidjeli onima koji su možda hodili po tim vrhovima, jer je staza nevjerojatno razgledna, pa smo se stalno okretali, malo naprijed, pa pogled natrag, a jastučići planinske velese su također odradili svoje. Na sljedećem raskrižju zamamila nas je putokazna tabla za Vevnicu i poželjeli smo malo njene blizine, pa smo krenuli njenom stazom malo više da bismo te stijene mogli vidjeti još bliže. I Strug je privukao poglede i činilo nam se da je baš pri ulazu u smjer još malo snijega.
Zatim smo nastavili prema koči Zacchi, gdje smo naišli na ljubazno osoblje i cijene također ljubazne. Kava 2,5 eur, špageti 10 eur, miješana salata 6 eur. To stvarno nije pretjerivanje.
Vraćali smo se stazom 512.

Ako ponovim brojeve naših staza, izmjenjivale su se po dijelovima ovako 513,517A,517,513A,513,512.
Sve u svemu divan izlet, vrijedilo bi ga ponoviti u vrijeme zlatnih ariša, ako ne već ranije, moguće i u malo drugačijoj izvedbi

Pa, izbrisala sam oba korisnička imena u prethodnom mom postu, jer sam dobila ozbiljne prijetnje od jednog od dva imena.
Ako dobijem daljnje prijetnje, objavit ću što mi je bilo rečeno.

Stvarno tužno. LISAC, nije davao dobre informacije samo tebi, nego baš svima koji su išta pitali, naravno ako je znao. Za Karnijce je bio pravi expert, zapravo jedini koji je imao tamo najviše objava. Uvijek sam čitala njegove objave kad smo se odpravljali tamo. Tu ne ide samo za trenutne objave kojih više neće biti. Tu ide za svu povijest objavljivanja, koja je bila duga tamo 15 godina ili više. Beskonačno savjeta, korisnih informacija, upozoravanja na slovenska imena vrhova i planina tamo preko granice. Na to drugi uopće više ne upozoravaju.

Zato bi molila sve da se suzdržavaju od uvijek neprimjerenih, nepristojnih i uvredljivih komentara, koji su bili baš očiti kod opće zagonetke na str.2212. Nije čudo da ga je zagrijalo, mnoge bi.

Ali bi turbotu lijepo rekla, ako slučajno čita ove retke, da je bio nezamjenjiv na ovom forumu, napravio mnogo dobra za sve planinare, da pređe preko te zamjerke i pokuša postići da se njegove objave vrate. Mene osobno je jako pogodilo, i druge isto, jer su već rekli.
Također njegova zločesta i duhovita komentari kod mnogih objava, bilo je nešto što ćemo jako žaliti.

Zato te molim još jednom da razmisliš je li vrijedilo izbrisati profil, jer je tako otišlo ogromno posla koji si namijenio u dobro svim planinarima, u maloro. I također ogromno vremena.

U svibnju je DVas tražio ovaj popravak-
Je li moguće napraviti da kad klikneš na bilo koju temu, da se postavi na zadnju poruku? Hvala.

Mislim da je ovo već bilo riješeno, sada opet vidiš prvo prve objave, tek na kraju zadnju.
Može li opet popravak?

Vrh Muzcev-istočni / Monte Musi Est (1873 m)

U subotu smo imali pravi zanimljiv dan. Odvezli smo se u Reziju i dalje na sedlo Karnica, od kuda smo izabrali put na Monte Musi /737/, koji ide dalje mimo Brollo kolibe i dalje do doline Mužac odnosno Valle di Musi - piše do tuda 5 sati. Naš cilj bio je istočni vrh.
Pa, baš na sedlu nam se pridružio simpatični, narančasti mačak, koji se odnekud pojavio i onda nas pratio lep deo puta. Na jednom mestu se odlučio da nas pusti napred, ali nije potpuno napustio nas. Čekao nas je negde tamo do povratka. Stvarno nas je nasmejao i ulepšao dan!!

O putu sve najlepše. Samo onaj gornji deo ispod sedla, kad pogledaš na drugu stranu ispod vrha Veliki Rob, malo nam je išao na živce, ali zato nije kvario utisak celokupne ture. Početak puta stvarno kroz divnu bukovu šumu, koju krasi škrapljasti, kameni svet u svakom pogledu. Retko se hoda po tako lepoj šumskoj stazi, senke i sunce među drvećem stvaraju pravu mističnu sliku, da ti je žao kad se šuma oprosti i stupiš u svet balvana. Ali i tamo je lepo i počinju se otvarati pogledi na svu okolinu te pojedinačne vrhove Muzcev, koji su uglavnom jadnici bez imena. Očito ih uopšte ne trebaju, jer u mnogim pogledima deluju kao celina. Od Zajavorja, Vrhova Muzcev (dva), Veliki Rob, do Cadina, Cima di Campo....

Na vrhu nismo divili samo poglede na planine, već i jedrenje beloglavih supova, a iznad krnice dole i grupu divokoza. To su bila pored mačketa, jedina živa bića na našoj turi, druge nismo videli.
Stvarno lep svet je tu među Muzcima i ispod njih. Mislim da s njima još nismo rekli poslednju reč

Ne govorim o zadnjim objavama, govorim o svim koje je napisao. To je potpuno drugo.

Ne vidim više objava od turbota? Tko zna nešto o tome??

Daaaaaa, Garmont, nastavi!

ne

nije u tom smjeru

Doista je dio Jubilarne staze, ali moraš reći malo više, gdje zapravo, što se vidi?

nije tamo

Malo pomoći, to su Julijske Alpe

Neka Tadej premjesti ovu temu u trenutne uvjete, čini mi se da ne spada među opće razgovore.

Ova zagonetka je čekala predugo, moramo se poboljšati
Pa, gdje je ovo slikano?

Te stranice o turi su iz knjige Julijske Alpe, Gore nad Sočo, Andrej Stritar, to mogu reći, o užetu ništa.