ločanka - Zadnje poruke

O ovom vrhu se ne piše mnogo, obično ga ljudi posjete usput (Juš nedavno) ili ga uopće ne primijete. Ja sam za njega čula prvi put prije manje od dvije godine kada ga je netko uzeo za cilj svog izleta. I odmah sam se zagrijala za njega i stavila ga na svoj popis. Jučerašnji dan je bio posvećen njemu i zato sam mu odabrala i naslov teme.

Jučer nije bilo puno posjetitelja u smjeru Prisojnika, neki su krenuli Grebenom stazom, neki Slovenskom, u mom smjeru nisam srela nikoga. Pa, od tamo gdje se staze razdvajaju, to je na području koje zovu Grintovci (to sam naučila iz opisa).

Nije bila posebna samo staza kojom sam hodala, izlet je bio bogat i u smislu promatranja prirode općenito. Već pri usponu prema Gladkom rubu primijetila sam tetrijeba koji se mirno vrtio među travama, malo dalje naletjela sam na bijelu pastiricu ali je nisam uspjela slikati. Na vrhu smreke promatrala sam prilično rijetko viđenu pticu zidnu puzavicu, odmah zatim jato divokoza koje se spustilo kroz jarugu pod Turnom. Također svizac je bježao ispred mene. Cvijeća je također bilo puno uz stazu, planika čak i na stazi.

Svijet između Prisojnika i Razora je vrlo zanimljiv i sigurno će uskoro biti ponovno posjećen. Već samo hodanje tamo je oduševljavajuće, jer često kažemo da staza može biti i cilj .

Ova staza nije bila dugo u planu, želja je bila prevelika .
Počeli smo kod Belopeških jezera, krenuli stazom 513 i ubrzo skrenuli na prilično strmu stazu 517A i hodali do sljedećeg raskrižja kod velikog kamena. Tu smo prvi put ugledali slap s lijeve strane, za koji prije nisam znala gdje ga tražiti. Ali se jako zasvijetlio na suncu i tako privukao pažnju. Otišla sam prilično blizu da ga bolje pogledam.
Zatim se staza još malo više uspravila, a neki dijelovi su prilično izloženi, pa treba biti oprezan. Na dva mjesta vode čelične užadi i nisu suvišna.
Na vrhu kod bivka Nogara sjedili smo kratko vrijeme, ondje se za daljnji uspon pripremala i jedna češka obitelj, ali naš plan je bio drugačiji. Ispod bivka natočili smo vode i spustili se natrag do spomenutog kamena, gdje smo krenuli stazom 517, koja vodi kroz šumu ariša u podnožju prekrasnih stijena Mangarta, Koritniškog Mangarta, kasnije Vevnice, Struga i Ponca. To je staza Alpe Vecchia, koja te stvarno ne ostavlja ravnodušnim. Nismo nimalo zavidjeli onima koji su možda hodili po tim vrhovima, jer je staza nevjerojatno razgledna, pa smo se stalno okretali, malo naprijed, pa pogled natrag, a jastučići planinske velese su također odradili svoje. Na sljedećem raskrižju zamamila nas je putokazna tabla za Vevnicu i poželjeli smo malo njene blizine, pa smo krenuli njenom stazom malo više da bismo te stijene mogli vidjeti još bliže. I Strug je privukao poglede i činilo nam se da je baš pri ulazu u smjer još malo snijega.
Zatim smo nastavili prema koči Zacchi, gdje smo naišli na ljubazno osoblje i cijene također ljubazne. Kava 2,5 eur, špageti 10 eur, miješana salata 6 eur. To stvarno nije pretjerivanje.
Vraćali smo se stazom 512.

Ako ponovim brojeve naših staza, izmjenjivale su se po dijelovima ovako 513,517A,517,513A,513,512.
Sve u svemu divan izlet, vrijedilo bi ga ponoviti u vrijeme zlatnih ariša, ako ne već ranije, moguće i u malo drugačijoj izvedbi

O djimuzl, stvarno ćemo iskoristiti taj tvoj savjet. Već sam pogledala, ponedjeljak i utorak su zatvoreni. Hvala ti!
bbugaril, i tebi hvala. Imaš potpuno pravo, jako sam zahvalna za takve ispravke, jer tako vidim da netko pažljivo pogleda

Iznenada smo se odlučili za ovaj vrh, iako uopće nismo znali kako izgleda. Bio je u planu već nekoliko godina, vjerojatno zbog pogleda koji se otvaraju s vrha. Ali nije lijep samo vrh, već i staza do njega na mnogim mjestima iznenađuje ljepotom. Pogledi s vrha bili su nam već prilično poznati. Prvi koji se otvaraju kad ideš prema vrhu su Grauzaria i Sernio, zatim s nekim razmakom (to kažem zato jer se zbog magle nije vidjelo sve do Dolomita), zatim M.Tersadia, meni manje poznan M.Palon di Lius, iza njega M.Coglians koji se također lagano ovio maglom, pa M.Paularo i Dimon, M.Salinchiet sa Zermulom u pozadini, zatim daleki pogled do Visokih Tura sa snježnim Velikim Klekom. Zatim poznani Konjski Špik odnosno M.Cavallo, oba Malurcha, Scinautz. Na drugoj strani Kanalske doline su Naborjetske gore, naši divovi, pa Montaž, Strma peč, Kaninske gore. Slijede ih moćni Glerijski šiljci (Crete di Gleris), primijetili smo i Javor i Lopič, te M.San Simeone. To su samo neki, vidikovac je doista savršen, da samo zurite i okrećete se. Vrlo lijep pogled na Kanalsku dolinu i sela koja slijede prema Aupskoj dolini (Aupe).
Vrh je prije nekoliko godina zahvatio požar, ali možda je sada još ljepši. To ne znam.

Dakle, odvezli smo se iz Tablje (Ponnteba) kroz dolinu Aupe do sedla Cereschiatis i ondje parkirali. Nastavili smo zajedničkim putem i do planine Glazzat Alta i Bassa (gornja i donja), ali ubrzo skrenuli lijevo. Vratili smo se desnim putem, jer smo radili kružnu turu, što je gotovo obavezno, jer se vidi mnogo više. U međuvremenu prekrasni pogledi na već spomenute Glerijske šiljke koji se uzdižu iznad doline Gravon. Sama staza je gotovo nezahtjevna, samo u gornjem dijelu prema vrhu se prilično sužava i postaje strma, ondje može biti sklisko kad je mokro, ali ako to uzmete u obzir, ide. Naravno na vrhu odnosno malo ispod vrha pri povratku uhvatili smo pogled i na bjeloglave supove, koji vam još više povećavaju osjećaj slobode u ovom svijetu.

Pri povratku još kratka stanka kod odvojka ceste u dolinu Gravon, pa stanka za snimku vrha na kojem smo bili. Kasneje još natapanje nogu u rijeci Beli (mislim da je to bilo baš prvi put) i analiza prekrasne ture u pizzeriji Kot u Mojstrani. Ukratko savršen dan, složili smo se oboje .

Darinka, marljiva!

Odlični snimci !!

Staza iznad potoka Rio Resartico 702b + Anello Rio Serai

No, ovaj drugi posjet je došao prilično brzo na red, jer nedovršene staze traže svoj dug.

Počeli smo na parkiralištu kod sela Povici di sopra, koje jučer nije bilo tako prazno kao prošli put. Zapala su mi u oko tri slovenska auta, gdje su mladići kod doručka sušili svoje ronilačke odijela, ali govorili su engleski. Nastavili smo uz i preko Ria Resartico, u kojem smo se divili pogledima na tirkizno obojenu vodu, povremeno i gledajući unatrag na goru Monte Pisimoni, koja je jučer bila stalni pratitelj našeg horizonta. Kod drugog prijelaza vode okrenuli smo lijevo kod table i nastavili po više ili manje poprečnoj, ne baš uskoj stazi, koja je bila pod stijenskim područjem opremljena čeličnim užadima, povremeno se trebalo i sagnuti (jednom prilično jako), jer staza prolazi i kroz par kraćih tunela. Zato je kaciga na stazi obavezna oprema. Ostatak staze je među prekrasnim zelenim livadama i među borovima, što ujedno nudi i prekrasne poglede u svijet Karnijskih Alpa. Tako da mogu samo preporučiti ovu stazu!

Drugi dio staze nastavili smo u krug iznad i preko Ria Serai (pritok rijeke Rezije, koja se u nju ulijeva u selu Povici di sotto), što također nudi poglede na slapove i tolmuna i vodi nas po prilično raznolikoj stazi do napuštenog sela Borgo Cros, gdje više nema stalno naseljenih ljudi. Ali malo života se barem povremeno osjeti. Prilično brzo smo se odavde spustili i preko zanimljivog mostića opet stupili u selo Povici di sopra.
Namakanje nogu u rijeci Reziji.

Dobro! Ovaj vrh uvijek gledam kad sam u tim krajevima . O njemu se ne piše puno, ali što nađem, uvijek pročitam.

Super tura! Ali staza je bila duga, zar ne? Čestitke svakako

Samo nastavi, u svakom slučaju ne bih dala nove zagonetke

LISAC, nastavi sa zagonetkom !
Možda si se malo previše vremena obirao (šalim se)

Koliko ja znam, plaća se od 8 sati dalje

Rombon možda?

Tako na brzinu odgovorim. Put od bivaka Nogara do Travnika odnosno sedla je označen. Moguće je i od Belopeških preko Plazja do sedla. Pogledaj kartu tu na forumu pod opis izleta.

da, tako je kad nekoga više nema na ovom forumu. Još uvijek se nadam da će se predomisliti i vratiti objave natrag onako kako su bile.

Pa smo se opet vratili u Reziju, ovaj put smo za polazište odabrali Povici di Sopra i stazu Valle del Resartico (702), dakle stazu uz pritok bujice Resia. Staza se neko vrijeme vijuga uz potok, nekoliko puta ga prelazi i nastavlja prema bivaku pod imenom Ricovero Resartico s lijepim pogledom na okolicu. Ovdje se planinski pogled proteže sve do Čuka, ljepotana u Karnijskim Alpama. Nastavak staze je do bivšeg rudnika (Miniera - 15 minuta) odnosno Borgo Mineraria Resartico malo niže, gdje su nekada vadili mineralna ulja iz škriljevca i tako osigurali javnu rasvjetu za cijeli Udine. Dio rudničkog rova je uređen i na ogled. Na kraju čak otvoreni prozor u jarugu ispod Lopiča.

Lijep izlet, na koji se više kreću u proljetno i kasno jesensko vrijeme, kad ima znatno više vode i pri prelasku nje treba se snaći po svome. Pa, barem sam tako vidjela kad sam gledala strane objave. Cijeli krug traje manje od 4 sata, napraviš manje od 600 vm, i oko 6-7 km. Nastavili smo još u krug Anello Rio Serai, ali smo se onda na putu odlučili da ga završimo pri drugom posjetu.

Samo daj još neku

Bedinji vrh