Jer sam otišao na tri dana u Julijce, platio bih 75 eura parkirnine u Vratama. S obzirom na moju mirovinu to je stvarno odvratno, zato sam išao malo autom, malo vlakom, zatim autobusom i konačno kombijem u Vrata. Imao sam sreće s vezama i u osam uveče stigao u Pogačnikov dom. Naravno za smještaj na dvije noći po rezervaciji kod kuće platio sam avans 40%, ostatak odmah po dolasku u dom. Umoran od svih prijevoznih sredstava i glasnih stranaca legao sam spavati. Ujutro sam otišao dalje i popodne skrenuo u dolinu, malo zbog nadmoći stranaca, malo zbog razočaranja jer moraš sve platiti unaprijed. Iz Vrata me odvezao isti jako ljubazan vozač kombija kao gore, vozi cele dane naravno za lokalnog poduzetnika i u prekršaju je i umoran. Gdje su ovdje inspektori?! Onda opet autobus, vlak, autobus i moj auto, pa sam kući kasno uveče. Izlet po raznolikosti logistike nevjerojatan, ali ostalo gorko razočaranje. Tješi me što sam imao popust na smještaj koji nije postigao svrhu jer sam za jednu noć platio dvije, naravno i platio članstvo u PZS. Mislim da nikad više neću biti član tog udruženja, pa ni u planine teško ići. PZS neka podržava spašavanje stranaca u copatama i to besplatno. Slovenci očito postali nepoželjni u našim planinama. Dolazi opet nakon stotinu godina razdoblje kad su u naše gore zalazili samo stranci, naravno uz pomoć naših vodnika, to vidiš kad dođeš u Vrata. Tužno ali istinito.