U 6-ih s Flojem krenuli smo od auta (ušuljali smo se pod koću Zacchi

) prema zatrepu pod Vevnicom, gdje počinje željezna staza, tako zvana Via della Vita. Vrijeme kičasto, ravno prav hladno, s pogledima za bogove. Zajle i kuke u VDV su čisti u redu, čak i prelazak grebena ne predstavlja problema, osim par jeklenica koje je jaka sila iščupala iz stijena ili prekinula njihov čelični duh, inače je bila prije nekoliko godina u mnogo gorijem stanju. Ako zalutaš, samo požuri na talijansku stranu i već ti pokazuje nastavak jedne od najljepših i malo posjećenih staza u našem kraju. Nakon četiri sata i 45 minuta već smo na kapućinu pred koćom Zacchi, gdje se motalo bezbroj adidas planinara. Aja, i pronašli smo mjesto gdje su lani jeseni udarile strele u dva planinca koje smo noću spašavali s grebena Ponc. To je to.
Čau, Jure