Također i krave iz Lepenatke znaju biti malo nadležne. To sam doživjela već drugi put. Bila sam u srijedu na putu prema Lepenatki iz Kala i kad sopćem prema vrhu, počne prema meni dolaziti čitava čreda krava, pa i neki bik je bio među njima. O, groza. I ja ne budi lijena, ucvrnem niz brežuljak prema Kalu koliko su me noge nosile. Dobro da nije bilo skrivenog fotoaparata. Nekoliko godina ranije kad sam također išla na Lepenatku, stala sam usred puta jer su opet krave krenule prema meni. Pa pozovem pastirsku koću malo ispod vrha gdje me vjerno čekao moj muž i tamo su mu rekli da među kravama nema bika nego samo vola koji nije opasan. Ma opasan gore ili dolje, veći je od mene i ja se takvih stvari bojim. I onda sam si pronašla duži put na vrh da sam kravama i volovima u velikoj petlji zaobišla.
Ali prošle godine na vrhu Vršiča sam imala iskustvo da mi je ovca ušla u auto. Na parkiralištu su se gurala ovce i ja im veselo ponudim svoju užinu i onda idem do auta da iz njega uzmem fotoaparat i slikam ih, ovce za mnom i ja otvorim stražnja vrata, jedna ovca mi uđe u auto i počne grizač moju užinu koju sam imala na stražnjem sjedalu. Bilo je prilično problema te ovce istjerati van, morala sam se poslužiti planinarskim štapovima.