Čitam komentare i moram se pridružiti razgovoru. I ja idem u planine - ne baš visoke, s kužkom. Moram reći da bolje pazi na mene nego neki soplezalac ili sopohodnik. Kad idemo po čudnijim strminama, ide ispred mene i gleda natrag, mene i pod moje noge, kao da gleda idem li pravilno. Kad mu kažem: ŠTO ĆE, ili: IDE, ide dalje. Na sreću baš u Zadnjoj Trenti išao je za mnom, inače bi ga gad sigurno pičnuo, jer je tako malen i znatiželjan. Kao da je nešto osjetio, rekla sam mu da čeka.
OGO mi je dao ideju kako mu ja mogu ponekad pomoći. Već sam razmišljala da nabavim ŠTORKLJU za nošenje beba i predradim je.
Lijep pozdrav svima i još puno lijepih pohoda po našoj lijepoj zemljići - s kužkima ili bez.
