Svake godine idem više puta u brda i primjećujem da ima sve manje oznaka i markacija. Krajem juna bio sam na Pokljuki i htio sam ići kružnom stazom koja je opisana na tabli. Kad sam tražio tu stazu, nikako nisam mogao naći. Pridružili su mi se i tri stranca koji su također htjeli po toj stazi. Neko vrijeme smo lutali i tražili oznake i na kraju smo odustali ne nalazeći barem dio staze. Na kraju smo se odlučili ići na Blejsku koču. Nakon otprilike pet kilometara došli smo do odmorišta gdje su uređene klupe. Tu je i tabla koja govori da su tu nekad vadili željeznu rudu. Nigdje nema oznake za Blejsku koču. Zato smo krenuli stazom desno i primijetili skroman natpis za Sport hotel. Došli smo na planjavu, pašu i uputili se do kuće jer smo mislili da tu netko živi. Bili smo vrlo iznenađeni kad je iz "kuće" izašla žena i otjerala nas pitajući što tu tražimo jer je smetaju svi koji tu prolaze. Potom nam je ponestalo vremena za taj dan i vratili smo se na Pokljuku bez da smo stigli do Blejske koče.
Opisujem događaj da upozorim da svako ide prvi put po nekoj stazi, zato su potrebne oznake i markacije. Mislim da bi i oskrbnici i oni koji dovoze materijal u koče mogli ponekad postaviti neku oznaku. Jer mi koji idemo u planine i posjećujemo koče ne idemo da ih mučimo nego im ostavimo i neki euro.