S kolegom, obojica radimo vezističku transverzalu, danas smo otišli na kraći izlet do dvije točke te staze - Mrzlicu i Šmohor iznad Laškog.
Krenuli smo u Podmeji i u svježem jutru malo prije 9h stigli na Mrzlicu. U tamošnjoj koći bilo je veći broj prilično bučnih planinara (iako mi se činilo da su neki već malo pripiti - u 9h ujutro, halooo?). Gospodična koja tu radi posvetila im se potpuno s posluživanjem piva i nas nije marila. S kolegom nam je zatim glasno pričanje svuda i smijeh počelo dosađivati pa smo krenuli dalje prema Šmohoru.
Staza se relativno vukla, hodili smo malo više od dvije sata, a postajalo je sparno. No, pohodnici koji su sjedili oko koće na Šmohoru bili su mirniji. Usluga u koći opet malo čudna. S kolegom sjednemo vani i čekamo i čekamo. Kolega zato ode u koću naručiti piće. Uđe kroz pogrešna vrata i čovjek koji tu radi ga viknuo da tu je kuhinja i da će oni već doći van. Stvarno je zatim došla van neka gospa, ali ide po narudžbu prvo do susjednog stola gdje su sjedili očito neki njeni poznanici, a došli su u koću mnogo kasnije od nas. Stvarno lijepo, mislimo si, popijemo i odlazimo natrag na polazište.
Čovjek ide u planine da uživa u tišini i prirodi, i onda se malo odmori u nekoj koći gdje se okrijepi; a doživiš pravi mali šok kad naiđeš na galamu ili neprijateljsku uslugu u planinskoj kući. Dobro da nije svuda tako...