Nedjelja, još u tami krećem iz Vrata prema Luknji. U Sjevernoj triglavskoj stini svijetle tri svjetiljke, gle gle, ovi su bili još raniji od mene
. Kad prvi sunčevi zraci obuhvate vrh, Luknja je iza mene. Kratak odmor, navlačim pojas na sebe (iako po dugogodišnjim iskustvima više nepotreban teret nego išta drugo..ali bolje da je na meni nego kod kuće u kutu, pa još dobro dođe da lepo pričvršćena bez brige napravim fotku
kacigu na glavu. Staza preko Plamenica, za mene ionako najljepša, ograde besprijekorne. Uzimam si vremena, fotkam kozju obitelj koja baš sramotno pozira. Ne želim još krenuti dalje ali dolaze iza mene, grupa njemački govornih bez kaciga, bez opreme, dvoje vidim čak bez ruksaka. Bolje ja pred njima nego oni preda mnom. Na vrhu iznenađujuće malo ljudi ukupno ih nabrojim 10..rana ura. Fotkam toranj, tko zna možda će ovo biti čak posljednji moj prije nego ga preselimo u dolinu..(kakve spomenike si neki podižu, čovjeku ide na povraćanje).Polako krećem prema Kredarici.Gore se valja gomila, većina stranaca.Prvo susretnem par srednjih godina, gospod ima oko pasa zavezani vjetrovku iz džepa viri bočica, sve što imaju je u džepovima.Malo dalje susretnem obitelj, otac čuva svog otprilike 8 godina starog djeteta tako da ga drži za ruku, malom se vidi da mu je strah..od pritiska mi gotovo oduva kacigu s glave. Na prste jedne ruke mogu nabrojiti one koji su solidno opremljeni oni su tog vremena otišli na vrh. Na Kredarici gužva, sama krećem do Staničeve koče, tu i prespim. Ujutro ustanem u zori, vremenski ljudi na Kredarici mi kažu da će do 12 još nekako držati, onda pljuskovi i oluje. Dakle što prije u dolinu. Na raskrižju Prag - Tominškova odlučujem se za Prag, počinje rominjati, magla silazi, oblaci također,danas će biti još šareno. Nakon jednog sata silaska susretnem prve koji se penju i također prve koji su opremljeni kako treba. Iza mene ih još nekoliko silazi, baš sporo ide, stijena mokra i klizava, spustim se po zadnjim dijelovima i u zaklonu stijena dva para, muškarcu iz ruksaka visi dereza, čizme ima obute samo jedan, za ferate još čuli nisu..opet mi od pritiska podiže kacigu..ne mogu propustiti..pozdravim odgovore krisgod aha Njemci..kažem im da su tek na početku staze, da su najavljene oluje, odvraćam ih od uspona i savjetujem da se vrate sa mnom..jedna gospa je odmah za to, ostali troje je uvjeravaju..malo će još pričekati, onda će se odlučiti, pada odgovor..ok.. sama krećem dalje.Pređem Triglavsku Bistricu kad se izlije, bljesne i grmi da je zadovoljstvo, ali ja sam skoro suha. Nakon jednog sata u Aljaževoj kući dolaze oni koji su išli za mnom, pitam jesu li sretili Njemce i vraćaju li se..odgovor ne, uvjeravali smo ih ali su otišli dalje.
Dakle punu podršku triglavskom i njegovim oštrim odgovorima i komentarima, očito je toga još puno premalo.
Svim ostalima birajte staze i vrhove koji odgovaraju vašim sposobnostima.
lp