Janez Seliškar - Zadnje poruke

Na razvodu vojne ceste na Staro Utro ostavljamo auto i uspinjemo se do 24. zavoja. Odavde dalje ostaci ceste su tako zapušteni i srušeni da je nastavak moguć samo pješice. Malo pod Starim Utrom prorijedi se šuma i pokazuju se bijeli vrhovi u smjeru Triglava. Od lovačke kuće na Starom Utru nastavljamo po oskudnoj stazici na vrh gdje se otvara sva ljepota vrhova nad Trentom. Do Starog Utra ima nekoliko mrlja snijega, dalje prema vrhu nekoliko cm vlažnog snijega i ne predstavlja problema. Do pod Starog Utra cesta ide šumom, nema razgleda ali kod lovačke kuće i na vrhu nagradi nas prekrasan razgled. U trenutnim uvjetima vrlo preporučljiva tura.

Iz Loške Koritnice, najprije malo po svoje, nastavljamo "čez štenge", po označanoj putu prema sedlu Čez Brežice. Malo ispod sedla skrećemo lijevo i silazimo duboko u Loški žleb. Prečimo žleb i nastavljamo po njegovoj zapadnoj strani na travnatu ramu s koje je lijep pogled direktno na izljev Loškog žleba na Jezerih. Pređemo Dolge prode i smo na vrhu. Pogled u Lošku Koritnicu je baš strašan, stijen pada bez prekida do dna doline. Sestop nastavljamo usponom po Dolgim prodima do izlazne grape na označeni put Kotovo sedlo-Jalovec. Po njoj silazimo (djelomično zasnežena) na Kotovo sedlo. Sestop u Lošku Koritnicu vuče i vuče.
Onome kome hodanje po gruzu, škrilju i melišćima nije odviše, ta tura je pisana na kožu.

Većina prolaznika čak ne zna da nije riječ o objektu pod imenom Morbegna, nego o Caserme Rifugio Vittorio Emanuele III di Monte Tricorno (Triglavska planinska vojarna (kralja) Vittoria Emanuela trećeg). Morbegna je bila na drugom mjestu i od nje nije ostao ni kamen na kamenu, čak je i lokacija teško odrediva.

Staza 630 je označena kao ferata i odlično je uređena. Potpuno je drugačije na drugoj strani Škrbine Belega potoka, ruševina da ti je žao cipela.

asdf: Gdje će biti pletenice nije stvar osobne prosudbe nego odluka Komisije za planinarske staze pri PZS. Na pojedincu je hoće li se na nju pripeti ili ne. Naravno moraš imati SVK kod sebe.

Pletenice su tamo gdje su stvarno potrebne i tamo se vežeš s SVK.

Iz Spodnjih Bajdiš idemo mrežom šumskih cesta do križanja s planinarskom stazom koja dolazi iz Borovelja. Po njoj do crkve Sv. Ane i dalje preko vrhova grebena zvanog Turni (4 su). Sišli smo na sedlo Koce i po teže slijedivoj stazi u Bajdiše. 20 minuta ceste do Spodnjih Bajdiš je bilo nešto suvišno. Nažalost vrijeme nije bilo naklonjeno pogledima s inače razglednih vrhova grebena.

Iz Vrsnika mimo zaseoka Črč na sedlo Predel i desno na Crni vrh. Staza do Črč je lako pratljiva. Tu u visokim travama je malo traženja, ali odmah u šumi lako pratljiva do Predela. Dalje do Crnog vrha je nema, idemo po osjećaju. Vrh je obrasao, bez pogleda, koji moramo potražiti na samom putu do vrha. Pogled s vidikovca iznad stijene u Vrsnik je zapanjujući.

Staza 629 za pristup koči Corsi je zahtjevnija od staza 628 i 628a. Kaciga je preporučljiva.

Od Podklanca stazom Primus Weg do Planine Zaslapi, gdje popričamo s prijaznim domaćinom. Iznad početka planine treba potražiti nastavak staze, koja je do granice šume lijepo prohodna. Dalje je zbog visoke trave i djelovanja prirodnih utjecaja teže slijediti ali logična, treba na greben. Slijedi samo uspon lijevo po bez staze na iznimno razgledan vrh. Silažemo na sedlo između Srednje špice i Hudog vrha. Tu se odlučimo za prelaz grebena do vrha Vršiči. Do Hudog vrha greben je na nekim mjestima trentarsko izložen. Od Slopce do Vršiča greben je prilično kosmat, ali ide. S Vršiča silazimo po bez staze do mulatijere Planina Golobar - Lipnik. Slijedi samo zelooo dug silazak stazom Bulfon Weg do polazišta.

"Trobec", da netko ne bi mislio da je uspon preko Plemenice npr. sličan pristupu iz Krme do Triglavskog doma na Kredarici.

Ne isplati se, ali dobro je da ga imaš sa sobom i da ga koristiš.
PS: Hvaliti se time da ga nisi imao na putu preko Plemenica nije pametno!

Kako je sa spustom sa Škrbine na siparište, više se ne sjećam, jer to nisam ni planirao. Vjerojatno neka tehnika (konop, klin, čekić) neće biti suvišna.

Sad ne može biti mnogo drugačije: https://www.facebook.com/media/set/?set=a.10218699178509905&type=3

Za pristup na vrh još uvijek potrebna je zimska oprema.

Vodnik baš dođe prav: Pot po Svečinskim goricama. U jesensko vrijeme je ta pot čudovita.

Kao rečeno, ledenjačka tura sa svime što ide uz to, daleko od jednostavnog, vrlo malo hodeno. Već do ledenjaka teško pratljivo, pri silasku pa još više.