Uspjelo mi je! Grintovec je bio moj na kratko. Ali samo kratko jer je vjetar tako puhao da se nije dalo normalno stajati... dobro da sam se mogla prihvatiti za "stol" koji pokazuje smjer vrhova i da su Andrej i Robert, dva iskusna planinara, bila sa mnom, inače ne znam kako bi se završilo??? Opet sam dokazala da je sreća na strani hrabrih i ako si malo... znate, nema dileme da se ne bi dalo doći do cilja. Da, subota 14.11.2009. zapamtit ću zauvijek. I po vrlo tužnoj vijesti koja nas je već rano dosegla - smrt Tomaža Humara. Istina je da je na svakom takvom usponu smrt nekako očekivana, ali ipak nas je sve jako potresla. Zato smo bili još oprezniji i posvetili smo uspon njemu koji se toliko puta koketirao sa smrću i ostao pri svojim načelima i ciljevima. Zato sreću, Tomaže, gdje god si, i čuvaj nas koji nam još nije suđeno napustiti ove zemaljske ljepote i koji s vremena na vrijeme uporno pokušavamo doći na vrh čak i u nenormalnim uvjetima. Ti bi to sigurno razumio. Iskreno saučešće svim bliskim članovima obitelji i prijateljima.
S poštovanjem svim somišljenicima i ljubiteljima planina,
Nataša