Iako sam već više puta posjetila dolinu Bale i travnate padine pod Stadorom gdje kozorogi često lijeno leže, danas idem na put s drugim ciljem. Jutro nas budi u Bavšici uz ugodno susret s gospodinom s drugog kraja Slovenije koji se danas upućuje na Pelce jer je iskusniji i brže napreduje, mi se budimo dan u tišini ali ipak dva puta uznemirimo jutarnju pašu srne koji se zabavlja u upozorenju da se netko kreće po njegovom staništu. Kod lovačke kuće u Bali skrenemo lijevo u šumu. Staza je lijepo vidljiva. Više gore grije se u jutarnjem suncu svizac, sa Stadora nas ponosno gleda kamz. Staza na travnatim padinama lijepo vidljiva, za lakše praćenje pomažemo si kamenčićima koji stoje uz nju. Na visini oko 2000 m.n.v., malo ispod doline među Vrhovima, zapadno od Stadora, pred nama iz gnijezda uzlijeće jato (oko 10) vjerojatno mladih snježnih jarebica ili jarebica (bilo je prebrzo da vidim). Put odavde dalje, dakle od negdje 2000 m.n.v. postaje slabije vidljiv, ali još uvijek pratljiv zahvaljujući kamenčićima. Oko 250 metara pod vrhom pažljivije na korak, onda smo uskoro tik ispod vrha gdje desno pod njim uplašimo čopor od oko 30 kamzova. S vrha je prekrasan pogled na sve strane do austrijskih planina i do mora. Ponosno u daljini Triglav, moćna Viševa i Montaževa skupina, Mangart i Jalovec kao na dlanu...Kad pogled putuje od Triglava do mora, ne mogu dovoljno zbistrati oči da opazim našeg jutarnjeg susjeda kojem se zahvaljujem na prijaznoj poruci koja nas je čekala po povratku na brisaču mog auta. Turu je jako lijepa i preporučujem. Uskoro i na Pelce po preporuci našeg jutarnjeg susjeda.