ajda - Zadnje poruke

Jamnik je baš luštni brežuljak, baš pravi za danas. Počinjem na Češnjici i idem strmim šumom do koće na Petelinovcu. Prije nekoliko godina bila je lovačka koča gdje si mogao dobiti čaj ili nešto za piti. Onda prodana, sad je netko koristi za vikend. Šteta. Iznad koće izađem na cestu koja dolazi iz Krope na Jamnik. Par minuta cestom, pa skrenem na
stazu mimo kmetije Kolombart preko ravnice do crkve na Jamniku. Na grebenu pred crkvom bili su nanosi snijega i još uvijek je jako puhalo.
S Jamnika brzi spust direkt ispod crkve i dalje strmim šumom prema Češnjici. Kliziti po takvom mekanom snijegu je užitak Jedan dva tri dolje u klancu. Tu na šumsku cestu i njome još desetak minuta do Češnjice. Na putu me prepadne srna skrivena med snježnim granama
Čisto super ovaj Jamnik, idite kad god možete, bit će vam draži

Škednjovec me je dugo mamio i plašio U mraku startam na pl. Blato i idem lovskom stazom na Krstenicu. Dan je bio lijep, pa lako pratim stazicu koja me dovodi pod Škednjovec. Da izbjegnem hodanje preko kamenja idem po svom među stenama i tu naiđem na kule. Na sedlu između Vrha Hribaric i Škednjovca malo odahnem, pa oprezno prema vrhu Škednjovca. Tine Mihelič je u svom vodiču napisao da je na sedlu kraj romantike, i stvarno jest. Budući da hrabrost nije moja vrlina bilo mi je tijekom uspona po grebenu malo strašno. Trud je nagrađen prekrasnim pogledima. Kad sam opet bila dolje na sedlu laknulo mi je. Spustim se niže do kamenja i preko njega sjurim u dolinicu i uskoro sam opet na mekim travama. Usput sam otišla još na Jezerski Stog i s njega se spustila strmom žljebom i kroz ruševje u smjeru pl. Krstenica i preko šume natrag na pl. Blato. Bio je lijep dan

U brda idem uglavnom zbog životinja. Ne zanimaju me visine niti vrijeme hoda koje potrošim za određenu stazu. Radujem se susretima sa životinjama. Većinom su to lijepi ugodni susreti, ali ovaj put se nesretno završio. Smrt je dio života i kod ljudi i kod životinja. Objavu sam stavila na planinarski forum, gdje bi se ljudi trebali nekako prikazati kako te stvari idu u prirodi.
Žalosti me da netko uopće pomisli da bih mogla u tome što sam vidjela "bolesno" uživati.
Dogodek sam objavila uglavnom kao razmisak svima nama koji se često odpravimo u planinski svijet.
I lijep pozdrav svima

Čak i prije se već pojavila na forumu slika mrtve životinje, samo nismo znali na koji način je završila. Pa nije bilo nikakvog zgražanja.
Je pač tako da moraš ti stalno po nekome "tacat" ovaj put sam ja na redu. Iskoristi tu priliku to je moja zadnja objava na ovom forumu.

Ljep pozdrav, Ajda

Da strelec1954 i o tome smo potom pričali gore pred koćom, da bi mogao biti uzrok i neka bolest.
Sada u prosincu i siječnju se te životinje pare i gone jedna drugu. Ovaj je bio sam, ne znaš što mu se prije dogodilo. Uzroka može biti cijeli kup.

JusAvgustin, jesi li ikad pogledao neki dokumentarac o životinjskom svijetu u planinama. Te životinje se stalno kreću tankom linijom između života i smrti. Upravo zbog toga se ljudi tako dive njima.
Ništa nije loše ako to potrese čovjeka, i mene je. Ne moraš pisati da je objava bolesna. Čak i da svaki dan nešto napišem neću uspjeti napisati toliko gluposti kao ti već.

Da će držati, prema Kredarici sam razmišljala jesi li ti ili nisi. Zvečer sam onda nakon tvoje objave vidjela da si stvarno bila ti

Nije se čulo nikakvo kamenje, na predzadnjoj slici meni izgleda kao da je zdrsnuo. Što znaš što je bilo, ali meteorolog rekao prvi put vidi kozoroga gore.

Bila sam razmišljala objavim li uopće moje jučerašnje doživljaje u planinama, ali bolje da šutim. Ipak ću napisati što sam doživjela i uploadati slike. Dogodak me jako potresao. Znam, mnogi će reći, gle "mekicu". Pa mekica, takva sam.
Sredinom prijepodneva dopuhujem na Kredaricu, par ljudi se upravo spuštalo u dolinu. Pred koćom ostajem sama, grijem se na suncu i uživam u razgledima. Kasnije dođe još jedan pohodnik, zajedno s vremenarima smo bili četiri. Ravno za klepet. Iako vremenari imaju druge obveze, nas su prijazno pogostili. Svi smo bili pred koćom kad pohodnik opazi kozoroga tik pri ulazu na Triglav.
Bio je lijep, mlad mužjak, moglo bi se reći na vrhuncu snage. Promatrali smo njegov lagan korak, s kakvom lakoćom napreduje u toj strmini. Povremeno stupa na sam rub stijena i gleda svoje kraljevstvo. Nema naglosti u njegovom hodu. Činio se pravi gorskim uživačem. Uživali smo i mi opažajući ovu krasnu životinju.
Sve više gore bio je, ako nisi stalno slijedio pogledom gdje hoda teško si ga ponovno našao. Napravim nekoliko slika. Kad slikam ovako izdaleka neka slika uspije druga ne. Čekala sam da izađe iz sjene da napravim još svjetliju sliku. I stvarno stupi na suncem obasjani rub. Super si mislim.
Napravim par slika, još jedna, gdje je sad? I vidim da polako klizi po snježnoj strmini. Svi odjednom zaviknemo, pao je. Na trenutak izgledalo kao da će se zaustaviti, ali snježna mrlja bila prekratka. Padne preko prvog skalnog skoka, na snježnu strminu dolje. Nekoliko puta se prevrne s većom brzinom i odnese ga daleko dolje u ponor pod Triglavom.
Ostanemo bez riječi, samo smo se gledali. I muški dio bio je vidno šokiran, da ne misli netko da sam samo ja jadnica. Ne možeš vjerovati vlastitim očima.
Cijelim putem do doline proganjala me misao na nesretnog kozoroga. Što je pošlo po zlu da revež tako završio. Zakon prirode, možda.
Budući da objava nema veze s trenutnim uvjetima na Kredarici zalijepila sam je gdje hoće. Ako smeta nekome neka obriše bez grižnje.
Ljep pozdrav svima.

Jermanov turn

Ne mogu se sjetiti imam ga ali na slici kad sam išla na Kalški greben preko Vrh Korena.

Snimljeno s Vrh Korena možda ili tamo oko.

Odgovor točan, ben, nastavi

Miri, ti imaš sokolje oči baš me zanimalo, hoće li ga netko primijetiti.
Blejsko jezero je

Ni to. Znana je gora, taj smjer pristupa pa nije tako uobičajen. Većina ide gore s druge strane.

Ne

Fajn, idemo dalje. Na koju goru idem?