Jučer sam obavila čudovitu turu u neuobičajeno toplom oktobarskom danu uz razgibane i šarene poglede: Hotel Plesnik-Slap Palenk-Icmanikov stan-Movznik-Ute-Travnik-Krofička-Klemenča jama-Hotel Plesnik (kroz tunel). Na Icmanikovom stanu bila sam prvi put. Od slapa je put jako strm, ali šarena jesenska šuma sve nadoknadila. Prvi veličanstveni pogled otvorio se pod Rkljevom pećom. Na Icmanikovom stanu nažalost sve bilo razrito, nastaje nova cesta - radni strojevi i podrubena stabla ostavila loš utisak pa još oznake nestale, ali srećom moja saputnica koja je tu bila sjetila se gdje bi moglo biti nastavak puta. Put na Movznik ovaj put mi se činio dosta više istupana, od tada kad sam zadnji put lutala tamo oko (što je res stvarno već par godina nazad
). Do pastirske koće pod Utama išlo je brzo i glatko (na težem dijelu čak napeljane vrvi, tako da se možeš samovarati). Kod koče zaslužena užina pa dalje po kamenju skoro do grebena i pod stijenom lijevo na livadu. Zatim debata sa saputnicom, koja grapa je prava. Desna ili lijeva? Desna, ta prva! Na Utama se razvedrilo nebo i otvorili čudesni pogledi. Po grebenu išlo lepo tečno, iako se sprva čini da među tim borovcima nema prolaza. Al ima
. Brzo osvojen vrh Travnika, zatim malo borovaca, umik na Robanovu stranu i travnatu padinu, po grapi natrag na greben, još malo poplezavanja preko skalnih roglja i nenadoma vrh Krofičke pred nosom. Juhu! Slijedio prilično klizav spust pa prelijep šumski spust preko označene staze do Klemenče jame. Od tu poslije odličnog segedin gulaša samo ugodan šet do izlaza. Još uvijek u kratkim rukavima (kratke hlače bi dala gore, ali nisam imala - gdje bi očekivala da će trebati), iako ura već oko pete popodne
.