Lothar - Zadnje poruke

To je bio više slučajni nego planirani izlet, jer sam prvo mislio samo do Skute i natrag, ali me lijepo vrijeme i osjećaj natjeralo da sam obavio tu prilično dugu i prilično zahtjevnu stazu.


Izlet je počeo u Logarskoj u petak (27.8.) nešto poslije 6 sati ujutro. Već u Turskom žlebu, odlučio sam produžiti moj pohod na Skutu posjetom Turske gore. Budući da me sunce ugodno grijalo, ostao sam na vrhu više od 1 sat, tako da sam krenuo na Skutu tek oko 10. i stigao malo prije 11. Tu je bilo već puno ljudi, pa sam si malo ispod vrha našao mirno mjesto za moju meditaciju , kojoj sam, zajedno s fotografiranjem i promatranjem, posvetio oko 2 i pol sata.

Kad je došlo vrijeme za odlazak, umjesto iste staze natrag odabrao sam onu koja ide mimo bivaka do Cojzove koče. Na raskrižju između staze do bivaka i staze na Dolgi hrbet, nakon kratkog razmišljanja odlučio sam za drugu, jer me sumnjivo mamila.

Tijekom hoda sreo sam i dva kozoroga (jednog starijeg), koji su si upravo kopali "postelju" za odmor i prežvakavanje.

Na vrh Dolgog hrbta stigao oko 15 h. Nakon pola sata pauze polako sam krenuo dolje i kad se ukazala zadnja mogućnost za silazak mimo bivaka, radije sam odabrao Češku koču, jer sam jako želio vidjeti zalazak sunca.

Zbog pola sata (ili više) hlađenja kod ugodnog potočića, stigao na Češku tek nešto prije 18. Iako sam znao da će me noć sustići prije nego dođem do Male Rinke (uglavnom zbog slikanja zalaska ), nakon kratke pauze na Češkoj odlučio sam isti dan doći natrag do Logarske. Odluka je bila (naravno) prava, jer sam doživio spektakularni zalazak sunca. Zbog mjeseca noć nakon zalaska bila je vrlo zanimljiva (i ne previše tamna ).

Ukratko, na Mali Rinki bio sam nešto poslije 21. Silazak mi je jako otežao vjetar koji me ponekad pomaknuo (da nisam imao štapove...). Bilo mi je jako drago kad sam stigao do Turskog žleba, jer tu vjetar jenjao i bilo je ugodno toplo.

Zbog ležanja pod mjesecom blizu Okrešlja, do auta stigao tek oko 2 sata sljedeći dan.


Ukratko, izvrsna staza - toplo preporučujem svima dobro pripremljenima.

NAPOMENA: Iako sam za ovu stazu potrošio 20 sati, može se obaviti u znatno kraćem vremenu, ako nemate toliko postaja kao ja

Još par slika:

Ja obično prespim bez šatora (samo ljeti). Imam samo vreću i ispod termo podlogu. Nađem bezvjetarno mjesto i to je to. Vrlo rano zjutro ustati i loviti sunčane izlaske.

Životinje da jesu. Posebno pod Bovcem na Gamsovcu cijelu noć oko mene hodali razni kozorogi i kamzovi.

@bojann: Plenaraca je po pravilu uvijek manje od plena. Miševi su posebno poznati po brzom razmnožavanju (mnogo brže od zmija i ostalih). Da nije tako, ne bi ih bilo već dugo, jer se njima hrani puno plijenara (ptice grabežljivice, zmije, lisice, mačke...). Inače kao što lynx kaže: Plinari idu za plijenom. Gdje su miševi, tu su i zmije.

Zar zmije ne jedu i miševe? Onda je logično da ima i više zmija.

Kolesari me ne smetaju i nikad nisu. Smetaju me pak razni "pobalini" koji se po šumskim planinskim stazama (uglavnom govorim o Karavankama i Pohorju, gdje je teren najprikladniji za te adrenalinske ovisnike) voze motokros motorima. Doviđenja mir, svjež zrak i promatranje životinja. A neki se još vole voziti izvan utrjenih staza... da ne pričam.

I ja idem često preko LT, ali obratnim smjerom. Gore iz Begunja po markiranoj na vrh i natrag preko trate. Tura za bilo kakvo vrijeme i svako godišnje doba (zimi preporučujem mini dereze ako ima malo snijega ).

@o_O: Pa je stvarno podlasica. Ne znam zašto sam gledao samo kunama.

Popravit ću. Hvala!

U srijedu sam išao Hanzovom na MM pa dalje grebenom do Ruba Velike Dnine. Početni plan bio je cijeli greben do Šita, ali budući da se tamo cijeli dan zadržavala magla, odlučio sam začiniti turu drugačije, i to tako da umjesto označene staze pod Velikom Dninom, natrag po stazi direktno pod grebenom moćnih Mojstrovki. Najbolje na ovoj stazi je da je nema, tj. vrlo teško uočljiva. Svakih toliko se nađe kakav možić... to je sve. Stijena ogromno, od gigantskih do najmanjih. Ima malo penjanja, ali nič posebno zahtjevno. "Put" divlji i potpuno odvojen od svijeta. Životinja puno (uglavnom gamzova, iako ima i maramojaca, vrana, kuna i ostalo), ljudi ništa. Hodanje po raznim malištima i stjenovitim dijelovima prilično zamorno, ali mislim da se isplati.

Vratit ću se.

Meni je sve uvijek manje logično.

Inače, odlična tura i super vrijeme. Ako ima malo oblaka i malo magle još je toliko zanimivije.

Kamo god malo više će proći. Viševnik dobra izbira (samo vjerojatno nećeš vidjeti prvih sunčevih zraka jer trenutno sunce izlazi iza planina... najbolji izlazi na Viševniku zimi). Također neki karavanški vrhovi (Begunjščica, Vrtača, Stol...) dobri su za promatranje mjeseca i izlaska sunca. Ako snijeg nije problem, možeš i više (npr. Mangart, autom možeš visoko). Samo ako bude dobrog vremena. Kiše vjerojatno neće.. moguće oblaci.

Prisojnik mi zvuči ljepše, zato koristim to ime. Inače mi se sviđa ovo: "Nama se još uvijek čini najprisrčnija ideja Marijane i Marka da se penjemo na Prisank s sjevera, na Prisojnik s juga." Tako su svi zadovoljni.

Aja, i čestitke Ajdi i Žanu. I ja bih bio sretan da sam u planine počeo ići ranije. Ali nikad nije prekasno.

Vrtača je ljepotica, da. Posebno zimi, kad je u potpunosti prekrivena snijegom. Ove godine u prosincu, odmah po snježenju. Zima pak još daleko nije kraj (ili se uopće počela? ), tako da najljepše još dolazi.

@Volku: Mislim da sam izdaleka vidio tvoju svjetiljku, dok sam polako silazio do Cojzove. Bilo je stvarno lijep večer. Nije mi se nigdje žurilo, iako je tama bila jako blizu. Čak sam čekao više od jednog sata na zalazak sunca.

Ja idem u planine uglavnom da budem u prirodi. U koće rijetko idem. Na Roblek ne idem normalnom stazom nego direktno kroz šumu. Kad je moguće, radije idem od Tinčkove koće, jer je tamo staza mnogo ugodnija i manje slična planinskoj autocesti.

Inače, @tisa: Zar baš taj koji nosi cjep gore nije rekreativac? Jer nošenjem trošiš više kalorija nego kad ništa ne nosiš. Inače i ja rado pokupujem smetove za raznim svinjama. Cjepove gore još nisam nosio (osim jednom kad sam bio mali :p), jer je bilo i prilika malo. Ako me to promijeni u rekreativca bez planinarske duše, nek me. Ja najbolje znam u sebi tko sam.

Ali će vjerojatno i za cjepove na Roblek doći vrijeme. Za novu godinu ću vjerojatno opet na vrh Begunjščice, ako bude vrijeme. Tada se obično malo zadržim u koći, tako da bi to bilo idealno vrijeme. Ali sve ovisi o uvjetima... prošle godine su bili tako idealni da sam otišao gore ravno preko Kalvarije (inače zimi lavinsko područje), tako da s cjepovima nije bilo ničega.

Kaj, sad je svatko tko se odluči ići na Roblek dužan gore tovoriti drva? Pa to nije res, no. Danas je pa res sve što napraviš (čak ni ne napraviš ništa) može nekome biti narobe. Neka nose oni kojima to paše. Kolko znam ima takih dovolj, jer im drva još nije ponestalo. Pritožite se onda kad nitko neće više htjeti nositi. To se pa naravno neće dogoditi.

Super! Vidim, da nisam jedini koji voli čekati sunčane zalaske (i ponekad izlaske, ako nisam previše lijen )