matjaz84 - Zadnje poruke

Točno. Sunce zalazi nad celjskom kotlinom. Snimljeno s Strojne.

Neće biti Šmarna gora.

Sunce izlazi ili zalazi? I koje planine na lijevoj strani su obasjane?

Prema vrhu Snežnika? Na slici pa je Mali Snežnik...

Već prošle nedjelje na južnom obronku bilo nekoliko manjih snežišta koja se mogu zaobići. Plezalna staza kroz Turski žleb ide nad snežištem. Na slici pogled s male Rinke prema Križu.

Danas na Križu. Na uobičajenom pristupu od savinjskog sedla uvjeti normalni po opisu. U prvoj polovici "ferrate" još jedno snežište, ali mimo bez problema. Zimska oprema nije potrebna. Osigurači u besprijekornom stanju. :-)
:-)

Točno, Johannisberg. Još jedna slika s turističkije perspektive. Nastavi.

Pa nije Venediger. Nagovještaj: Slovenski Janez nema svoju planinu, austrijski je ima.

Nije Hochalmspitze. Preko vrha ide pokrajinska granica između Salzburg i ...

To je Austrija.

Nije Švicarska. Bit će kod susjeda.

Baš preučujem švicarske četverotisakače tako da mi je znano

Ako smo već u inozemstvu pa ću dati i ja jednu stranu. Koji vrh je na slici?

Weisshorn?

Nekako najlakše dostupan je ipak Ankogel. Ali uz stabilno suho vrijeme, jer vršni greben na vjetru i na požledu postaje prilično opasan. Prošle godine sam bio na vrhu početkom srpnja i za pljuska počela padati ledena kiša i puhao orkanski vjetar. I Gr. Hafner iz Maltatala i Sauleck iz Dosnertala nisu naročito zahtjevni (tehnički lakši od Ankogela) ali usponi su duži i nešto naporniji. Meni osobno kao uvod iznad 3000 m najljepši je bio uspon na Ankogel. Na putu imaš svega malo. Malo ledenjaka (ako hoćeš) i slobodno penjanje po vršnom grebenu.

Jučer sam bio na Velikoj Svinji. Prilike su bile idealne. Vedro nebo. Svjež vjetar. Iznad koče Giesslhutte ima veliko parkiralište gdje sam parkirao, zatim prvo po označenoj stazi do Offnerhutte. Zatim sam samo preko prostranih gorskih planina, med stadima krava i preko potoka slijedio najvišoj točki na obzoru i stupio na vrh. Sestupio sam prvo po označenoj stazi, zatim sam slijedio polazištu, koje sam stalno gledao ispod sebe. Do Wolfsberg hutte nisam ni stigao, jer mi se činila nekud sa strane staze i radije sam sestupao direktno bez staze do polazišta. Ukratom vrlo lijep, ne previše naporan uspon. Pa još nekoliko gljiva sam našao uz stazu