Žao mi je, i ja se zbog još kako stvarnog gornjeg opisa, koji sam i doživio, izbjegavam uspona na našeg Očaka. Upravo zbog opće popularnosti planine i već sramotnih uvjeta u koči na Kredarici. U blizini Triglava ima par prekrasnih planina gdje je još hvala Bogu pošteđeno od popularnosti "dolinskih vrištača". Iako i pristup pravih gornika smanjuje nepretrpanu prirodu, plaši životinje i mijenja im s našim posjetima u visokogorju njihov prirodni ciklus i tijek života kroz stoljeća, zadnje uvjete u koči na Kredarici su izravno velika crna mrlja usred kristala planina neke civilizacijske vulgarnoći. Čiji autori sigurno nisu pravi gornici. Dom na Kredarici kao koča pod najvišim vrhom trebao bi biti zgled svim ostalim planinskim koćama u Sloveniji, ne "pijačko utočište". Ako je prirodni park Slovenije, onda bi trebale djelovati i nadležne institucije. Ne znam kako bi pogodilo po psihi i džepu upravitelja da ga u tim noćnim pijačkim satima, kojima je sam jednak jer vjerojatno financijski i moralno zadovoljan sobom, posjeti trgovinski i/ili sanitarni inspektor. Ukratko, sramotno stanje uzrokovano ljudskim faktorom, za Julijce, za planine, za Triglav, za visokogorsku poeziju..