Bila sam na uvodnom sastanku AŠ Kamnik. Starija sam od 35 i moj cilj nije par težih izleta. U predavaonici nas je bilo po mojoj procjeni 30... uglavnom mlađi. Odmah sam si rekla da ovdje nema mjesta za mene. Ipak sam slušala što imaju za reći. I stvarno kao što kaže "tol" predstavili su strategiju i rad s mladima najradije oko 20 godina. I složila sam se da žele 12 članova koji će postati ekipa i možda nekad stvarni alpinisti i donijeti odjelu nešto korisnog u budućnosti. Kad je mladi momak počeo s cijenama rekla sam si da je to previše. Uskoro sam napustila predavaonicu. Istina je da nemaju objavljen program i nismo ga ni dobili. Samo kratko su spomenuli što će raditi u njihovoj AŠ. Ne slažem se s tobom "tol" da ako si stariji ometaš AŠ...mislim da oni koji se odlučujemo u tim godinama posjetiti AŠ znamo što to znači i znamo procijeniti svoje sposobnosti i ozbiljnost posjeta je možda veća. Prema pravilniku AŠ Kamnik nema gornje dobne granice, treba predstaviti svoje zahtjevne ili vrlo zahtjevne ture, treba obaviti probnu turu...i glede povoljne cijene: za mene osobno cijena nije bitna ako želim steći znanje. I još ovo: poslala sam svoju prijavu, iz koje je bila vidljiva moja godina rođenja, e-mailom obojici momaka koji će voditi AŠ i mogli su lijepo dogovoriti da je strategija "rad s mladima" i vjeruj mi da bih ostala kod kuće. Postoje još drugi odjeli i AŠ u kojima stariji nećemo ometati rad. Ozbiljnost i predanost nije stvar "mladosti".