amyZ - Zadnje poruke

Čisto slučajno sam išla čitati ovu temu i u stvari me baš groza. Pucanje me već u dolini smeta, a kamoli da bi pucalo u prirodi, u planinama, gdje ja obično očekujem mir i zvukove prirode. Pucanje zato jer su se tamo strijeljali naši preci, neće oživjeti ništa, pogotovo ne sjećanja. Petarde su nešto sasvim drugo od pravog rata. I baš razumijem neke Bošnjake koji više ne mogu čuti pucnjeve, već samo zbog straha, a ne da ponovno doživljavaju strah i užas pri svakoj godišnjici.
Uopće sumnjam da su pirotehnička sredstva, kakvih god oblika, od potpuno prirodnih materijala. Bar ne 100%. Ako je prirodno, to još ne bacam svuda, ne kod kuće, a najmanje u prirodi. Jer onda bi sve bilo još veće smetlište nego što je, iako se prirodni materijal razgrađuje, ali treba vremena. Vrlo lijepo bi izgledalo kad bi svi hribovci ostavili na planinama papirnate vrećice s sendvičima ili maramicama, možda i papir, jer je sve prirodno. Čudovito!

Ja sam si sad nabavila štapove, u stvari dobila sam ih za ove praznike sada i gamaše za snijeg. Gamaše nemaju ništa s sigurnošću, samo štite hlače od vlage i time noge. Inače imam dobre planinarske cipele.
Dereze nemam, ni cepina i sličnih stvari, zato ne idem na više vrhove, nego se držim nižih, više posjećenih. Recimo ovaj vikend sam išla na Krim. Za moju spremu i kondiciju bilo je to više nego dovolj.
Inače geolog79, cepin je dobar i ako ti klizneš, da se možeš uhvatiti za njega, ne samo za penjanje. Istina je da sav ta gear košta. Pa ne provociraš sudbinu i ideš, kao ja npr., na manje opasne i strme dijelove.

Uskoro 25... u planine redovito tek dobrou godinu... prije nije bilo pravog nadahnuća...

Pročitala sam vaša mišljenja o pohodnim štapovima. Trenutno još hodim bez njih, al se polako odlučujem za kupnju. S dečkom smo nekako došli do zaključka da je bolje kupiti nezložljive i što lakše. Po savjetu nekih ljudi koji ih koriste. Cijene takvih su naravno više. Neki štapovi nižeg cjenovnog ranga su zložljivi i još dosta teži od drugih. Što biste mi savjetovali? Godišnje napravimo oko 10-15 tura, iznad 2000m još nismo išli.
I kakve ručke su bolje? Plastika vjerojatno najmanje a ne?

Bohor je i u ovo doba lijep, jučer sam ga nakon tjedna ponovno posjetila. Put je navlažen, tako da je na lišću i kamenima prilično klizav, ali ako je obuća prava nema problema. Pa na suncu se lijepo vidi osunčano krško polje i daleko okolo i jesenska barvitost obližnjih i malo daljih brežuljaka. Ali danas previše puše.

Ker sam i ja više novakinja, u hribe idem tek dobro godinu dana, zimi se odlučujem za lakše i manje opasne putove. Tako sam prošle godine npr. posjetila Kopitnik i Mrzlicu u snijegu. Možda ove godine padne neki duži put, ali sve u granicama normale. Zbog sigurnosti radije idem u one dijelove koji nisu opasni (lavine, klizanja i sl.), ako se budem aktivnije bavila planinarenjem kupit ću sigurno svu zimsku opremu i prije se educirati. Ne podržavam junaštvo u planinama u bilo kakvim uvjetima.

Ja sam Amadea i dolazim iz blizine Krškega. Točno pod Bohorjem. Tek prošle godine smo s dečkom počeli češće ići u hribe. Najbolje kod toga što dođem na neki vrh je uglavnom pogled i osjećaj da sam time nešto postigla, što si prije godinu dana uopće nisam zamislila. I to što nešto radim za sebe i svoje tijelo.
Inače smo počeli s manjim usponima, nekoliko puta na Bohor, Boč, Veliko Kozje u Posavju, zatim Lisca, Trdinov vrh, između i sad i neki viši vrhovi kao Golica, Krvavec. Mnogo smo prohodali i po Tolminskom i Kobarskom ljetos, gdje smo se zadržali cijeli tjedan. Inače zapisujem i opisujem svoje pohode i izlete (pristup, put) i dodajem slike u svom blogu http://amadeaz.blogspot.com/ pod grupom izleti i ogledi, gdje pored hribova ima i neke druge izlete uglavnom po Sloveniji. Što da kažem, uživam u pronalaženju novih ljepota Slovenije. Sljedeće godine nadam se da idemo kampirati u Bohinj.

Da i to je istina. Već od koče dalje je znak da je zabranjeno za motorna vozila i bicikliste. Kažu. Ali se ipak voze.

Ja moram reći da sam bila jako razočarana ponudom na Krvavcu za pohodnike i bicikliste. Dok zimi Krvavec radi punom parom, u drugim mjesecima nema interesa za ostale koji volimo hodati. Koča na Krvavcu bila zatvorena, trebalo bi biti otvorena samo vikendom. Iako je broj posjetitelja prilično velik i radnim danom. Na vrhu Krvavca uništena knjižica za vpise i uništen pečat, tako da do pečata uopće nismo došli. Vjerojatno se dobiva u koći ako je otvorena. Nazad smo stali na Plaži i u zadnji čas uhvatili prodavača pića jer nam je zmanjkalo. Zatim je i to zatvorio.
Uostalom izlet je bio jako lijep. Preporučujem osobito lijepo sunčano vrijeme jer razgled može biti božanski. Početak Ambrož pod Krvavcem pa staza kroz Jezerce do koće na Krvavcu, odande na vrh Krvavca i još na Veliki Zvoh. Tamo barem imaju pečat.

Na Lisci je sada mnogo punije i veselije. Bila sam u rujnu i malo su obnovili Tončkov dom, dodali nešto gostinske ponude i posjet je dobar. Također imate na raspolaganju sve vrste žigova. Za one malo aktivnije preporučujem još Sv. Lovrenca i Veliko Kozje.

Midva smo htjeli na ovu turu 31.10., pa smo se odvezli gore i bilo je sve u magli. Puhao je tako jako da nije bilo nigdje. Pa smo se onda radije odlučili za Boč. Nadam se da ćemo uskoro opet zaploviti u te krajeve.