Jučer s prijateljem uspjele prijeći prvu etapu PP i izraz "pustolovska transferzala" mi se čini vrlo, vrlo prikladan, jer osim dobre kondicije i ničeg straha od visine trebaš i znanje stezosljedništva. Kad se staza sakrije pod snijeg, što se dogodilo pod Poncem, još i odličnu orijentaciju. Početak ulaska u prvu etapu je predivan predigra prirode koja nas prati, oduzima dah svojim ljepotama i budi duboke emocionalne impulse sve do koće u Tamaru. Ako je nekome to premalo, može dodati i posjet slapu Nadiža, koji je prvi izvor Save Dolinke.
Čudesno šarena vegetacija koja nas je pratila uz ponekad jedva vidljive stazice me je stvarno potpuno oduševila. Pod mogoćnima poncima još je bilo puno snijega, pa su prijateljeva iskustva bila vrlo dobrodošla. Kad jednom prijeđeš prvu etapu PP "zaraziš se" i već planiraš kako ćeš "napasti" sljedeću. Činilo mi se skoro nemogućim, ali smo sreli dva iskusna "etapista" PP koji su rekli da su neke etape postale neprolazne jer ih je odnijelo i trebalo bi koristiti alpinske metode, što za planinarenje ne dolazi u obzir.
Juš ili neki drugi ljubitelj bezpotništva, zanima me, možete li mi proslijediti još neke korisne izkušnje ili info o ostalim etapama. Znam da vas nema baš puno i tako je i dobro. Neka ostane nešto samo za izabrane.
U želji da što prije doživim slične pustolovine, lijepo vas pozdravljam i želim vam obilje užitaka pri otkrivanju stazica. Jedan od najljepših trenutaka je kad otkriješ da hodaš pravim putem, bio to u životu ili u planinskom svijetu.
Nataša P.