freeskies - Zadnje poruke

Prilažem neke fotke s Monte Rose, koju smo s kolegom "napali" za vikend. Prvi dan aklimatizacija s usponom na Piramide Vincent i Balmenhorn, sljedeći dan Zumsteinspitze i Signalkuppe. Uvjeti su bili odlični, vrijeme divno.

U nedjelju smo išli po stazi Ceria Merlone - čudesno prečenje s prekrasnim razgledima na Visoke ture, Dolomite, naše Alpe, kozoroge... Na vrhu Špika nad nosom pa neugodno iznenađenje! Baš na vrhu je u stijenu zabetonirano 6 ogromnih betonskih cijevi, okolo leži alat i vreće s cementom. Očito Talijani planiraju uništiti taj vrh. Ima li tko informacije što rade gore?

Urbancek, s vrha Velike Ponce ideš oko 20 metara prema drugom vrhu koji je malo niži (recimo smjer SZ). Na sedlu ide staza lijevo dol, neko vrijeme po škrilju. Kad se spuštaš, vidiš da je prilično utabano. Nakon nekog vremena počinju osiguranja, naičeš i na jednu lojtrcu. Taj dio koji je stvarno "prava ferata" je kratak i u stvari donji dio staze.

Nije markirana, ali označena možićima i prilično dobro vidljiva. Zajle su nove. Što se tiče težine subjektivna stvar. Moje mišljenje je da nije teža od Via della Vite ili spusta s Vevnice u škrbinu prema Strugu. Dobro osigurana i na dva mjesta malo izloženija, inače relativno kratka.

Da, lijepa tura je to. Na ulazu u Via della Vita na početku se uhvatiš za sajlu i samo se povučeš gore, nogama se upriš desno lijevo i ideš na trenje. Malo više imaš na lijevoj strani poličku za stopiti. Malo bulderanja je.

Da, noću je nešto šumjelo i šuštalo okolo, samo nismo uspjeli shvatiti što bi to moglo biti. Lep dom si našla.

U subotu smo krenuli u Kugyju smjer. Tok smjera vidio se već iz sredine ledenjaka (visjeće žičane niz stijen), ali nam nije bilo jasno kako doći do ulaza uz 10 metarski krajnji serak?!? Snijeg na ledenjaku zbijen i tvrd - čaklić i dereze više nego dobrodošli. Tako smo otišli do vrha ledenjaka, penjali ravno naprijed pa prešli lijevo po izloženoj prečnici. Taj dio nije osiguran, ali je navrtan pa se dalo osiguravati na konop. Prečnica onda ulazi u originalni Kugyjev smjer. Osimjeno mi se taj (neosiguran) dio smjera prilično zahtjevan, teži od npr. Zeleniških špica ili Široke peći. Stijena kompaktna, ali treba ići više na trenje... Kad smo bili već više u smjeru, čuli smo desno od nas iz stijene zastrašujuće hučanje. Ljepši osjećaj da se to ne događa iznad tebe... Jer smo kasnili na vrhu Montaža gledali zalazak sunca pa krenuli prema bivaku Suringer gdje smo prespali. Bivak smo tražili u mraku i promašili ga te ga uspješno našli tek na povratku gore. Ujutro nas je pred bivakom pozdravio mladi kozorog i pozirao sa svih strana.

Ako hoćeš doživjeti mir, isplati se ići jeseni kad su koće zatvorene... Ljeti nije za ići gore u tu gužvu.

Jučer sam se još s tri kolege krenuo na prečenje grebena Zeleniških špica. Čudovito grebensko prečenje, ugodno penjanje oko II stupnja (ako tražiš, možeš naći i nešto više) te nebeska ljestvica koja iako ne vodi sasvim do nebesa, blizu pa ipak.

Ja bih ga nasekao da se puši

Jučer smo se popeli po Via della vita na Vevnicu, prešli greben Ponc i spustili se feratom natrag do Belopeških jezera. Via della vita je obnovljena na nekim mjestima, posebno na dijelu pod razglednom poličkom - uz lanci dodana nova užad negdje do pola, dalje gore stara užad još OK. Užad dodana i na dva mjesta na "plaćama" pod dimnjakom. Uopće su osiguranja solidna, ali još uvijek jedno mjesto ima labavu kuku, kao što sam napisao ranije.
Na grebenu Ponc je osiguran spust s Vevnice u škrbinu prema Strugu i spust niz strminu prema Srednjoj Ponci. To su jedina mjesta na grebenu gdje su po meni osiguranja potrebna. Drugdje zarđala i poderana. Naravno govorim u ime onih koji vole penjati i uživati na relativno samotnim i izloženim stazama. Da bi cijelu stazu obnovili, vjerojatno bi dobila masovni turizam...

Ostaje samo sjećanje na stare dobre dane

Da, tamo na sedlu između Vevnice i V koncu špice izgleda navodno prolazno kamenje do kraja dol do Tamaraje. Ako pažljivo pogledaš, vidiš da se na dnu prekine. Inače bi sigurno postojala staza i svi bi išli niz kamenje. No, fino da vam se dobro izvuklo! Ta "staza" kojom ste išli do Kotovog sedla vjerojatno je neki ostatak staze trentskih divljih lovaca koji su dolazili lovit u Kranjsku

Sad mi je jasno gdje ste išli, zaobišli ste Kotovo špicu.

CarpeDiem, kada ste vi to išli? Izgleda da smo išli istom stazom. Mi smo onda još na Vevnicu, povratak do bivaka i silazak do neke napuštene grupe (označene), gdje se popneš grupom i onda pređeš prema Kotovom sedlu. Zabavna staza. Gležanj već ok?
PS: ulaz u Via della Viti (prvih 3 metra) je po mom mišljenju najteži dio ferate.