Po uspješnom osvojenju Musale u Bugarskoj (vidi opis Bugarska, Musala) nas je čekao još uspon na Midžor, najviši vrh Srbije (ako ne brojimo Kosova!). Za polazište smo odabrali planinarsku koću pod Babinim zubom. Do nje smo došli s Pirotske strane mimo starovjekovnog selišta Topli dol, gdje su skoro sve kuće još uvijek takve kao prije 100 godina. Da smo koliko-toliko u sadašnjosti nam pokazuju pojedinačne satelitske antene, neki stari auto ispred kuće i razderani asfalt, naravno samo do kraja sela na 900m nadmorske visine. Odavde dalje vratolomna vožnja po lošem kolovozu i uspon s terencem na cca 1600m, od tu kratki spust do planinarskog doma.
Odmor i još istog dana uspon na 8km i manje od 600m visinske razlike udaljeni Midžor. Moglo bi se džipom dovezati oko 50m ispod samog vrha, ali jer smo pravi planinari, to nismo učinili i vrlo nezahtjevan uspon obavili pješice. Iz tog kuta Stara planina je i pravi raj za gorske bicikliste. Unatoč približavajućoj zimi smo među suhom, smeđom travom pronašli i nekoliko primjeraka cvjetajućih ružica. Vrijeme idealno za takvu turu, samo na vrhu je jako puhalo, zato smo se za duži boravak odlučili radije 10 minuta ispod vrha, uz ruševine nekadašnje stražarnice. Duž grebena Midžora prolazi naime srpsko-bugarska granica, koja je nekad bila strogo čuvana. Po ovoj cijelopopoldnevnoj turi vratili smo se u planinarski dom Babin zub, ondje večerali, prespavali u sobi s vlastitom kupaonicom i televizijom, ujutro pozajtrkovali i još nešto malo popili; sve to za smiješno malu svotu, unatoč tome što je planinarska koća usred prostranih skijaških područja, da je pored hotel i kilometar dalje još jedan. Nije čudo da imaju svaku zimsku (pa i ljetnu!) sezonu puno slovenskih posjetitelja.
Ispred planinarskog doma otjerali smo se po asfaltiranoj cesti do Knjaževca i onda dalje prema kući.
Srbija, Midžor1