Ishodište: Passo di Giau (2233 m)
| Širina/Dužina: | 46,4825°N 12,0538°E |
| |
Vrijeme hodanja: 1 h 55 min
Zahtijevnost: veoma zahtjevan označeni put
Visinska razlika: 416 m
Visinska razlika po putu: 600 m
Zemljovid: Tabacco 03 1:25.000
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada, komplet za samovarovanje
Preporučljiva oprema (zima): šljem, komplet za samoosiguranje, cepin, dereze
Pogleda: 11.241
 | 1 osoba voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
Prvo se vozimo do Cortine d'Ampezzo (do tamo možemo preko graničnog prijelaza Rateče ili Predel do Trbiža / Tarvisio a zatim po autocesti u smjeru Vidma / Udinea do izlaza Tolmezzo. Iz Tolmezza pratimo cestu u smjeru naselja Ampezzo i planinskog prijelaza Passo della Mauria. Cesta se zatim spusti i dovede nas do raskrižja, gdje nastavljamo lijevo (moguće i desno) u smjeru Cortine d'Ampezzo. Na svim sljedećim raskrižjima držimo se oznaka za Cortinu d'Ampezzo. Ili pak s primorske strane, gdje se vozimo po autocesti u smjeru Trsta / Trsta. Dalje se vozimo po talijanskoj autocesti u smjeru Padove, ali samo do autocestnog čvorišta, gdje nastavljamo u smjeru regije Veneto i Belluna. U blizini Belluna autocesta završava, a mi na sljedećim raskrižjima nastavljamo u smjeru Cortine d'Ampezzo te pratimo oznake za alpski prijelaz Passo di Falzarego. Ovoj uzlaznoj cesti zatim slijedimo do raskrižja na visini približno 1400 m. Na raskrižju nastavljamo lijevo u smjeru alpskog prijelaza Passo di Giau i Marmolade. Parkiramo na velikom parkiralištu na spomenutom alpskom prijelazu.
Opis puta:
S prijelaza nastavljamo po širokoj stazi mimo koče Rifugio Passo Giau. Nakon kraćeg uspona po širokoj stazi dolazimo do raskrižja, gdje se desno odvaja staza 443. Mi nastavljamo po širokoj stazi gore, zatim staza postaje uža i skreće malo lijevo na zapadnu stranu planine Ragusela. Staza se tu počinje spuštati i prelazi melišča prema sjeveru. Kasnije se staza počinje uspinjati po prilično strmoj i također malo krušljivoj padini, koja nas zatim dovodi na travnate padine. S travnatih padina se uskoro priključujemo širokoj stazi od koče Rifugio Fedare (2000 m) i slijedi još kraći uspon do koče Averau.
Od koče nastavljamo ravno mimo koče po planinskoj cesti. Već nakon nekoliko metara natpis »Ferrata Averau« nas usmjerava lijevo gore. Staza zatim prvo prelazi melišča na istočnoj strani planine i uskoro skreće ulijevo gdje ulazimo u plezajući dio staze. Na početku plezajućeg dijela strmo se uspinjemo uz jeklenicu preko strme strijene, zatim dolazimo do raskrižja staza. Lijeva malo lakša staza navpično se uspinje po kagancima kroz preduh. Desna staza se također uspinje skoro navpično, samo što na stazi nema kaganaca. Važno je napomenuti da je lijeva staza često vlažna i snijeg se zadržava nešto dulje. Nakon kratkog strmog dijela staze obje se ponovno spajaju i slijedi prečnica uz pomoć jeklenice udesno. Plezajući dio staze brzo završava i uskoro dolazimo na manje strme vršne padine planine. U zadnjem dijelu staza više nije zahtjevna i uskoro dosežemo vrlo razgleden vrh.
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
Rasprava o izletu Passo di Giau - Averau
|
| StyLa16. 08. 2016 00:00:00 |
V nedeljo, 14.8.2016, sva s partnerjem opravila to turico. Kljub temu da veliko hodiva sva bolj začetnika v feratanju (do sedaj v Slo Gradiška Tura in Mala Mojstrovka), tako da sva jo izbrala ravno zato, ker se omenja kot ena lažjih v Dolomitih. Sama imam nekaj težav z izpostalvjenostjo in zračnostjo poti, tako da sem se tega pred samo turo najbolj bala.
Do vstopa v plezalni del je pot lep sprehod od Passa di Giau mimo Rifugia Averau. Sam plezalni del pa je kratek, nič kaj izpostavljen ali zračen. Zgolj na dveh mestih se mi je tehnično zdel bolj zahteven (čisto na začetku in pa v sredini-ta del se da obiti levo po kaminu če ni preveč gužve). Na teh dveh mestih so bolj redki in majhni oprimki, tako da si je treba tudi z rokami kar pomagati, sicer pa kar prijeten oz. nič posebnega. Po koncu plezalnega dela sledi samo še meliščna, dokaj strma a neizpostavljena pot do vrha, s katerega so res krasni pogledi na okoliške vrhove.
Vrniti se je potem treba po isti poti, a se mi je ta navzdol zdela nekoliko lažja kot navzgor, tudi na težjih mestih.
Od vsega se mi je torej zdelo najbolj neprijetno in nevarno to, da je bila v plezalnem delu velika gneča, saj česa podobnega nisva še nikoli doživela. Res je, da sva bila tam v nedeljo pred praznikom in ne najbolj zgodaj, a žal smo na sam vstop v steno morali v koloni čakati cca. 20-30min, in tudi v steni smo se potem morali čakati, tako za navzgor kot tudi navzdol.
Ne glede na to pa je turica res luštna in prijetna in verjamem, da se da tudi gneči z boljšo izbiro dneva in res zgodnjim štartom v veliki meri izogniti.
|
|
|