Baita Sun Bar - Monte Antelao (Via Normale)
Ishodište: Baita Sun Bar (1150 m)
| Širina/Dužina: | 46,46419°N 12,21575°E |
| |
Ime puta: Via Normale
Vrijeme hodanja: 7 h
Zahtijevnost: veoma zahtjevna neoznačena staza, veoma zahtjevan označeni put
Visinska razlika: 2114 m
Visinska razlika po putu: 2140 m
Zemljovid: Tabacco 03 1:25.000
Preporučljiva oprema (ljeto): čelada
Preporučljiva oprema (zima): šljem, cepin, dereze
Pogleda: 7.148
 | 4 osobe voli ovu objavu |
Pristup do ishodišta:
Dostup s Gorenjske: Preko graničnog prelaza Rateče ili Predel do Trbiža / Tarvisio, a zatim autocestom u smjeru Vidma / Udinea do izlaza Tolmezzo. Iz Tolmezza slijedimo cestu u smjeru naselja Ampezzo i gorske przeleaze Passo della Mauria. Cesta se zatim spusti i dovede nas do raskrižja, gdje nastavljamo lijevo u smjeru Cortine d'Ampezzo. Na svim sljedećim raskrižjima slijedimo oznake za Cortinu d'Ampezzo. Slijedimo cestu do mjesta San Vito di Cadore gdje napuštamo glavnu cestu prema Cortini d'Ampezzo i skrenemo desno gdje nas oznake vode do Rifugija Scotter i skijaškog staza Ski San Vito. Na lijevoj strani ceste uz raskrižje nalazi se crkva. Cesta zatim skreće desno i dovede nas do raskrižja. Skrenemo lijevo nagore i slijedimo oznake za Rifugio Scotter. Slijedimo cestu do bara Sun Bar gdje su i oznake koje zabranjuju daljnju vožnju. Parkiramo na velikom parkiralištu koje se nalazi uz cestu na desnoj strani.
S primorske strane: Vozimo se autocestom prema Benetkama / Venezia. Kod mjesta Portogruaro napuštamo autocestu prema Benetkama i nastavljamo desno autocestom prema Pordenoneu. Na sljedećem autocestnom raskrižju blizu Conegliana nastavljamo desno prema Bellunu. U blizini Belluna autocesta se završava, a mi na sljedećim raskrižjima nastavljamo u smjeru Cortine d'Ampezzo. Dalje slijedimo gornji opis.
Opis puta:
Cesta koja vodi ravno i na početku je još asfaltirana uništena je pri podoru i zatvorena je. Zatvorena je i za pješake i bicikliste. Na izlaznoj točki idemo lijevo na makadamsku cestu. Relativno blaga cesta uskoro prelazi zapreku i vodi nas iznad korita potoka. Cesta zatim skreće lijevo i prelazi korito. Tu su i upozoravajuće table koje označavaju da je prelazak korita za vrijeme kiše opasan zbog mogućih iznenadnih velikih valova. Cesta se zatim počinje strmije penjati i na nekim mjestima je i betonirana. Penjemo se uglavnom kroz šumu i s ceste se desno odvaja pješačka staza prema Rifugiju Scotter. Nekoliko više cesta i staza se ponovno spajaju. Šuma postaje sve rjeđa i otvaraju se lijepi pogledi na okolne vrhove gdje posebno ističe obližnji Monte Antelao. Uskoro dolazimo do raskrižja gdje nam se z desne priključuje i stara zatvorena cesta.
Dalje hodamo cestom koja je na kraćem dijelu i asfaltirana. Malo prije koče dolazimo do raskrižja gdje nastavljamo desno i slijedi još samo nekoliko koraka do koče.
Od izlazne točke do koče inače je organiziran prijevoz kombijima. Počinju voziti u 8:30, cijena povratne karte je 10€ (kolovoz 2018).
Od koče se penjemo stepenicama do ceste koja vodi prema Rifugiju San Marco. Cesti slijedimo samo do prvog lijevog zavoja gdje je raskrižje.
Na raskrižju idemo desno na pješačku stazu gdje nas oznake vode do škrbine Forcella Piccola i Rifugija Galassi. Staza dalje ide uz patuljaste borove prema sjeveroistoku. Nekoliko više penjemo u cik-cak, a staza je na nekim dijelovima novo napravljena jer su je oštetili potoci. Kada se približimo strmijim padinama dolazimo do raskrižja gdje nam se s lijeva priključuje staza od Rifugija San Marco.
Nastavljamo desno i zatim neko vrijeme uglavnom u blagom usponu prelazimo padine prema jugoistoku. S staze imamo ovdje sve ljepši pogled prema zapadu gdje je lijepo vidljiv Monte Pelmo. Kada se približimo padinama obližnjeg vrha Becchi di Imposponda, staza skreće lijevo i počinje se penjati dolinom prema škrbini Forcella Piccola. Staza se penje ljevom stranom doline i na kraju slijedi kratki spust do škrbine gdje je označeno raskrižje.
Ravno vodi staza prema Rifugiju Galassi do kojeg je dobrih 10 minuta spusta, mi idemo desno gdje nas oznake »Monte Antelao – Via Normale« vode. Od raskrižja počinjemo se penjati prema jugu po djelomično travnatoj padini. Staza zatim ide ljevom stranom doline gore i dovodi nas do kraće zaravni gdje se otvara pogled prema istoku. Tu se završava travnati teren i nastavljamo usponom po škriljevju. Staza preko škriljevja skreće desno i u usponu nas dovodi u zatiljak cyrkusa gdje je spomen-ploča. Odavde dalje staza postaje znatno zahtjevnija.
Poslije kratkog strmog uspona staza brzo skreće desno i slijedi prelazak gladkih stijena. Dalje se penjemo strmom padinom gdje je potrebno i nešto lakšeg penjanja (1. stupanj). Staza se ovdje penje po policama i razlomljenim stijenama i većinu vremena je malo izložena. Takva staza nas zatim dovodi do grebena gdje se otvara pogled prema zapadu.
Nastavljamo lijevo uz na početku uski greben koji nas brzo dovodi do široke padine sa škrapavim pločama nazvane Le Laste. Padina na kojoj ima i dosta šljunka i stijena ovdje nije previše stroga. Prelazimo je desno zatim staza skreće lijevo i penje se desnom stranom padine s koje imamo vrlo lijep pogled prema zapadu gdje ističe Monte Pelmo. Padina se kasnije malo sužava i slijedi kratki spust u manju škrbinu. Iz škrbine slijedi vrlo kratki zahtjevniji uspon koji nas dovodi na središnji dio Le Laste gdje se u studenom 2014. dogodio ogroman podor koji je u ovom dijelu znatno promijenio izgled planine.
Na početku je padina relativno blaga i posuta brojnim stijenama koje su posljedica podora. Uspon ovdje nije zahtjevan i staza uskoro skreće lijevo. Prelazimo padinu do krajnje lijeve strane koja je malo manje izložena padajućem kamenju. Dalje se penjemo uz lijevi rub ravno gore. Ovdje nam se lijevo otvara i pogled prema ledenjaku Ghiacciaio del Antelao. Padina po kojoj se penjemo inače nije previše stroga ali budući da ide po gladkim pločama na kojima ima i malo pijeska ili blata na nekim mjestima je vrlo opasna za klizanje. Uz lijevi rub se zatim penjemo sve do vrha podora.
Na kraju podora idemo u kraću stjenovitu grapu kojom se penjemo razinu više. Dalje je staza ponovno označena crvenim točkama i povremeno je potrebno malo lakšeg penjanja. Nekoliko više na najstromijem dijelu imamo i uže u pomoć koje visi u strmoj udolini. Do užeta vodi kratka ali uska i vrlo izložena polica. Zahtjevni uspon je kratak (oko 3 metra). Dalje slijede još nekoliko kratkih strmijih uspona zatim uskoro ugledamo vrh. Slijedi kratki spust i zadnji uspon do vrlo razglednog vrha.
Silazimo istom stazom uspona.
Opisani uspon je prikladan samo iskusnim planinarima i uključuje penjanje do 2. stupnja. Uspon ide sjevernim padinama na kojima se dugo zadržava snijeg čak i ljeti, inače je padina često vlažna. Na području podora postoji i znatna opasnost od pada kamenja.
Opis i slike se odnose na stanje 2018. (kolovoz).
Slike:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99
100
101
102
103
104
105
106
107
108
109
110
111
112
113
114
115
116
117
118
119
120
121
122
123
124
125
126
127
128
129
130
131
132
133
134
135
136
137
138
139
140
141
142
143
Rasprava o izletu Baita Sun Bar - Monte Antelao (Via Normale)
|
| mirank2. 09. 2019 00:00:00 |
Bili včeraj gor, ma tiste vrvi (sl 128) nismo videli nikjer
|
|
|
|
| mirank24. 06. 2025 15:18:59 |
Med sliko 8 in 18 je vsega mogoče 10min hoje po cesti, vse ostalo je hoja po shojenih bližnjicah po gozdu. Od trapanja po makadamu ni nič razen bolečih podplatov 
|
|
|