Baita Sun Bar - Monte Antelao (Via Normale)

Pristup do ishodišta:
Prilaz iz Gorenjske: Iz Rateča ili Predela prelazimo granicu za Trbiž / Tarvisio i zatim nastavljamo autocestom u smjeru Videma / Udina do izlaza Tolmezzo. Od Tolmezza slijedimo cestu u smjeru sela Ampezzo i planinskog prijevoja Passo Mauria. Cesta se potom spušta i dovodi nas do raskrižja gdje nastavljamo lijevo u smjeru Cortine d'Ampezzo. Na svim sljedećim raskrižjima pratimo putokaze za Cortinu d'Ampezzo. Slijedimo cestu za San Vito di Cadore gdje napuštamo glavnu cestu prema Cortini d'Ampezzo i idemo desno gdje nas putokazi upućuju na planinsku kolibu Rifugio Scotter i skijašku stazu Ski San Vito. S lijeve strane ceste uz raskrižje je crkva. Cesta zatim skreće udesno i dovodi nas do raskrižja. Idemo lijevo prema gore i pratimo putokaz za planinarski dom Rifugio Scotter. Pratimo cestu do bara Sun Bar gdje se također nalaze znakovi zabrane dalje vožnje. Parkiramo na velikom parkingu koji se nalazi uz cestu s desne strane.
Iz pravca Primorske: Vozimo se autocestom prema Veneciji / Benetke / Venezia. U mjestu Portogruaro napuštamo autocestu prema Veneciji i nastavljamo desno autocestom prema Pordenoneu. Na sljedećem čvorištu kod Conegliana nastavljamo desno prema Bellunu. U blizini Belluna završava autocesta i na sljedećem križanju nastavljamo u smjeru Cortine d'Ampezzo. Nadalje, slijedimo gornji opis.

Opis puta:
Cesta koja vodi ravno i isprva je još uvijek asfaltirana uništena je odronom i zatvorena je. Zatvoreno je i za planinare i bicikliste. Na početnoj točki idemo lijevo makadamskom cestom. Cesta relativno blagog nagiba ubrzo prelazi preko vrata i vodi nas iznad korita rijeke. Cesta zatim skreće lijevo i prelazi korito rijeke. Ovdje su postavljeni i znakovi upozorenja koji označavaju da je prijelaz koritom za vrijeme kiše opasan zbog mogućih iznenadnih velikih valova. Cesta se potom počinje strmije uspinjati, a na pojedinim mjestima je i betonirana. Uspinjemo se većim dijelom kroz šumu, a od ceste se desno odvaja pješačka staza prema planinarskom domu Rifugio Scotter. Malo više se opet spajaju cesta i staza. Šuma tada postaje sve rjeđa i počinju se otvarati prekrasni vidici na okolne vrhove gdje se posebno ističe obližnji Monte Antelao. Ubrzo dolazimo do raskrižja gdje se s desne strane također uključuje stara cesta koja je zatvorena.
Nastavljamo hodati cestom koja je na kratkoj dionici također asfaltirana. Malo prije doma dolazimo do raskrižja gdje nastavljamo desno i do doma nas slijedi samo nekoliko koraka.
Od polazišta do planinarskog doma je inače i organiziran prijevoz kombi vozilima. Počinju s vožnjom u 8:30, cijena povratne karte je 10€ (kolovoz 2018.).
Od planinarskog doma uspinjemo se stepenicama do ceste koja vodi prema planinarskom domu Rifugio San Marco. Cestu pratimo samo do prvog lijevog skretanja gdje je križanje.
Na raskrižju idemo desno na pješačku stazu gdje nas putokazi upućuju na usjek Forcella Piccola i planinarski dom Rifugio Galassi. Staza dalje vodi pored borova prema sjeveroistoku. Malo više zatim se uspinjemo u cik-cak, a staza je na nekim dijelovima tek napravljena, jer su je oštetile bujice. Kada se približimo strmijim padinama dolazimo do križanja gdje se s lijeve strane spaja staza od planinarske kuće Rifugio San Marco.
Nastavljamo desno te neko vrijeme uglavnom u blagom usponu prelazimo preko padina prema jugoistoku. Sa staze imamo sve ljepši pogled prema zapadu gdje se jasno vidi Monte Pelmo. Kada se približimo padinama obližnjeg vrha Becchi di Imposponda, staza skreće lijevo i počinje se uspinjati dolinom prema usjeku Forcella Piccola. Staza se uspinje lijevom stranom doline i na kraju slijedi kraći spust do usjeka gdje se nalazi markirano križanje.
Ravno vodi staza prema planinskoj kući Rifugio Galassi do koje ima dobrih 10 minuta spusta, a mi idemo desno gdje nas upućuju putokazi »Monte Antelao – Via Normale«. Od križanja se počinjemo uspinjati prema jugu po djelomično travnatoj padini. Nakon toga staza ide lijevom stranom doline prema gore i dovodi nas na kraću ravnicu odakle se otvara pogled prema istoku. Ovdje prestaje travnat teren i nastavljamo s usponom po siparu. Put kroz sipare skreće desno iu usponu nas dovodi u zabat cirka na kojem se nalazi spomen ploča. Odavde staza postaje znatno zahtjevnija.
Nakon kratkog strmog uspona staza brzo skreće udesno i slijedi križanje po glatkim stijenama. Dalje se uspinjemo po strmoj padini gdje je potrebno lagano penjanje (1. stupanj). Staza se ovdje uspinje po izbočinama i krševitom kamenjaru te je većinu vremena i blago eksponirana. Takav put nas zatim dovodi na greben odakle se otvara pogled prema zapadu.
Nastavljamo lijevo najprije uskim grebenom, koji nas brzo dovodi do široke padine s vapnenačkim pločnikom Le Laste. Padina na kojoj također ima dosta šljunka i kamenja ovdje nije previše strma. Prelazimo ga desno, a zatim staza skreće lijevo i uspinje se desnom stranom padina odakle nam se pruža vrlo lijep pogled prema zapadu gdje se ističe Monte Pelmo. Padina se kasnije malo sužava i slijedi kratki spust u manji usjek. Od usjeka slijedi vrlo kratak zahtjevniji uspon koji nas dovodi na glavni dio Le Laste gdje se u studenom 2014. dogodio veliki odron kamenja koji je na ovom dijelu znatno promijenio izgled planine.
Padina je u početku relativno blaga i prekrivena brojnim kamenjem koje je posljedica odrona. Uspon ovdje nije zahtjevan i staza ubrzo skreće ulijevo. Prelazimo strminu na krajnju lijevu stranu koja je nešto manje izložena kamenju koje pada. Nadalje, uspinjemo se lijevim rubom ravno prema gore. Ovdje s lijeve strane također se otvara pogled prema ledenjaku Ghiacciaio del Antelao. Padina po kojoj se uspinjemo inače nije previše strma, ali budući da ide po glatkim pločama na kojima ima i nešto pijeska ili blata, na nekim je mjestima vrlo opasna za klizanje. Lijevim rubom se zatim uspinjemo sve do vrha odrona.
Na kraju odrona ulazimo u kraći stjenoviti usjek kojim se uspinjemo razinu više. Staza dalje je opet označena crvenim točkama, a povremeno je potrebno i lagano penjanje. Malo više na najstrmijem dijelu imamo i konop za pomoć, koji visi u strmom usjeku. A do užeta vodi kratka, ali uska i vrlo izložena izbočina. Zahtjevan uspon je kratak (cca 3 metra). Slijedi još nekoliko kraćih strmijih uspona i ubrzo uočavamo vrh. Slijedi kratki spust i zadnji uspon do vrha s vrlo lijepim pogledom.
Silazimo po stazi uspona.
Opisani uspon je primjeren samo za iskusne planinare i uključuje penjanje do 2. stupnja. Uspon se odvija po sjevernim padinama gdje čak i kasno u ljeto još uvijek može biti snijega, inače je padina često mokra. Na području odrona također postoji znatna opasnost od pada kamenja.
Opis i slike odnose se na stanje u 2018. godini (kolovoz).

Ob poti: Rifugio Scotter Palatini (1580m), Forcella Piccola (2120m)

Preporučujemo: izleti s istog polazišta, slični izleti, panorama