Baita Sun Bar - Punta dei Ross

Prilaz izlazištu:
Dostup s Gorenjske: Preko graničnog prijelaza Rateče ili Predel do Trbiža / Tarvisio a zatim po autocesti u smjeru Vidma / Udine do izlaza Tolmezzo. Iz Tolmezza pratimo cestu u smjeru naselja Ampezzo i planinskog prijelaza Passo della Mauria. Cesta se zatim spusti i dovede nas do raskrižja gdje nastavljamo lijevo u smjeru Cortine d'Ampezzo. U svim sljedećim raskrižjima držimo se oznaka za Cortinu d'Ampezzo. Pratimo cestu do mjesta San Vito di Cadore gdje napuštamo glavnu cestu prema Cortini d'Ampezzo i skrećemo desno gdje nas oznake vode prema Rifugio Scotter i skijaškom području Ski San Vito. Na lijevoj strani ceste kod raskrižja nalazi se crkva. Cesta zatim skreće desno i dovede nas do raskrižja. Skrećemo lijevo gore i pratimo oznake za Rifugio Scotter. Pratimo cestu do bara Sun Bar gdje su i oznake koje zabranjuju daljnju vožnju. Parkiramo na većem parkiralištu koje se nalazi uz cestu na desnoj strani.

S primorske strane: Vozimo se autocestom prema Benetkama / Venezia. Kod mjesta Portogruaro napuštamo autocestu prema Benetkama i nastavljamo desno autocestom prema Pordenoneu. Na sljedećem autocestnom raskrižju blizu Conegliana nastavljamo desno prema Bellunu. Blizu Belluna autocesta završava, a mi na sljedećim raskrižjima nastavljamo u smjeru Cortine d'Ampezzo. Dalje pratimo gornji opis.

Opis staze:
Cesta koja vodi ravno i na početku je još asfaltirana uništena je pri podoru i zatvorena je. Zatvorena je i za pješake i bicikliste. Na početnoj točki skrenemo lijevo na makadamsku cestu. Relativno blaga cesta uskoro prelazi zapornicu i vodi nas iznad korita bujice. Cesta zatim skreće lijevo i prelazi korito. Tu su i upozoravajuće table koje označavaju da je prelazak korita za vrijeme kiše opasan zbog mogućih iznenadnih velikih valova. Cesta zatim počinje strmije se penjati i na nekim mjestima je i betonirana. Penjemo se uglavnom kroz šumu i s ceste se desno odvaja pješačka staza prema Rifugio Scotter. Nekoliko više cesta i staza se ponovno spajaju. Šuma zatim postaje rjeđa i otvaraju se nam lijepi pogledi na okolne vrhove gdje posebno izdvaja se obližnji Monte Antelao. Uskoro dolazimo do raskrižja gdje nam se s desne priključuje i stara zatvorena cesta.

Nastavljamo dalje po cesti koja je na kraćem dijelu i asfaltirana. Malo prije koće dolazimo do raskrižja gdje nastavljamo desno i slijedi još samo nekoliko koraka do Rifugio Scotter Palatini.

Od početne točke do koće inače je organiziran prijevoz kombijima. Počinju voziti u 8:30, cijena povratne karte je 10€ (kolovoz 2018).

Kod koće skrenemo lijevo i stubištem se vratimo do ceste. Cestu odmah iznad koće napuštamo i usmjeravamo se na pješačku stazu prema Rifugio San Marco. Staza se na početku penje kroz rušje i skreće malo lijevo te zatim neko vrijeme u blagom usponu prelazi padine prema sjeveroistoku. Nekoliko kasnije prelazimo široko korito bujice, a zatim nas staza uskoro dovodi u šumu gdje nam se s desne priključuje i staza s kraja ceste. U nastavku počinjemo malo strmije se penjati kroz šumu i zatim prelazimo manji potok kraj kojeg natpis na tabli upozorava na opasnost padajućeg kamenja. Slijedi ponovno uspon kroz šumu s koje nam se povremeno još uvijek otvaraju lijepi pogledi prema Monte Pelmu i Monte Antelau. Po takvoj stazi uskoro dosežemo Rifugio San Marco.

Na razdvajanju iza koće usmjerimo se lijevo gore na stazu 226 prema škrbini Forcella Grande. Od razdvajanja se prvo malo penjemo kroz rijetku šumu a zatim uglavnom u blagom usponu prelazimo malo strmije padine prema sjeverozapadu. Staza nas zatim vodi mimo rezervoara vode i uskoro skreće desno gore po klancu bujice. Staza se klancu uskoro izmakne i zatim se penje kroz rušje na lijevoj strani klanca. Nekoliko više staza nas izvodi iz rušja i zatim skreće malo desno i prelazimo klanac. Tu je na padini puno zbijenog pijeska i ako staza nije dobro uhojena može biti i opasno za klizanje. Padina zatim postaje manje strmija i staza nas vodi širokom dolinom prema škrbini Forcella Grande. Na razdvajanju malo prije škrbine usmjerimo se lijevo, desna staza vodi dolje prema dolini Val di San Vito. Nakon kratkog prelaska staza nas dovodi do smjerokaza na škrbini Forcella Grande s koje se nam otvaraju čudesni pogledi na Monte Sorapiss i ostale provalijske vrhove u blizini.

Kod smjerokaza napuštamo označenu stazu 246 prema bivaku Slataper i usmjeravamo se na neoznačenu stazu koja vodi malo lijevo od označene staze. Naša staza u blagom usponu prelazi šljunke i ide paralelno s označenom stazom koja je vidljiva ispod nas. Nastavljamo prelaziti šljunke na sjevernoj strani vrha Punta Taiola koje prekida kratki pojas jako strmih padina. Tu staza postaje zahtjevnija i po uskoj polici prelazi izloženu padinu. Kod prelaska potrebna je znatna opreznost. Ovom dijelu se inače možemo i izbjeći ako od škrbine još neko vrijeme nastavimo označenom stazom i skrenemo lijevo na bezstazni teren kasnije kad padina više nije tako strmija.

Nakon prelaska strme padine uskoro dolazimo na travnati teren gdje se staza gubi. Nastavljamo dalje prema zapadu i penjemo se bezstaznim travnatim padinama prema škrbini Forcella Pala di Dentro na kojoj se nalazi i drveni križ.

Lijevo po grebenu vodi nešto zahtjevniji greben prema vrhu Punta Taiola, mi pak na škrbini skrenemo desno i nastavljamo uz greben prema vrhu Punta dei Ross. U nastavku se zatim cijelo vrijeme penjemo travnatim padinama uz greben koji je na zapadnu stranu prepadnut. Po takvom terenu uskoro dosežemo vrlo razgledni vrh.

Silazimo putem uspona.

Na stazi: Rifugio Scotter Palatini (1580m), Rifugio San Marco (1823m), Forcella Grande (2255m), Forcella Pala di Dentro (2387m)

Preporučujemo: izleti s istog izlazišta, slični izleti